1              Poslovni broj: II Kž-46/2021-5

Poslovni broj: II Kž-46/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. O., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 111. stavka 1. točki 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kvm-1/2021. (Km-2/20) od 19. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podnesenog prijedloga, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba maloljetnog A. O. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kvm-1/2021. (Km-2/20) od 19. siječnja 2021. nakon podnesenog prijedloga prema maloljetnom A. O., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela teškog ubojstva iz članka 111. stavka 1. točki 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 551. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 66. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje:ZSM), prema maloljetniku je određen ( pravilno bi bilo: produljen ) istražni zatvor.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je maloljetni A. O. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi maloljetnik ističe da prvostupanjski sud nije dao jasne i razumljive razloge za primjenu istražno-zatvorske osnove čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te osporava postojanje posebne zakonske osnove iz članka 551. stavka 1 ZKP/08. čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnom A. O. iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. te je za to iznio jasne, neproturječne i valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Napominje se da se prvostupanjski sud pogrešno poziva da osnovana sumnja da je maloljetnik počinio protupravno djelo, proizlazi iz sadržaja kaznene prijave no zato pravilno navodi da ista djelomično proizlazi iz obrane maloljetnika, iskaza svjedoka, zapisnika o očevidu na mjestu događaja, zapisnika o daktiloskopskom ispitivanju, sudsko-medicinskog i biološkog vještačenja, a na kojim dokazima se temelji i prijedlog državnog odvjetnika.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da se psihičko stanje kod maloljetnika može dijagnosticirati kao paranoidna psihotična epizoda koja se može objasniti intoksikacijom psihotičnih supstanci, ali i s aktualnom strukturom ličnosti, koje s odrastanjem s takvim profilom dobivaju dijagnoze pasivno agresivnih ličnosti, paranoidnih poremećaja ličnosti i paranoidne shizofrenije. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o osobi s težim duševnim smetnjama te da je maloljetnik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u stanju psihičkog rastrojstva, a njegova sposobnost shvaćanja značenja svog postupanja, osobito upravljanja svojom voljom da je bila isključena, odnosno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv.

 

Pored navedenog, utvrđeno je da kod maloljetnika postoji visoki stupanj vjerojatnosti za počinjenje težeg kaznenog djela te je za otklanjanje te vjerojatnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zbog čega je državni odvjetnik na temelju članka 550. stavak 1. ZKP/08, postavio zahtjev da se nakon rasprave utvrdi da je maloljetni A. O. protupravno djelo iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. KZ/11 počinio u stanju neubrojivosti te da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.).

 

Promašeni su žalbeni navodi kojima se osporava vjerodostojnost provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja jer niti prvostupanjsko vijeće, niti drugostupanjsko vijeće, u ovom stadiju postupka nije ovlašteno analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza, a obrana može tijekom dokaznog postupka pobijati predmetni nalaz i mišljenje, koji zasada ne dovodi u sumnju postojanje posebne pretpostavke za istražni zatvor jer su vještakinje u svom nalazu i mišljenju dale valjane argumente za svoje stavove o vjerojatnosti da bi maloljetnik zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo  i da je u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv.

Slijedom navedenog, obzirom na izloženi nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, prvostupanjski sud je opravdano maloljetniku produljio istražni zatvor iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vodio računa i o odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11, kojom je propisano da će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se s obzirom na nalaz i mišljenje provedenog vještačenja opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela može prevenirati samo mjerom istražnog zatvora te da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može postići zamjenom blažim mjerama i to mjerom opreza liječenja na slobodi iz članka 551. stavka 3. ZKP/08., dok se privremene mjere iz članka 65. ZSM-a, u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti kao zamjena za istražni zatvor iz članka 551. stavka 1. ZKP/08.

 

Nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke niti daljnji žalbeni navodi kojima maloljetnik upozorava na neprimjerene uvjete smještaja, kako ranije u zatvoru, gdje je obolio od virusa COVID-19, tako sada u bolnici za osobe lišene slobode, kao i navodi da Uprava zatvora i sud za mladež uopće nisu razmotrili alternativni oblik njegova smještaja u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu pri čemu se poziva na Izjavu o načelima u svezi sa postupanjem sa osobama lišenim slobode u kontekstu pandemije zaraze korona virusom (COVID-19) Vijeća Europe, Europskog odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od 20. ožujka 2020.

 

Naime, sukladno odredbi članka 135. stavka 2. ZKP/08. odluka o upućivanju maloljetnika u bolnicu za osobe lišene slobode ili odgovarajuću psihijatrijsku skrb u nadležnosti je upravitelja zatvora, a ne ovog drugostupanjskog vijeća u postupku odlučivanja o žalbi na produljenje istražnog zatvora.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 23. veljače 2021.