- 1 -              Rev 1000/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1000/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. P. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2799/11-2 od 17. rujna 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7714/10 od 19. siječnja 2011. ukinuto i odbačen prijedlog za ovrhu te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7714/10-5 od 21. veljače 2011., u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukidaju točke I., III. i IV. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2799/11-2 od 17. rujna 2013. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7714/10 od 19. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 7.125,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2009. do isplate, iznosa od 1.868,85 kuna na ime nepodmirene zakonske zatezne kamate dospjele do 18. ožujka 2009., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Rješenjem suda prvog stupnja od 21. veljače 2011. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi izjavljen 14. veljače 2011. kao neosnovan.

 

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7714/10 od 19. siječnja 2011., te odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 16. prosinca 2010. (toč. I.) i odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrdio rješenje suda prvog stupnja od 21. veljače 2011. (toč. II.). Ujedno je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu od 461,25 kuna (toč. III.), time da je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. IV.).

 

Protiv točke I., III. i IV. drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditelju.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanredna revizija).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U reviziji ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 7.125,74 sa zateznim kamatama tekućim od 19.03. 2009. do isplate te iznosa od kn 1.868,85 na ime nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 18.03.2009., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije istovjetno tražbini iz ovršne isprave u pogledu zakonskih zateznih kamata, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-18426/04 od 19.03.2009., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 7.125,74 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu troška dijela zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje dospjelih do 18. ožujka 2009. u iznosu od 3.314,50 kuna), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje glavnice i dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 18. ožujka 2009. u iznosu od 1.868,85 kuna - sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da tražbina označena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave, i to u pogledu zakonskih zateznih kamata.

 

Ocjena ovog suda je da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje glavnog potraživanja i dijela zakonskih zateznih kamata.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa da stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.