U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te sudaca Sveta Vićana i Marije Donatović Dabelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jadranke Barišić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. M. i R. M., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 143/12; dalje: KZ/97) odlučujući o žalbama okrivljenika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod brojem K-1000/13 od 6. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.

r i j e š i o    j e

Prihvaćaju se žalbe okrivljenika M. M. i R. M. te se ukida presuda prvostupanjskog suda i predmet vraća tom sudu pred drugog suca.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda okrivljenici M. M. i R. M. su oglašeni krivim da su počinili kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. i 1. KZ/97 u svezi članka 61. KZ/97 u sticaju s kaznenim djelom iz članka 311. stavak 2. i 1. u svezi članka 61. KZ/97 i sve u svezi članka 60. KZ/97 na način opisan kao u izreci pobijane presude. Okrivljeniku M. M. je za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. i 1. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. i 1. KZ/97 također kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, nakon čega je isti temeljem članka 60. stavak 1. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 10 (deset) mjeseci. Okrivljeniku R. M. je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine, nakon čega je isti temeljem članka 60. stavak 1. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci.

Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13,145/13 i 152/14,70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) u cijelosti je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika u ukupnom iznosu od 587.354,34 kuna, te je naloženo okrivljeniku M. M. da plati 293.677,17 kuna oštećeniku, a također je naloženo i okrivljeniku R. M. da istom oštećeniku plati iznos od 293.677,17 kuna.

Temeljem članka 82. stavak 1. KZ/97 i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da iznos od 651.656,23 kune predstavlja imovinsku korist koju su okrivljenici M. M. i R. M. ostvarili počinjenjem navedenih kaznenih djela, te je utvrđeno da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa je svakom od okrivljenika naloženo da uplati po 325.828,115 kuna u korist državnog proračuna.

Temeljem članka 148. u svezi članka 150. ZKP/08 svakom od okrivljenika je naloženo da plati troškove kaznenog postupka u iznosu od po 3.114,00 kuna.

Protiv te presude žalbe su pravodobno podnijeli obadvojica okrivljenika i to okrivljenik M.M. putem svoje braniteljice Z. S.-K. odvjetnice iz Z., a okrivljenik R. M. putem svog branitelja J. T. odvjetnika iz Z. pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih zakonom, uz identične prijedloge da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba su osnovane.

Okrivljenik M. M. u svojoj žalbi pravilno ističe i tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 budući presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i izreka presude je proturječna sama sebi kao i razlozima presude.

Proturječnost izreke presude se očituje u tome što je sud okrivljenika M. M. proglasio krivim da je isti počinjenjem kaznenih djela pribavio protupravnu imovinsku korist od najmanje 885.026,19 kuna, dok istovremeno u izreci presude prihvaća imovinsko pravni zahtjev oštećenika u iznosu od 587.354,34 kune i nalaže okrivljeniku M. M. da obešteti oštećenika za pola tog iznosa odnosno za iznos od 293.677,17 kuna. Nadalje se pravilno tvrdi kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer je okrivljenik oglašen krivim da je počinio ova kaznena djela na način opisan u izreci presude odnosno da se lažno predstavljao i lažno potpisivao na slipove kao vlasnik kartice, iako tijekom provedenog postupka nije provedeno grafološko vještačenje potpisa na slipovima koje je navodno potpisao okrivljenik, a iz niti iz jednog drugog provedenog dokaza ne proizlazi niti jedna činjenica kao niti zatvoreni krug indicija iz kojih bi se moglo zaključiti da je okrivljenik potpisao sve navedene slipove. Slijedom navedenog je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno odnosno za sada je pogrešan i preuranjen zaključak da je okrivljenik počinio ova kaznena djela.

Okrivljenik R. M. također u svojoj žalbi pravilno ističe i tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 budući presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava. Ova bitna povreda je ostvarena time što je u činjeničnom opisu izreke presude utvrđeno da je okrivljenik počinio 445 radnji, odnosno da se lažno potpisao na 445 slipa, a u provedenom postupku grafološkim vještačenjem je utvrđeno da se okrivljenik potpisao samo na 333 slipa. Nadalje se pravilno ističe i tvrdi kako je izreka presude proturječna razlozima time što je utvrđeno da šteta iznosi 1.239.010,57 kuna, dok je istovremeno prihvaćen imovinsko pravo zahtjev oštećenika u iznosu od 587.354,34 kune. Također nerazumljivost izreke presude i proturječnost sa razlozima presude se očituje u tome što je sud protupravnu imovinsku korist okrivljenicima podijelio na ravne dijelove, iako utemeljenost takvog obračuna ne proizlazi iz niti jedna utvrđene činjenice i u izreci presude je navedeno da su okrivljenici stekli različite protupravne imovinske koristi.

Slijedom svega navedenog je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na okrivljenika R. M. odnosno za sada je preuranjen i neutemeljen zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način opisan kao u izreci presude.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano te će provesti dokaze kao i do sada a po potrebi i nove i nakon toga će pravilnom ocjenom svih dokaza kako ponaosob, tako i u njihovoj međusobnoj svezi donijeti zakonitu odluku.

              Oslonom na gore navedene razloge odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 23. veljače 2021.

Zapisničar                                                                                                                 Predsjednik vijeća:

Jadranka Barišić                                                                                                  Pero Miloglav