- 1 -              Revd 2852/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2852/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz D., (OIB: …), zastupane po punomoćnici N. M., odvjetnici iz O., protiv tuženice K. b. d.d. K., (OIB: …), radi oslobađanja tužiteljice kao jamca platca odgovornosti za ispunjenje tražbine i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-255/2019-2 od 6. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-249/2017-14 od 23. studenoga 2018., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda:

 

a) u točki 1. izreke,

 

- u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se „...oslobađa kao jamac platac odgovornosti za ispunjenje tražbine u iznosu od 138.675,45 EUR-a tuženika (...) iz ugovora o dugoročnom kreditu broj … račun … partija …, sklopljenom 26. ožujka 2008. između tuženika, kao kreditora, i I. D. iz O., …, OIB …, vlasnika Obrta za …, kao korisnika kredita“ te da se tuženici naloži da joj naknadi parnične troškove,

 

- u odluci kojom je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice da se tuženici naloži isplatiti joj na ime naknade štete 253.589,00 kuna „sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena“ - te naknaditi joj parnični trošak.

 

b) u točki 3. izreke, u odluci da „svaka stranka snosi svoje troškove.“

 

Ujedno je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska odluka iz točke 2. izreke (sa stvarnim sadržajem rješenja) kojom je „...odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere na način da se naloži E.&S. B. d.d. R. da tuženici uskrati sa navedenog tekućeg računa tužiteljice isplatu novčanog iznosa od 930.000,00 kn uz primjenu valutne klauzule vezane za EURO, uvećane za pripadajuće kamate kao i ostale troškove temeljem zadužnice od 26. ožujka 2008., ovjerene kod javnog bilježnika i da se naloži navedenoj banci deblokada tekućeg računa i žiro računa tužiteljice.“

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija.

 

Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila (formulirala) niti jedno pitanje, a pogotovo ne pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Isticanje razloga kojima polemizira sa obrazloženjem osporene presude, sve sa tvrdnjama kojima u biti samo preocijenjuje ono što je po nižestupanjskim sudovima prihvaćeno bitnim i istinitim - odnosno kojima polemizira sa činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena, to pitanje ne može nadomjestiti.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je, poštujući samo odredbe ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije a da bi bio dopušten - što ne spada u "pretjerani formalizam" (kojeg revizijski sud ne može dopustiti), prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 23. veljače 2021.