Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1               Poslovni broj: II -44/2021-6

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5


Poslovni broj: II -44/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj K-67/20 od 26. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog J. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Zagrebu je uvodno citiranim rješenjem, a po izricanju nepravomoćne presude, broj K-67/20 od 26. siječnja 2021. kojom je optuženi J. V. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, protiv optuženika produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi J. V. osobno bez navođenja posebne žalbene osnove te po braniteljici, odvjetnici M. F. S., iz svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom ,,da se pobijano rješenje ukine''.

 

S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

 

Već činjenicom da je optuženi J. V. nepravomoćnom presudom proglašen krivim, nesporno je da je ostvarena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, u konkretnom slučaju, razmatrajući podatke u spisu očito je da se radi o optuženiku koji je  višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela, između ostalog i zbog tri kaznena djela razbojništva koje mu se i u ovom postupku stavlja na teret, te ga niti uvjetne niti bezuvjetne kazne zatvora nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Kada se navedenome pridoda težina kaznenog djela za koje je nepravomoćno osuđen, kao i iskazani stupanj kriminalne volje, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog J. V..

 

Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, na strani optuženog J. V. postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom. 

 

Vezano uz žalbeni navod optuženog J. V., kako se uopće nije raspravljalo o produljenju istražnog zatvora već samo o kaznenoj odgovornosti i visini kazne, drugostupanjski sud isti ocjenjuje kao neosnovan i netočan, obzirom da iz raspravnog zapisnika od 26. siječnja 2021. proizlazi kako su se i državni odvjetnik i braniteljica optuženika, čijim se navodima pridružio optuženik, izjasnili o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Dok je sud prilikom izricanja nepravomoćne presude sukladno odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08, kada se optuženik u trenutku donošenja nepravomoćne presude nalazi u istražnom zatvoru, dužan ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora i kada se stranke o tome nisu očitovale.

 

Nadalje, neosnovana je tvrdnja žalitelja kako je optuženiku istražni zatvor produljen automatizmom isključivo zbog njegove ranije osuđivanosti. Naime, ocjena je i drugostupanjskog suda kako se kod optuženika činjenje kaznenih djela pretvorilo u standardan obrazac ponašanja i način života  te kako činjenjem imovinskih kaznenih djela zapravo dolazi do potrebnih materijalnih sredstava, a protivno žalbenim navodima, pa nikako nije riječ o ekscesu u inače uzornom ponašanju optuženika.

 

Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika u pogledu navođenja dobrog imovinskog stanja optuženikove obitelji. Također, žalbeni navod optuženika kako mora pomagati majci u skrbi za bolesnog oca nije od utjecaja prilikom odlučivanja o produljenju istražnog zatvora.

 

Osim toga, valja napomenuti kako sve prednje opisane  okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (3. prosinca 2020.) pa u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip.

 

Uslijed svega izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. V. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.  

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                      Tomislav Juriša, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu