- 1 -              Rev 238/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 238/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. Ž. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2096/13-2 od 3. ožujka 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6250/11-16 od 26. lipnja 2013., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6250/11-16 od 26. lipnja 2013. određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju u ovrsi broja Ovrpl-6250/11 od 16. siječnja 2012. i položenog na poseban račun kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te je naloženo računovodstvu suda isplatiti naznačene iznose na odgovarajuće račune (toč. I.), dok je obustavljen postupak ovrhe za iznos 2.607,40 kuna i u tom su dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje (toč. II.).

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja pod točkom II. izreke.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja - neisplaćene razlike bruto plaće, na temelju ovršne isprave, a na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-6250/11 od 16. siječnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te po pribavljanju od nadležne porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju poslovni broj Ovrpl-6250/11 od 26. lipnja 2013. kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju, dio koji se ima isplatiti poreznoj upravi te dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa.

 

U odnosu na preostali naplaćen i na posebnom računu suda izdvojen iznos 2.607,40 kn (a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) prvostupanjski je sud obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva, a koje je pravno stajalište prihvatio i drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv navedenog dijela prvostupanjskog rješenja.

 

S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova ovrhovoditelj je u reviziji postavio pitanje:

 

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od 2.607,40 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revident navodi da o tom pravnom pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica poslovni broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1963/12 od 27. svibnja 2013., rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

 

U navedenim odlukama na koje se poziva revident izraženo je shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave, pa tako niti zakonitost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, i da je stoga revizija dopuštena, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

Ovrhovoditelj u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za iznos 2.607,40 kn, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti ovrhovoditelju isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditelja.

 

Međutim, iz prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16884/04 od 3. srpnja 2008. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-2352/08 od 17. ožujka 2009., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-6250/11 od 16. siječnja 2012. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelja.

 

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovrhovoditeljevom ovršnom zahtjevu (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti Poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditelju zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama na račun ovrhovoditelja), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos 2.607,40 kn, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a isplatu kojeg dijela potraživanja ovrhovoditelj nije niti tražio u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi sa čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva, pa je istu iz ovdje navedenih razloga valjalo obustaviti.

 

Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, reviziju ovrhovoditelja je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.