- 1 -              I Kž 44/2021-4

Broj: I Kž 44/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. G., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96.; dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. studenoga 2020. broj Kv-I-55/2020. (K-18/98.), u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika M. G.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika M. G. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 26. lipnja 2000. broj K-18/98. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. veljače 2001. broj I Kž 758/00-9. Navedenom je presudom M. G. zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. i članka 122. OKZ RH, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako to djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju Č. P., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 506. stavkom 2. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470 stavak 1. ZKP/08.) te predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu osuđenika, ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem, odnosno podredno, da preinači pobijano rješenje na način da dopusti obnovu kaznenog postupka“.

Spis je prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., osuđenik smatra da se pobijeno rješenje ne može ispitati jer da u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da sud nije prilikom odlučivanja o osuđenikovom zahtjevu za obnovu postupka analizirao posebno svaki od predloženih dokaza.

Međutim, protivno takvim osuđenikovim žalbenim navodima, u pobijanom rješenju nije ostvarena navedena bitna postupovna povreda. Naime, osuđenikov zahtjev za obnovu se kao i njegova obrana u tijeku cjelokupnog postupka, svodi na pobijanje činjenice da se u inkriminirano vrijeme u bilo kojem svojstvu nalazio na području logora M. i svi dokazi priloženi uz zahtjev podneseni su upravo radi dokazivanja navedene činjenice. Stoga nije bilo potrebno svaki dokaz posebno analizirati jer bi se to svelo na nepotrebno ponavljanje istih razloga zbog kojih niti jedan od priloženih dokaza nije prikladan da u konkretnoj situaciji prouzroči oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu. Stoga su u pobijanom rješenju izneseni u svemu jasni, valjani i sasvim dostatni razlozi o odlučnim činjenicama te se to rješenje može ispitati pa, protivno osuđenikovim žalbenim navodima, u rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Jednako tako, protivno žalbenim navodima, u pobijanom rješenju nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 506. stavkom 2. ZKP/08.

Premda je u pravu osuđenik kada u žalbi tvrdi da je člankom 506. stavkom 2. ZKP/08. propisano da će sud, ako ne odbaci zahtjev, dostaviti prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev pa kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća će sam ili preko suca istrage izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev, to ne znači da će sud u svakom slučaju ispitati svjedoke koji se spominju u zahtjevu, već to ovisi o tome što se nastoji dokazati izjavama svjedoka, kao i o tome što je priloženo uz zahtjev i u konačnici o tome kako je sam zahtjev koncipiran. Uz predmetni zahtjev dostavljene su izjave svjedoka koje su većinom i javnobilježnički ovjerene i u kojima svjedoci navode da prema njihovim saznanjima osuđenik u inkriminirano vrijeme nije ni u kojem svojstvu bio na području logora M., na koje je okolnosti i predloženo njihovo ispitivanje. Stoga za ocjenu osnovanosti zahtjeva nije bilo potrebe još i ispitati svjedoke na okolnosti koje su navedene u njihovim izjavama jer su te izjave sasvim dostatne da bi se na temelju njih moglo odlučiti o osnovanosti predmetnog zahtjeva. Da se u tim izjavama tvrdilo da se je osuđenik nalazio npr. cijelo inkriminirano razdoblje na nekom mjestu ili u nekoj situaciji zbog koje bi bila isključena mogućnost da je u isto vrijeme bio i u logoru M., tada bi bilo potrebno provesti izvide radi utvrđivanja navedene okolnosti, no, ne i u ovoj situaciji. Stoga u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 506. stavkom 3. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju, osuđenik u žalbi ponavlja navode iz svog zahtjeva za obnovu, ponovno upirući na izjave predloženih svjedoka te na sadržaj isprava koje su dostavljene uz zahtjev, smatrajući da svi ti dokazi predstavljaju nove činjenice i nove dokaze koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu, iz kojeg je razloga osuđenik podnio zahtjev za obnovu.

Međutim, sve uz zahtjev za obnovu priložene isprave već su od ranije poznate jer su bile priložene, što u redovnom postupku, što uz prethodni zahtjev za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. travnja 2010. broj Kv-191/10. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2010. broj I Kž-434/10-3 pa te isprave ne predstavljaju novi dokaz u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Što se tiče izjava svjedoka priloženih uz zahtjev (novih svjedoka, a ne onih čije je ispitivanje odbijeno u tijeku prvostupanjskog postupka), kao što se to pravilno navodi i u pobijanom rješenju, okolnosti na koje su ti svjedoci spremni svjedočiti i koje su iznijeli u svojim izjavama, u biti nisu nove, nego osuđenik tvrdnje koje je iznosio u tijeku prvostupanjskog postupa, u žalbi protiv prvostupanjske presude te u prethodno podnesenom zahtjevu za obnovu postupka, sada pokušava dokazati na drugi način. No, kao što je to navedeno i u ranijem rješenju kojim je odbijen osuđenikov zahtjev za obnovu, a i sada u pobijanom rješenju, o tim su tvrdnjama svoje stavove iznijeli, kako Županijski sud u Splitu, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o podnesenim žalbama, detaljno obrazloživši, kritički ocjenjujući i meritorno fiksirajući svaki dokaz za sebe i međusobno ih uspoređujući, pri tome zaključujući da optuženikova obrana nije uvjerljiva i dajući jasne, valjane i dostatne razloge o njegovoj krivnji. Pritom ne začuđuje činjenica da su u pobijanom rješenju dani razlozi o odbijanju podnesenog zahtjeva za obnovu postupka podudarni s onima iznesenim u ranijem rješenju o odbijanju zahtjeva za obnovu, s obzirom na to da su i razlozi za obnovu jednaki onima iz ranijeg zahtjeva, samo ih sada osuđenik pokušava dokazati izjavama novih svjedoka.

Stoga je, budući da niti ostalim žalbenim navodima osuđenika M. G. o politički nastrojenom postupku nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.