- 1 -              Revd 4025/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4025/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. L. iz Z., OIB …, osobno i kao nasljednice iza pok. J. M. iz G. B., koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u Z., i punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika B. J., G. B., OIB … i II-tuženice A. J. iz G. B., OIB: …, radi utvrđenja ništetnim ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1705/2019-2 od 7. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2172/2016-38 od 3. srpnja 2019., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice V. L. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1705/2019-2 od 7. srpnja 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica V. L. je podneskom od 8. listopada 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1705/2019-2 od 7. srpnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja, odbijen je glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju od 10. lipnja 2016. sklopljen između M. J. iz G. B., OIB … i A. J. iz G. B., OIB …, kao darovatelja i B. J. iz G. B., OIB … kao daroprimatelji darovatelju daroprimatelju daruju svaki svoj suvlasnički omjer (1/2 dijela svaki) nekretnine opisanu kao k.č.br. 1399/20, kuća i dvor površine 196 m2, upisane u z.k.ul. 2912 k.o. S. A..

 

2. Temeljem ove presude uspostavlja se ranije zemljišno knjižno stanje na k.č.br. 1399/20, kuća i dvor površine 196 m2, upisane u z.k.ul. 2912 k.o. S. A. kakvo je bilo prije uknjižbe prema Ugovoru o darovanju od 10. lipnja 2016. preciziranog u točci 1. ove presude, tako da se izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva sa imena prvotuženika uz istodobni upis ove nekretnine na ime M. J. u ½ dijela i A. J. u ½ dijela.

 

3. Utvrđuje se da suvlasnički dio nekretnine upisane u z.k.ul. 2912 k.o. S. A. k.č.br. 1399/22 kuća i dvor površine 196 m2, ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog M. J. iz G. B., OIB .. umrlog ...“

 

Odbijen je i „daljnji“ tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Poništava se Ugovor o darovanju od 10. lipnja 2016. sklopljen između M. J. iz G. B., OIB … i A. J. iz G. B., OIB …, kao darovatelja i B. J. iz G. B., OIB … kao daroprimatelja darovatelji daroprimatelju daruju svaki svoj suvlasnički omjer (1/2 dijela svaki) nekretnine opisane kao k.č.br. 1399/20, kuća i dvor površine 196 m2, upisanu u z.k.ul. 2912 k.o. S. A.."

 

Glavni tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje:

 

-da tužiteljica nije dokazala da bi pokojni M. J. uslijed svojeg ukupnog zdravstvenog stanja bio nesposoban za rasuđivanje i samim time iznošenju svoje prave volje, zbog čega isti ne bi bio u mogućnosti shvatiti značaj akta darovanja učinjenog u korist prvotuženika, a što bi imalo za posljedicu pravnu nevaljanost predmetnoga ugovora o darovanju u dijelu koji se odnosi na izvršeno darovanje suvlasničkog dijela nekretnine tada u suvlasništvu pokojnoga M. J.,

 

-da je nakon sklapanja ugovora o darovanju izvršena i prava predaja nekretnine u posjed daroprimatelju, pa za valjanost ugovora nije potrebna posebna forma javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave u smislu odredbe čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, dalje: ZJB), odnosno ugovor o darovanju darovanja nije protivan odredbi čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

Tužbeni zahtjev kojim je tražen poništaj predmetnog ugovora o darovanju je odbijen uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala postojanje kojeg od razloga koji ugovor čine pobojnim po odredbi čl. 330. ZOO.

 

Tužiteljica je osporila zakonitost nižestupanjskih presuda te je predložila dopuštenje revizije radi pravnih pitanja za koja je ovaj sud ocijenio da nisu važna za rješenje ovoga spora što je pretpostavka za dopuštenost prijedloga u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Prvo i drugo pitanje kojim tužiteljica pita je li sud dužan obrazložiti odluku na način opisan u odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, te je li drugostupanjski sud dužan ocjenu dokaza provesti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP i odgovoriti na sve žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. ZPP nisu važna za rješenje ovog spora.

 

Naime, u ovom slučaju je prvostupanjski sud u obrazloženju presude izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio radi utvrđenja spornih činjenica i zašto te kako ih je ocijenio, a posebno je naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je odgovorio na sve odlučne žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, pa nije riječ o situaciji kad presude ne sadrže potreba obrazloženja.

 

Samim time nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda u odluci broj Rev-2690/1992 od 19. siječnja 1993., pa pitanje nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Treće i četvrto pitanje kojim tužiteljica pita je li ništetan ugovor o darovanju nekretnine bez predaje u posjed daroprimatelju ako nije sklopljen u propisanoj formi, te smatra li se posjednikom osoba koja povremeno ulazi u kuću koja nije njezino vlasništvo nisu važna za rješenje ovog spora.

 

Naime, obrazloženje presude se temelji na utvrđenju da je predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopljen uz predaju nekretnine u samostalan (su)posjed daroprimatelju, pa za valjanost takvog ugovora nije potrebna posebna forma javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave u smislu odredbe čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB. Okolnost što je daroprimatelj i prije sklapanja ugovora o darovanju imao ključeve kuće (vikendice) i povremeno koristio kuću za ljetovanje kao nesamostalan posjednik, nije odlučna za rješenje ovog spora. Odlučno je utvrđenje da je po sklapanju ugovora daroprimatelj stupio u samostalan posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički (su)posjed nekretnine.

 

Pitanje o tome kad će se smatrati je li faktički izvršena predaja nekretnine u samostalan posjed je činjenično pitanje, a odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog slučaja, i nije moguće unaprijed odrediti koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi sud ocjenom svih dokaza zaključio da se radi o predaji nekretnine u samostalan vlasnički posjed.

 

Peto pitanje kojim tužiteljica pita može li sud temeljiti presudu na proturječnom nalazu i mišljenju vještaka, te pazi li sud po službenoj dužnosti na proturječnosti u vještačkom nalazu, odnosno je li ocjenu o sposobnosti darovatelja za rasuđivanje sud dužan donijeti ocjenom svih dokaza, nije važno za rješenje ovog spora, jer polazi od neutemeljene tvrdnje da je jedini dokaz koji je sud cijenio kod ocjene sposobnosti darovatelja za rasuđivanje navodno (po tužiteljici) proturječan nalaz vještaka.

 

U ovom slučaju je prvostupanjski sud cijenio sve predložene i izvedene dokaze, i dao je valjano neproturječno obrazloženje ocjene o zdravstvenom stanju darovatelja i njegovoj sposobnosti sklopiti valjan ugovor o darovanju i shvatiti učinke i posljedice sklopljenog ugovora.

 

Stoga naznačena pitanja u svojoj ukupnosti nisu važna za rješenje ovog spora, pa nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.