Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 168/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1180/2018-2 od 20. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-2341/17 od 10. travnja 2018., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1180/2018-2 od 20. studenoga 2019. na način da se u cijelosti odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje u cijelosti presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-2341/17 od 10. travnja 2018.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u povodu revizije od 9.375,00 kn u roku 15 dana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 339.060,35 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. studenoga 2011. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.086,30 kn, dok je u toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 24.086,30 kn, a do zatraženog iznosa troška postupka od 42.461,30 kn ili za iznos od 18.375,00 kn.
Drugostupanjskom presudom u toč. 1. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke do iznosa od 39.060,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U toč. 2. izreke drugostupanjske presude djelomično je uvažena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke iznad dosuđenog iznosa od 39.060,35 kn sa zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz toč. II. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu je suđeno na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu 300.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2011. do isplate, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 24.086,30 kn. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.137,76 kn.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženika te preinačena prvostupanjska presuda i djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se drugostupanjska odluka ukine u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.
Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija je osnovana.
Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
Ovaj sud je rješenjem broj Revd 421/2020-3 dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Odnosi li se odredba čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) isključivo na povrat sporednih tražbina (isplaćenih kamata i troškova postupka) s kamatama od trenutka kad je stjecatelj postao nepošten, odnosno isključuje li navedena odredba povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti čak i nakon što je stjecatelj dostavom odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka postao nepošten?"
U postupku je utvrđeno:
- da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj P-1733/99 od 9. listopada 2007. tuženiku dosuđeno na ime naknade štete s osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 75.000,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, duševnih boli zbog estetskog nagrđenja iznos od 45.000,00 kn, te s osnova duševnih boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2007. pa do isplate,
- da je tužitelj isplatio tuženiku u ovršnom postupku broj Ovr-1098/08 dana 13. lipnja 2008. ukupan iznos od 339.060,35 kn i to kroz četiri pojedinačne isplate od 9.781,12 kn, 325.724,68 kn, 111,94 kn i 3.442,61 kn,
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 491/11-2 od 26. svibnja 2011. prihvaćena revizija ovdje tužitelja i preinačena navedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1733/99 od 9. listopada 2007. na način da je tužbeni zahtjev ovdje tuženika u odnosu na ovdje tužitelja odbijen kao neosnovan,
- da je presudu ovoga suda broj Rev-x 491/11-2 od 26. svibnja 2011. tuženik zaprimio 12. rujna 2011.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan i da je tuženik dužan vratiti temeljem stjecanja bez osnove u cijelosti naplaćen iznos od 339.060,35 kn, obzirom da je revizijskom odlukom od 26. svibnja 2011. otpala osnova na temelju koje je izvršena isplata te je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) te čl. 1115. i čl. 1117. st. 2. ZOO tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos sa zateznim kamatama od dana primitka navedene revizijske odluke.
Drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da se prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, a tuženik je bio pošteni stjecatelj u trenutku naplate navedenog iznosa slijedom čega se ne može potraživati isplata naknade glavnice, osim iznosa kamata i troškova jer da ti iznosi ne predstavljaju sastavni dio naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja. Stoga drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 300.000,00 kn kao neosnovan.
U smislu odredbe čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. ZOO. Prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. U ovoj pravnoj stvari nesporno je između stranaka da je tuženik u trenutku kada je u ovršnom postupku naplatio u cijelosti svoje potraživanje na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti bio pošten te gledajući isključivo odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO on ne bi bio u obvezi vraćati tako primljene iznose, bez obzira na kasniju odluku ovoga suda kojim je prihvaćen izvanredni pravni lijek ovdje tužitelja i kojom su preinačene nižestupanjske odluke i odbijen zahtjev ovdje tuženika kao neosnovan.
Međutim, upravo je odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i odbijanja tužbenog zahtjeva netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete.
Stoga je ispravno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, a pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, a što je sve također u skladu sa recentnom sudskom praksom ovoga suda i već zauzetim pravnim shvaćanjem (primjerice u odluci broj Rev 1321/2014-2 od 9. srpnja 2019.).
Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi da se odredba čl. 1117. st. 2. ZOO odnosi na povrat svih isplaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti u cijelosti, odnosno glavnice te kamata i troškova.
Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.
Katarina Buljan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.