- 1 -              Kzz 8/2021-3

Broj: Kzz 8/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv os. V. K. zbog prekršaja iz čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17. - dalje u tekstu: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 17. veljače 2021. broj ZPP-DO-85/2019, podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2019. broj PpP-9241/2019., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2019. broj PpP-9241/2019 na štetu osuđenog V. K. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. - dalje u tekstu: PZ) u vezi s čl. 229. st. 4. i 3. ZOSPC-a pa se pobijana presuda ukida i predmet vraća Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2019. broj PpP-9241/2019, V. K. proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 229. st. 4. u vezi st. 3. i 7. ZOSPC, te mu je na temelju navedenog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna.

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona na štetu osuđenika i predložilo ukidanje prvostupanjske presude. U zahtjevu se navodi da je pobijanom presudom ostvarena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona, jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti. Pritom posebno ističe da osuđenik nije mogao bit proglašen krivim za prekršaj iz čl. 229. st. 4. ZOSPC, jer je tom odredbom propisana obveza odgovorne osobe u pravnoj osobi koja je vlasnik vozila na davanje vjerodostojnog podatka o osobi koja je upravljala motornim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, dok iz podataka u spisu jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju vlasnik vozila osuđeni V. K., dakle fizička, a ne pravna osoba.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Naime, odredbom čl. 229. st. 4. ZOSPC propisano je da kad je vlasnik vozila, kojim je počinjen prekršaj propisan ovim Zakonom, pravna osoba, podatke iz stavka 3. ovoga članaka (dužnost davanja podataka o identitetu osobe koja je upravljala motornim vozilom) dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Iz navedenog jasno proizlazi da se prekršajna odredba iz čl. 229. st. 4. ZOSPC nije mogla u konkretnom slučaju primijeniti na osuđenog kao privatnog vlasnika vozila, jer je u takvoj pravnoj situaciji bilo moguće primijeniti eventualno jedino odredbu iz čl. 229. st. 3. ZOSPC, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je Općinski prekršajni sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, odnosno odredbu iz čl. 196. toč 4. PZ-a, i da je na taj način u pogledu prekršaja za kojeg je osuđenog proglasio krivim, odnosno prekršaja koji je bio predmet optužbe, primijenio propis koji se nije mogao primijeniti.

Zbog iznijetih razloga osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika, pa je pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu  od 23. prosinca 2019. broj PpP-9241/2019 trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) presuditi kao u izreci.

Zagreb, 23. veljače 2021.