- 1 -              Revd 3507/20-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3507/20-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Ž., pok. A., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom ured Š.-V. u Z., protiv I-tuženika O. T., T., kojeg zastupa punomoćnica M. P., dipl.iur iz T., II-tuženika M. O., pok. J., iz T., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š. i III-tuženika  I. G., pok. Š., iz T.,  S.-I. 7 i na adresi S., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Š., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-545/2020-2 od 18. kolovoza 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1415/18-92 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-545/2020-2 od 18. kolovoza 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj N. Ž. je podneskom od 14. rujna 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-545/2020-2 od 18. kolovoza 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Presudom suda drugog stupnja je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed nekretnine označene kao dijelovi čest.zgr. 19/2, u naravi zgrade, površine od 166 m2, upisane u Z.U. 4024, K.O. T., koje su u postupku povrata vraćene njegovim prednicama temeljem rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Šibensko-kninske županije, Klasa: UPI-942-01/97-01/85 od 21. listopada 1997., a koje je tužitelj stekao od njih na temelju ugovora o darovanju i u zemljišnim knjigama upisao pravo vlasništva na svoje ime.

 

Obrazloženje presude se temelji na utvrđenju da dio čest. zgr. 19/2, na II skici vještaka A. M. od 11 . srpnja 2019. godine  označeni  slovima i brojevima T2-T3-T12-T11-T10-T4-T13-T14-T2, u naravi predstavlja sastavni dio nerazvrstane ceste ( Ulica … u T.), stoga ne može biti predmetom vlasničkih prava fizičkih osoba, jer prema odredbi čl. 100. i 131. Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) nerazvrstane ceste čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta i dr.), zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste Nerazvrstana cesta je po zakonu javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

 

U preostalom dijelu se prema utvrđenju nižestupanjskih sudova radi o dijelovima predmetne čestice na kojima su II. i III. tuženik stekli pravo vlasništva na temelju odluka nadležnih tijela, pravnih poslova, dosjelošću i nasljeđivanjem. Stoga nisu dužni predati dijelove čestice opisane u presudi jer imaju pravo na posjed, odnosno mogu se s uspjehom suprotstaviti tužiteljevom zahtjevu za predaju u smislu odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

 

Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu se dopusti revizija radi pravnih pitanja:

 

„1.              Da li je parnični sud vezan odlukama donesenim u upravnom postupku odnosno u konkretnom slučaju rješenjem Ureda za imovinskopravne poslove Općine Šibenik od 21. listopada 1997. godine kojim je vraćena u vlasništvo prednicima tužitelja cjelokupna čest. zgr. 19/2 k.o. T.?

 

2.              Koliki period je, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ranije Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, potreban da bi se u odnosu na nekretnine u režimu društvenog vlasništva pravo vlasništva moglo steći dosjelošću, odnosno od kada se računa taj rok?“

 

Ovaj sud je utvrdio da prijedlog za dopuštenje revizije sadrži određeno naznačena pravna pitanja radi kojih tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, ali u odnosu na drugo pitanje tužitelj nije naveo razloge važnosti tog pitanja, pa glede tog pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije  u smislu odredbe čl.  385.a. st. 1. ZPP.

 

Prvo pitanje je određeno naznačeno, a tužitelj tvrdi da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (ne navodeći primjer nejedinstvene prakse revizijskog suda), te da glede tog pitanja sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, pri čemu se pozvao na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2181/12 od 1. veljače 2013.

 

Analizom odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2181/12 ovaj sud je utvrdio da je ta odluka donesena u sporu radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed nekretnina, a obrazloženje se temelji na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima u odnosu na presudu u ovom sporu.

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.