-   -              Poslovni broj: 8 Uslpor-204/20-6

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. O. d.. Z., L., (ranije J. o. d.d.), zastupano po opunomoćeniku H. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., P.Z., Z., U. G. V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2021. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 22. veljače 2021. godine,

                                                      

p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/17-01/2705, URBROJ: 513-04-20-3 od 11. svibnja 2020. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/17-01/2705, URBROJ: 513-04-20-3 od 11. svibnja 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporenim rješenjem  nezakonito primijenjena odredba članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97, 26/00,153/02,232/11,143/14, u daljnjem tekstu ZPPN-a) jer je trebalo primijeniti odredbu članka 5. ZPPN-a i odredbu članka 40. stavak 1. točka j) i stavak 4. i članak 75. stavak 3. točka c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj:73/13, 99/13,148/13,153/13 i 143/14.), jer se radi o stjecanju nekretnine na koju tužitelj ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti, budući da se radi o nekretnini (dobru) koje se u cijelosti koristi za oporezive usluge, obzirom da je tužitelj predmetnu nekretninu dao u zakup i zakupoprimcu ispostavlja račun sa iskazanim PDV-om. Poziva se na odredbu članka 60. ZoPDV-a. Ističe da sadržaj članka 40. stavak 4. ZoPDV-a i sintagmu „pravo na odbitak pretporeza u cijelosti“, treba tumačiti da poduzetnik konkretno dobro (nekretninu) koristi u cijelosti za oporezive isporuke dobara i usluga, te da je nebitno da li je poduzetnik u cijelosti sa svakom svojom isporukom dobara i usluga u sustavu PDV-a. Predložio je da se  obavi očevid na licu mjesta tj. na predmetnoj nekretnini, a na okolnost utvrđivanja da se predmetna nekretnina u cijelosti koristi za oporezive isporuke dobara i usluga (da je isporuka dobra obavljena u cijelosti u poduzetničke svrhe). Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA: UP/I-410-20/2016-01/2165, URBROJ: 513-07-17-01/17-11 od 10. srpnja 2017. godine.

Označenim poreznim rješenjem tužitelju je u ponovnom postupku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 40.120.249,29 kn te porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 2.006.012,46 kn.

Na ročištu za glavnu raspravu dana 12. veljače 2021. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez  tuženika. Opunomoćenica tužitelja iskazala je da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe, te je u spis predala popis troška.

Prijedlog iznesen u tužbi da se izvede dokaz očevida na licu mjesta tj. na nekretnini koja je predmet oporezivanja, a na okolnost utvrđenja da se radi o nekretnini se koristi za oporezive isporuke dobara i usluga, odnosno da je isporuka dobra-nekretnine obavljena u cijelosti u poduzetničke svrhe, je odbijen kao nepotreban, jer je ocijenjeno da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja očevida na predmetnoj nekretnini.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 11. svibnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu od po 20.070,00 kn ili 40.140,00 kn, sve uvećano za PDV od 25% ili sveukupno u iznosu od 50.175,00 kn.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je u ponovnom postupku poreznim rješenjem tužitelj zakonito obvezan na plaćanje poreza na promet nekretnina.

Prema stanju spisa proizlazi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 26. ožujka 2015. godine zaključenog između tužitelja kao kupca i E.D.iz S., P. M., kao prodavatelja, tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine opisane u članku 1. Ugovora, u naravi zgrada stanice za tehnički pregled, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 40.120.249,28 kuna, te da je po navedenom Ugovoru prodavatelj dana 31. ožujka 2015. godine tužitelju kao kupcu ispostavio račun na kojem je iskazao da se opredijelio za oporezivanje u skladu sa člankom 40. stavak 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Nadalje je iz spisa vidljivo da je tužitelj predmetnu nekretninu (zgradu stanice za tehnički pregled) dao u zakup prodavatelju društvu E. D. .. tako što je sa njime dana 1. travnja 2015. godine zaključio Ugovor o zakupu.

Među strankama nije sporna visina poreza na promet nekretnina i porezna osnovica, jer se u tužbi isto ne ističe.

Isključivo je sporno da li je tužitelj trebao biti obvezan na plaćanje poreza na promet nekretnina, obzirom da tužitelj ističe da predmetno stjecanje nekretnine ne podliježe plaćanju poreza na promet nekretnina, te je sporno da li je u ovom slučaju stjecanja nekretnine trebalo primijeniti članak 4. ZPPN-a  ili je trebalo  primijeniti odredbu članak 5. Zakona o porezu na promet nekretnina i odredbu članka 40. stavak 1. točka j) i stavak 4. i članak 75. stavak 3. točka c) ZoPDV-a.

