Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića,
predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, kao članice i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, kao
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D. B. iz S., OIB: …,
B. Š. 19 i 2) G. B. iz S., OIB: …, …,
zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., …, protiv
tuženika S. G. L. d.o.o. …, Z., OIB:
…, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M.
V., odvjetniku u O. d. Š. i p. u Z., …,
radi raskida kupoprodajnog ugovora i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2)
protiv presude Općinskog suda i Sisku, poslovni broj P-12/2019 od 21. kolovoza 2020., u
sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) D. B. i 2) G. B. kao
neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda i Sisku, poslovni broj P-12/2019 od 21.
kolovoza 2020.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Raskida se ugovor o prodaji od 21.9.2012. godine sklopljen između tužitelja
D. B. iz S., … i tuženika S. G. L.
D.O.O., …, Z..

II Nalaže se tuženiku S. G. L. D..O.O., isplata iznosa od

374.248,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 22.9.2012., po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet
postotnih poena, pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku S. G. L. D..O.O., na ime naknade štete
plaćenog poreza na promet nekretnina isplatiti tužiteljici iznos od 3.417,12 kuna zajedno s sa
zakonskom zateznom kamatom koja na koje teku od dana 25.1.2013., po stopi koja se

2 Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet
postotnih poena, pa do isplate.

2. Nalaže se 1. tužiteljici D. B., OIB: …, S., …
… i 2. tužitelju G. B., OIB: …, S., … da
tuženiku S. G. L. d.o.o. …, Z., OIB:
… naknadi trošak postupka u iznosu od 67.187,50 kn, u roku od 15 dana."

Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) D. B. i 2) G.
B. (dalje: tužitelji) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s
prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji
postavljenom tužbenom zahtjevu te naloži tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljima
zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuju. U žalbi ističu da je tužiteljica pod 1) odmah po
otkrivanju predmetnih nedostataka pokušavala obavijestiti prodavatelja no nikako nije mogla
doći do direktora, nego je o svemu telefonski i pismeno obavještavala G. F.,
voditeljicu projekta za tuženika, a koju je upravo direktor tuženika zadužio za komunikaciju
sa stanarima. Također, o nedostacima su ga obavještavali i ostali stanari pisanim i usmenim
putem zajedno sa tužiteljima. Dokaz da je tuženik bio upoznat sa nedostacima i pozvan da ih
otkloni je i taj da je tuženik sanirao posljedice nedostataka na način da je tužiteljima
refundirao troškove namještaja, o čemu postoje dokazi. Tuženik je brojnim usmenim (putem
gđe. F.) kao i pisanim pozivima od 25. ožujka 2013. i 30. travnja 2013., a koje je
zaprimio 2. svibnja 2013., pozivan da dođe i utvrdi nedostatke u stanu, o čemu su posvjedočili
saslušani svjedoci. U nalazu i mišljenju vještakinje M. P. R. su evidentirani svi
nedostaci i oštećenja na stanu i cjelokupnoj nekretnini koje ističu tužitelji i koje su posljedica
dijelom projektiranog stanja, a dijelom pogreške u izvedbi građevine, kao i odstupanja od
glavnog projekta. Tužiteljica pod 1) je isticala kako je lift bio osnovni uvjet za kupnju
predmetnog stana zbog njezine i suprugove dobi i zdravlja, a koji lift je proradio tek nakon 8
mjeseci nakon njihovog useljenja te ne bi radio svaki put kad bi pale kiše i voda prodrla u
podrume, o čemu su također iskazivali saslušani svjedoci. Iz navedenog proizlazi kako su
ispunjene pretpostavke iz čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Pred sudom prvog
stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku, budući da se u spisu nalaze iskazi svjedoka i dokazi o
pismenima upućenim tuženiku kojim ga se poziva da ukloni nedostatke. Tužitelji su
podneskom od 11. ožujka 2020. predlagali da se dodatno sasluša vještakinja, a koji dokazni
prijedlog sud prvog stupnja nije odbio, a niti je proveo dokaz dopunskim saslušanjem vještaka
i time je došlo do povrede čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, budući da
stranci nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja ističući da je sud
prvog stupnja sukladno čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku utvrdio sve činjenice i
ocijenio sve okolnosti na koje je upućen ukidnom odlukom drugostupanjskog suda poslovni
broj Gž-387/2017 od 7. prosinca 2018. te je pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali
osnovanost svog zahtjeva. Niti iz jednog dokaza koji su tužitelji dostavili u sudski spis na
okolnost informiranosti tuženika o postojećim nedostacima ne proizlazi da je rok ostavljen.
"Usmeni razgovori sa gospođom G. F., višestruki telefonski pozivi" ne
predstavljaju dokaz o tome da je tuženiku dodijeljen rok za otklanjanje nedostataka. Isto tako,
potvrda primitka povratnica i račun koje su tužitelji dostavili u sudski spis ne dokazuju da je
tuženik bio informiran o postojanju nedostataka, a posebno ne da bi mu bio dodijeljen rok za

