- 1 -              Rev 2896/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2896/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. K., OIB: ..., iz N., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. C. d.o.o., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1471/17-2 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-195/16-30 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2015. i tuženikova Odluka od 16. studenoga 2015. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice Ž. K. nedopuštene i nezakonite.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika 1. veljače 2009. raskida se danom donošenja presude prvog stupnja.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu šest ugovorenih mjesečnih plaća odnosno ukupnom iznosu od 23.603,09 kn."

 

Nadalje, u st. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.243,75 kn, dok je u st. III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje s jasnim razlozima o svemu što je od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da se u revizijskom postupku ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. listopada 2015. i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, kao i naknadu parničnih troškova.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da između stranaka nije sporno da je 28. prosinca 2014. izvršena redovna godišnja inventura za 2014., tijekom koje je sačinjen Popis robe na dan 31. prosinca 2014. i Izvješće prema kojem je stanje robe u prodavaonici 1. siječnja 2015. bilo usklađeno s knjigovodstvenim stanjem;

 

- da je 2. listopada 2015. D. I. radio kontrolu prodavaonice u N.-P. obuća 10, u kojoj je tužiteljica radila kao poslovođa te je utvrdio stanje robe, koje mu nije bilo logično, kao i da postoji veliki udio povrata pa je temeljem takve kontrole direktor tuženika odredio provođenje izvanredne inventure;

 

- da je Odlukom direktora tuženika od 9. listopada 2015. imenovana popisna komisija sastavljena od: D. I., N. F., T. B. i D. Ć.;

 

- da je inventura trajala tri dana i to od 10. do 12. listopada 2015. te da su istoj bile prisutne tužiteljica i ostale dvije djelatnice iz prodavaonice;

 

- da iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku V. Z., koje je provedeno kako bi se potvrdila ispravnost provođenja inventure od strane tuženika, proizlazi da se, u slučaju nemogućnosti izdavanja računa putem fiskalne blagajne, račun treba izdati u skladu s Općim poreznim zakonom, Pravilnikom o porezu na dohodak i Zakonu o fiskalizaciji, s time da je tuženik, Odlukom o pravilima slijednosti numeričkih brojeva ručnih računa od 14. siječnja 2013. te Obavijesti broj: 1/13 od 17. siječnja 2013., dao naputak, kojim se jasno opisuje postupak izdavanja ručnih računa iz Knjige računa i to na način da se takvi računi mogu kupcima izdati jedino iz Knjige računa, koja mora biti ovjerena u Poreznoj upravi te takav račun mora biti potpuno ispunjen svim podacima, koje zahtjeva obrazac;

 

- da je ukupno izdano devet računa iz Knjige računa, za koju ne postoji dokaz o ovjeri od strane nadležne Porezne uprave te niti jedan račun ne sadrži sve zakonom propisane podatke i nisu fiskalizirani;

 

- da su u prodavaonici N. postojale dvije Knjige računa ovjerene od strane Porezne uprave i to serijskog broja ... i ...;

 

- da se na računima, koji se nalaze na listovima 404-413 spisa, nalazi štambilj s naznakom prodavaonice u N. iz čega, kao izvjesno, proizlazi da su ovi računi zaista i izdani u toj prodavaonici, a isti su izdani iz Knjiga računa serijskog broja: ..., ...., ...., ... i ..., za koje nema dokaza da su ovjerene od strane Porezne uprave, što znači da su računi izdani protivno pozitivnim zakonskim propisima, a tužiteljica je, kao poslovođa prodavaonice, odgovorna za ispravnost poslovanja te je bila dužna postupati u skladu internim uputama tuženika o izdavanju ručnih računa;

 

- da se izdavanje računa iz Knjige računa, koje nisu ovjerene i za koje poslodavac opravdano smatra da su ih protupropisno tužiteljica i ostale dvije djelatnice držale i koristile u prodavaonici, može osnovano smatrati protivnim odgovornom poslovanju;

 

- da tužiteljica nadalje ne osporava da za 34 para obuće ukupne vrijednosti 7.583,00 kn nisu izdani fiskalni računi, tj. ne osporava da se roba nalazila izvan prodavaonice bez izdanih računa, ali je, neovisno o činjenici da je članovima sindikata odobravana kupnja na temelju potvrde o kreditnoj sposobnosti, takvu kupnju robe trebalo blokirati u blagajni i kupcu izdati fiskalni račun, kao što to osnovano tvrdi tuženik, što je tužiteljici, kao poslovođi moralo biti poznato.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa (čl. 41. toč. 1. i 2. Pravilnika o radu), koja je neminovno dovela i do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca, u odnosu na tužiteljicu kao poslovođu, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu kao neosnovan (čl. 116. st. 1. Zakona o radu - ''Narodne novine'' broj 93/14 – dalje: ZR), a posljedično tome i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete (čl. 125. ZR).

 

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe čl. 116. st. 1. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je i prema shvaćanju ovog suda tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao svoju radnicu i ocijenio da je radni odnos nemoguće nastaviti.

 

Nadalje, prema shvaćanju ovog suda pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da je tuženik obveznik fiskalizacije u smislu odredbe čl. 3. Zakona o fiskalizaciji ("Narodne novine" broj 133/12 - dalje: ZOF), te da prodaja obuće članovima sindikata nije djelatnost u smislu odredbe čl. 5. ZOF, u odnosu na koju bi tuženik bio izuzet od obveze fiskalizacije (čl. 7. ZOF).

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.