Dakle, sporno je da li tužitelj ima pravo na odbitak pretporeza po računu kojeg je ispostavio prodavatelj E. D. .., a  sukladno članku 40. stavak 1. točka j) te  stavku 4.istog članka i članku 75. stavak 3. točka c. ZoPDV-a, obzirom da je tužitelj kupljenu nekretninu dao u zakup te temeljem tog odnosa zakupoprimcu ispostavlja račune sa obračunatim  PDV-om, odnosno da li je prodavatelj na kupca mogao prenijeti  obvezu plaćanja PDV-a.

              Člankom  4. stavkom 1. ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena,  nasljeđivanje, darovanje,  unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje dosjelošću, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

              Člankom 5. ZPPN-a je propisano da se prometom nekretnina, u smislu ovog Zakona, ne smatra stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

Sukladno članku 5. Općeg poreznog zakona u postupku oporezivanja primjenjuju se propisi koji su bili  na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. U vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji  dana 26. ožujka 2015. godine u primjeni je bio Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj:73/13, 99/13,148/13,153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu ZoPDV-a), pa je istog primijeniti.

Člankom 40. stavak 1. točka j) ZoPDV-a propisano je da su PDV-a oslobođene isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma slijedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine.

Stavkom 4. istog članka je propisano da porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje isporuka navedenih u stavku 1. točkama j) i k) ovoga članka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke, o čemu isporučitelj i kupac moraju izvijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave.

Člankom 75. stavak 3. ZoPDV-a propisano je, između ostalog, da PDV mora plaćati porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj, kada mu se obave između ostalih isporuke: isporuka nekretnina, prema članku 40. stavak 1. točkama j) i k) ovoga Zakona, ako se isporučitelj odlučio za oporezivanje u skladu s člankom 40. stavak 4. ovoga Zakona (po c),te isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe (pod d).

Dakle, prema navedenoj odredbi  proizlazi da u situaciji kada isporučitelj nekretnine koji je upisan u registar obveznika PDV-a i isporučuje nekretninu oslobođenu plaćanja PDV-a drugom poreznom obvezniku koji u cijelosti može odbiti pretporez, se isporučitelj nekretnine i stjecatelj nekretnine mogu odlučiti za postupak prijenosa porezne obveze (optiranja) sukladno odredbama ZoPDV-a.

Tužitelj ističe da sadržaj članka 40. stavak 4. ZoPDV-a i sintagmu „pravo na odbitak pretporeza u cijelosti“, treba tumačiti da poduzetnik konkretno dobro (nekretninu) koristi u cijelosti za oporezive isporuke dobara i usluga, te da je nebitno da li je poduzetnik u cijelosti sa svakom svojom isporukom dobara i usluga u sustavu PDV-a.

Dakle, da je u konkretnom slučaju bitno sama činjenica da tužitelj kupljenu nekretninu koristi  samo za oporezive usluge obzirom da je tužitelj kupljenu nekretninu  dao u zakup te temeljem tog odnosa zakupoprimcu ispostavlja račune  sa obračunatim  PDV-om, a da nije bitno to što  je on u svim svojim isporukama dobara i usluga u sustavu PDV-a.

Člankom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 115/16, u daljnjem tekstu ZID ZoPDV-a), koji je u primjeni od 01. siječnja 2017. godine,  izmijenjen je članak 40. stavak 4. ZoPDV-a na način da je propisano da u stavku 4. u prvoj rečenici iza riječi: „u cijelosti“ se dodaju riječi „po osnovi isporuke na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti“.

Kako je u konkretnom slučaju u vrijeme stjecanja nekretnine (zaključenja Ugovora), na snazi bio ZoPDV-a ne može se u ovoj situaciji primijeniti članak 8. ZID ZoPDV-a, obzirom da ista izmjena Zakona stupila na snagu nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji tj. izmjena Zakona je na snagu stupila 01. siječnja 2017. godine, prema kojoj izmjeni pravo kupca na odbitak pretporeza „u cijelosti“, se ne odnosi na njegovo ukupno poslovanje, niti je po navedenoj izmjeni potrebno utvrđivati da li je porezni obveznik  kod svih isporuka bio u sustavu PDV-a, već se navedeno pravo odnosi i na isporuku na koju se pravo izbora za oporezivanje želi primijeniti. Navedeno znači da bi u slučaju da je navedeni Ugovor o kupoprodaji zaključen nakon 01. siječnja 2017. godine, kada je stupio na snagu ZID ZoPDV-a, tužitelj mogao koristiti pretporez.

Međutim, prema zakonskim odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme  zaključenja Ugovora, tužitelj nema pravo na korištenje pretporeza, te je po ocjeni suda zakonito tužitelju osporeno pravo na pretporez.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu, 22. veljače 2021. godine

                                                                                                                       SUDAC

 

                      Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja .

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 12.02. i 22.02.2021.,

-          u spis.