1

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-65/2021-2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-65/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Š., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Š., Građansko-upravni odjel, protiv protivnice osiguranja V. P. iz P., OIB: ..., radi prisilnog zasnivanja založnog prava, povodom žalbe predlagateljice osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 18 Ovr-32/2021-3 od 14. siječnja 2021., 23. veljače 2021.

r i j e š i o   j e

Usvaja se žalba predlagateljice osiguranja, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 18 Ovr-32/2021-3 od 14. siječnja 2021. pod točkom 2. izreke te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom 1. izreke naprijed navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem pod točkom 1. izreke na temelju ovršnih isprava – rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Š. od 4. prosinca 2020. broj UP/I-415-2/2020-001/767, Ur.broj: 513-007-15/20-02 radi osiguranja naplate novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 544.779,77 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 525.146,71 kn teče od 5. prosinca 2020. pa do isplate, kao i troškova ovrhe u iznosu od 200,00 kn i rješenja o ovrsi broj UP/I-415-02/2020-001/767 Ur.broj: 513-007-15/20-03 od istog datuma, a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 1.167,59 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 1.139,72 kn teče od 5. prosinca 2020. pa do isplate i troškova ovrhe u iznosu od 200,00 kn, kao i radi osiguranja naplate troškova ovog postupka osiguranja u iznosu od 5.550,00 kn određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na 1/9 dijela nekretnine protivnice osiguranja pobliže precizirane u izreci, dok je pod točkom 2. izreke odbijen prijedlog predlagateljice osiguranja u dijelu u kojem predlaže prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama iz točke 1. izreke na temelju izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosa za obvezno osiguranje na dan 30. studenog 2020. i 15. prosinca 2020.

              Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija predlagateljica osiguranja u odnosu na točku 2. izreke iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži, pobijano rješenje ukine u osporavanom dijelu, odnosno preinači i prihvati prijedlog za osiguranje u cijelosti.

              Žalba predlagateljice osiguranja je osnovana.

              Smatrajući da su ispunjenje pretpostavke za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama koje su predmet ovog postupka sukladno odredbi čl. 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17), temeljem navedenih rješenja Ministarstva financija, Područnog ureda Š. od 04. prosinca 2020. prvostupanjski je sud sukladno odredbi čl. 297. i 298. istog Zakona dopustio uknjižbu založnog prava i zabilježbu ovršnosti tražbine koja proizlazi iz navedenih rješenja, čime predlagateljica stječe i  pravo da se ovrha na tim nekretninama može provesti i prema trećim osobama koje te nekretnine kasnije steknu, ali, budući da izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosu za obvezno osiguranje temeljem kojih predlagateljica osiguranja predlaže osiguranje novčane tražbine u iznosu od 6.261,81 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2020. i novčane tražbine u iznosu od 2.074,05 kn također s zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. nemaju karakter ovršne isprave u smislu odredbi Ovršnog zakon niti kojeg drugog zakona, da je taj dio prijedloga predlagateljice osiguranja neosnovan.

              U žalbi predlagateljica osiguranja tvrdi da je odredbom čl. 23. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) propisano da je ovršna isprava i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava pa kako je čl. 140. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20 – dalje: OPZ) taksativno navedeno da je ovršna isprava i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama Zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, dok da je čl. 27. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) uređeno da su poslodavci dužni voditi propisane evidencije o isplaćenim primicima od nesamostalnog rada te dostavljati Poreznoj upravi izvješća u propisanom roku na propisanom obrascu, predlagateljica osiguranja smatra da je JOPPD obrazac kao obvezno i jedino mjesečno izvješće temeljem kojeg se porezni obveznici, konkretno poslodavac V. P., ovdje protivnica osiguranja, sami zadužuju radi plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada pa da navedena obračunska prijava ima svojstvo ovršne isprave.

              Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istači da je potpuno nejasno navedeno stajalište prvostupanjskog suda kojim smatra da sporna izvješća nemaju svojstvo ovršne isprave.

              Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 7. OZ-a ovršna isprava je i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava s obzirom da je iz spisa vidljivo da se radi o prijavama odnosno izvješćima koja je podnijela sama protivnica osiguranja.

              Kako je odredbom čl. 140. st. 1. OPZ-a propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprava, a u st. 2. izričito je propisano da su ovršne isprave iz st. 1. rješenje o utvrđivanju poreza ali i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, pa kako je u konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja tražila prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja na temelju obračunske prijave odnosno izvješća iste, potpuno je proturječno sa stanjem spisa objašnjenje prvostupanjskog suda da navedena izvješća nemaju svojstvo ovršne isprave kad je jasno da je to izvješće protivnica osiguranja sama sastavila, obračunavši i iskazavši obvezu uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje kao i doprinosa za zdravstveno osiguranje. Isti stav izražen je i u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-2254/2012-2 od 19. prosinca 2012.

              Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćanjem žalbe predlagateljice osiguranja ukinuti točku 2. pobijanog rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud vodeći se naprijed navedenim zaključcima kako je Općim poreznim zakonom propisano da navedena obračunska izvješća predstavljaju ovršne isprave jer je u njima porezni obveznik sam utvrdio svoju obvezu, zna se točna visina obveze, njezino dospijeće i u čiju korist se mora izvršiti uplata, ponovno odlučiti o prijedlogu predlagateljice osiguranja za uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini i u odnosu na naznačenu tražbinu vezanu uz sporna izvješća.

U Varaždinu 23. veljače 2021.