Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - I Kž 653/2018-6
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene G. F., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene G. F., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2018. broj K-99/2017-49, u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e:
Žalbe državnog odvjetnika i optužene G. F. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optužena G. F. proglašena je krivom da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pa joj je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, dok joj je za kazneno djelo iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optužena G. F. osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.
Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu „C. o.“ d.d. iz Z., ..., dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.408.625,73 kune te je naloženo optuženoj G. F. isplatiti navedeni novčani iznos oštećenom trgovačkom društvu u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 256.145,76 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena G. F. ostvarila kaznenim djelom, pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženici platiti taj novčani iznos u državni proračun Republike Hrvatske, u roku petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.
Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 7. ZKP/08. optuženici je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna, troškove vještačenja u iznosu 2.500,00 kuna, te troškove na ime nagrade i nužnih izdataka za branitelje po službenoj dužnosti, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.
Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici ponajprije za svako od kaznenih djela utvrde pojedinačne kazne u duljem trajanju, a potom da joj se izrekne i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.
Žalbu je podnijela optužena G. F. po branitelju odvjetniku G. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni , s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženica i njezin branitelj.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženice u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optužena G. F. i njezin branitelj odvjetnik G. B., kao i državni odvjetnik. Sjednici je neposredno bio nazočan branitelj optužene, dok uredno izviješteni državni odvjetnik i optuženica sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.
Žalbe nisu osnovane.
Prvenstveno, optuženica ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu zaključka suda da li je ona počinila produljena kaznena djela iz članka 246. stavak. 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. ili se radilo o stjecaju više navedenih kaznenih djela za koje se sudi u istom postupku, pri čemu nije u pravu.
Naime, u odnosu na ovakve žalbene tvrdnje optuženice, treba prvenstveno podsjetiti da se optuženica u odnosu na oba kaznena djela očitovala kako se smatra krivom, a iznoseći svoju obranu na početku dokaznog postupka, potvrdila je sve činjenične navode optužbe. Obzirom na ovakvo očitovanje optuženice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, u skladu sa člankom 459. stavkom 7. ZKP/08., morao iznijeti samo podatke iz stavka 6. tog članka, dakle, obrazloženje u odnosu na kaznenu sankciju. Pritom, nema zapreke da u pisanoj presudi iznese razloge o onim važnim okolnostima za koje je ocijenio da ih je korisno obrazložiti, no u ovoj situaciji ne u obimu kako se to izričito propisuje člankom 459. stavak 5. ZKP/08., kada optuženik poriče počinjenje kaznenog djela.
Stoga, nisu osnovani navodi optuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08., jer nije iznio razloge o odlučnim činjenicama u pogledu pravne prirode kaznenih djela koja su joj stavljena na teret, jer je o navedenim okolnostima prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Optuženica, nadalje, žalbom upućuje kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer, ne izvodeći ispitivanje vještaka za neurologiju dr. T. B. na raspravi, nije na nedvojben način utvrdio raspravnu sposobnost optuženice, a to da je utjecalo na pobijanu presudu.
Međutim, niti u pogledu ovog žalbenog prigovora optuženica nije u pravu. Naime, u postupku je provedeno neurološko vještačenje optužene po vještaku za neurologiju dr. T. B., te je neupitno utvrđeno da ona ima zdravstvene posljedice dvaju moždanih udara koja je preboljela, pa je u odnosu na nju potrebno postupati mirno i s posebnom pažnjom jer moguća napetost može uzrokovati uzbuđenje koje može posljedično privremeno pogoršati njezino stanje. Međutim, vještak koji je proveo i osobni pregled optužene, njezinu raspravnu sposobnost nije doveo u pitanje, pa niti u odnosu na njezino numeričko i logičko pamćenje. Žaliteljica niti ovdje u žalbi ne iznosi konkretne činjenice, već samo insinuacije, koje bi upućivale na drugačiji zaključak. Osim toga, optuženica nije niti predlagala da se na ovu okolnost dodatno ispita vještak jer iz zapisnika s rasprave od 9. srpnja 2018. (list 521 do 527 spisa) proizlazi da nema primjedbi na izvedeni dokazni postupak (pa niti na pisani nalaz vještaka) niti se stavljaju daljnji dokazni prijedlozi.
Zbog iznesenog, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koju ističe optuženica.
Optuženica presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obrazlažući, i u tom dijelu, okolnosti vezane uz njezinu raspravnu sposobnost. Međutim, u žalbi se ne ukazuje na dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi ona saznala nakon donošenja presude niti se radi o činjenicama odlučnima za izbor vrste i mjere kazne te odluku o troškovima kaznenog postupka, pa je njezina žalba iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08., prema odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08., nedopuštena.
Nadalje, žaliteljica povredu kaznenog zakona obrazlaže ponovljenom tvrdnjom da nije obrazloženo da li se radi o produljenom kaznenom djelu ili o više kaznenih djela za koja se sudi u istom postupku. Međutim, kao što je već ranije izneseno u odnosu na žalbene prigovore zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na činjenično stanje koje je opisano u izreci pobijane presude prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kad je radnje optuženice pravno označio kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., koja kaznena djela su počinjena u stjecaju, pa nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona na koju upućuje žaliteljica.
Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, stupanj povrede njezinih dužnost, način počinjenja kaznenih djela kao i njezino ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela. Drži kako ispravnim vrednovanjem okolnosti značajnih za odluku o kazni, optuženici treba utvrditi strože pojedinačne kazne, a potom i strožu jedinstvenu kaznu zatvora.
Nasuprot ovome, optuženica upućuje da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio njezino narušeno zdravstveno stanje pa kazna za koju drži da je pretjerano stroga, neće imati specijalno preventivnu funkciju jer ona više nije niti u objektivnoj mogućnosti počiniti neka druga kaznena djela u budućnosti. Drži kako na njezinoj strani postoje i naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. KZ/11.
Međutim, prvostupanjski je sud, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su, u smislu odredaba članka 47. KZ/11., značajne za odmjeravanje kazne. Tako je optuženoj ispravno olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela još od faze prethodnog postupka, čime je pridonijela bržem dovršetku kaznenog postupka. Nadalje, kao olakotno joj je osnovano cijenjeno i da je neosuđivana osoba, te da je izrazila kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, kao i njezino narušeno zdravstveno stanje budući je imala dva moždana udara zbog kojih trajno osjeća posljedice. Isto tako prvostupanjski je sud optuženici s pravom kao otegotno cijenio što je kaznena djela počinila kao osoba zrele životne dobi i kao takva svjesna značenja i posljedica svojih postupaka, te da je počinila dva kaznena djela koja karakteriziraju brojnost radnji i dulje vrijeme počinjenja, a i da je počinjenjem kaznenih djela pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od čak 1.664.771,49 kuna koji iznos višestruko premašuje zakonsko obilježje znatne imovinske koristi kao obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Stoga se, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kazna zatvora u trajanju osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a potom i jedinstvena kazna zatvora u trajanju dvije godine, ukazuju primjerenima stupnju krivnje optuženice i težini počinjenih kaznenih djela. Osim toga, tako određena jedinstvena kazna zatvora adekvatna je i društvenoj opasnosti optuženice kao počiniteljice djela, pa se s pravom može očekivati da će se s tom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11., radi čega strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje kako to predlaže optuženica nije osnovano.
Slijedom iznesenoga, budući da navodi podnesenih žalbi optužene G. F. i državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.
Damir Kos, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.