3 Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

otklanjanje istih. Naime, u spisu ne postoje dokazi o tome koja su pismena i kojeg sadržaja
upućena tuženiku, što je jedino relevantno za predmetni postupak. Budući da tužitelji nisu
odredili rok za otklanjanje nedostataka prvostupanjski sud nije mogao niti utvrđivati hoće li
tuženik moći ispuniti ugovor u naknadnom roku. Budući da se tužitelji u predmetnom
postupku nisu pozivali na zakašnjenje tuženika nije bilo potrebe upuštati se u dokazivanje te
nesporne činjenice. Osim toga, tužitelji nisu uspjeli dokazati da bi nedostaci bili od tolikog
značaja da opravdavaju raskid ugovora, odnosno da nisu takve naravi da bi onemogućavali
stanovanje u predmetnom stanu. Isto proizlazi i iz nalaza vještakinje koja nije utvrdila da stan
nije pogodan za stanovanje već da se može učiniti ugodnijim za stanovanje. Sud prvog stupnja
je raspravim rješenjem od 28. svibnja 2020 odbio dokazni prijedlog za saslušanje stalne
sudske vještakinje te na ročištu od 7. srpnja 2020. utvrdio da se daljnji dokazi neće provoditi.
Naime, tužitelji su predlagali dopunski saslušati vještakinju na okolnost koja predstavlja
pravno pitanje o kojem vještakinja nema potrebnog znanja, već je odluku o tome pozvan i
ovlašten donijeti jedino sud. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda
suda prvog stupnja te tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

Žalba nije osnovana.

Tužitelji u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 1. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl.

117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID
ZPP), budući da im odbijanjem provođenja dopunskog saslušanja vještakinje nije dana
mogućnost raspravljanja pred sudom, koja povreda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda,
nije počinjena pred sudom prvog stupnja.

Naime, vještakinja građevinske struke M. P. R. tijekom postupka dala je
svoj pismeni nalaz i mišljenje sukladno nalogu prvostupanjskog suda, koji je povodom
izjavljenih prigovora pojasnila u svom iskazu danom na ročištu održanom 7. prosinca 2016. te
se jasno izjasnila o zatečenim nedostacima i mogućnosti njihovog otklanjanja, a na koje
okolnosti su tužitelji predlagali njeno dopunsko saslušanje, pa kako u njenom mišljenju nije
bilo proturječnosti ni nedostataka niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, to je
sud prvog stupnja na pravilan način odlučio o tom dokaznom prijedlogu.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji,
budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i
neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u
razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi
po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora postupka je zahtjev tužitelja da se raskine ugovor o prodaji sklopljen

21. rujna 2012. između tužiteljice pod 1) i tuženika, budući da stan koji je predmet tog
ugovora ima nedostataka koje tuženik nije otklonio, a iz svega proizlazi da ih neće otkloniti ni
u naknadnom roku, zatim zahtjev da tuženik isplati iznos od 374.248,00 kn koliko je iznosila
kupoprodajna cijena predmetnog stana, kao i da tužiteljici pod 1) na ime naknade štete s
osnove plaćenog poreza na promet nekretnina isplati iznos od 3.417,12 kn.

4 Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidne
odluke ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-387/17 od 7. prosinca 2018., utvrdio da
su tužiteljica pod 1) i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor, kojim je tužiteljica pod 1) kupila
stan broj …, koji se nalazi u stambenoj zgradi u … i …,
izgrađenoj na čest. zem. … k.o. S. stari, da je tužiteljica pod 1) isplatila kupoprodajnu
cijenu u iznosu od 374.248,00 kn, kao i utvrđeni porez na promet nekretnina u iznosu od

3.417,12 kn, da je prve probleme u stanu primijetila kada je počelo grijanje, o čemu je
izvijestila djelatnicu tuženika G. F., a nakon čega su zamijenjeni radijatori, a 1.
ožujka 2013. kada je krenula sa proljetnim čišćenjem utvrdila i pojavu plijesni na zidu i ispod
madraca na krevetu, o čemu je ponovno obavijestila zaposlenicu tuženika, koji joj je
refundirao trošak izmijene radijatora i trošak zamijene namještaja.

Nadalje, sud prvog stupnja smatra utvrđenim nedostatke u vidu stvaranja vlage,
curenja vode u podrumu i u stanu, kao i da su tužitelji dokazali da su tuženika, kao
prodavatelja, obavijestili o nedostacima. Međutim, kako tužitelji u smislu čl. 412. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) nisu
dokazali da je tuženiku ostavljen primjeren rok za ispunjenje, odnosno za ispunjenje ugovora,
odnosno otklanjanje nedostataka, a niti da je tuženik nakon obavijesti o nedostacima izjavio
da neće ispuniti ugovor, odnosno sanirati nedostatke, to zahtjev za raskid ugovora radi
nedostataka za koje nije određen rok za ispunjenje kao bitan sastojak ugovora nema za
posljedicu raskid ugovora, kako su to tužitelji zatražili postavljenim tužbenim zahtjevom kao
pod toč. I. izreke, slijedom čega zaključuje da je posljedično neosnovan i tužbeni zahtjev za
povrat isplaćene cijene i naknade štete na ime plaćenog poreza na promet.

Sukladno odredbama čl. 362. ZOO, kao općem propisu o raskidu ugovora, ugovor se
može raskinuti jednostrano, jednostavnom izjavom vjerovnika, u kom slučaju vjerovnik mora
ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu ni u
naknadnom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio
prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak
ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostataka, zahtijevati sniženje cijene, izjaviti da
raskida ugovor, s tim da prema čl. 412. st. 1. istoga Zakona kupac može raskinuti ugovor
samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora, osim
ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako
iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u
naknadnom roku, kao i u slučaju kada kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti
svrhu radi koje je sklopio ugovor (st. 2. čl. 412.).

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja
prema kojima na predmetnom stanu postoje nedostaci u vidu stvaranja vlage, curenja vode u
podrumu i u stanu, koje je prema nalazu i mišljenju vještakinje građevinske struke moguće
sanirati, kao i da su tužitelji o nedostacima obavijestili tuženika, budući da u tom pravcu
iskazuju saslušani svjedoci u postupku i to D. P. i V. G., koja je u ime
stanara zgrade putem faksa i pošte uputila dopise tuženiku vezano za nedostatke na koje su joj
ukazali stanari, kao i dijelom svjedokinja G. F., zaposlenica tuženika koja je bila
zadužena za prodaju stanova i kontakt s kupcima, koja je potvrdila prigovore tužitelja koji su
se odnosili na probleme sa radijatorom i vlagom, a za koje nedostatke joj je tuženik isplatio
određeni novčani iznos.

5 Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

Iz stanja spisa proizlazi da su tuženiku poslana određena pismena od strane tužitelja i
V. G., ali primjerci tih pismena nisu dostavljeni u spis, a nitko od saslušanih
svjedoka ne iskazuje konkretno o sadržaju dopisa upućenih tuženiku pa tako ni sama
V. G. koja ih je, kako sama tvrdi, pisala, dok tužiteljica pod 1) saslušana kao
stranka u svom iskazu sama tvrdi da tuženiku nije pisanim putem uputila izjavu o raskidu
ugovora i da mu nije ostavljala nikakav rok za izvršenje popravaka na stanu, tako da je
pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelji u skladu s odredbom čl. 412. st. 1. ZOO
tuženiku, kao vjerovniku, nisu ostavili primjeren rok za ispunjenje s naznakom da se u slučaju
neispunjenja ugovor raskida.

Također, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik nakon obavijesti o nedostacima
priopćio tužiteljima da neće ispuniti njihove zahtjeve, odnosno sanirati nedostatke, a niti
tužitelji u svom iskazu takvo što tvrde, dok se iz okolnosti konkretnog slučaja ne može
zaključiti da prodavatelj nije mogao ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, posebno stoga što
iz nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke proizlazi da se radilo o nedostacima koji
su bili otklonjivi, odnosno da bi se ugradnjom klupčica na prozorima spriječio prodor vode uz
prozor u unutrašnji prostor, da se loša izvedba u području ugradnje balkonskih vrata može
sanirati, kao i prodor vode u podrumu, sve u skladu s pravilima građevinske struke, dok je za
utvrđenje opsega i potrebnih investicija za izolaciju energetsku obnovu zgrade radi
energetskih gubitaka i stvaranja vlage potrebno izvršiti termografsko snimanje zgrade, koji
dokaz nije predložen u postupku.

Stoga zahtjev tužitelja za raskid ugovora radi nedostataka, a za koje tuženiku nije dan
naknadni primjereni rok za ispunjenje, nema za posljedicu raskid ugovor kako su to tužitelji
zatražili tužbenim zahtjevom, pa s obzirom da ugovor nije raskinut to je neosnovan i zahtjev
tužitelja za povrat isplaćene cijene, kao i zahtjev za naknadu štete na ime plaćenog poreza na
promet.

Pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom
donošenja odluke o troškovima postupka.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 23. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.