1                     Poslovni broj: 11 UsI-510/2020-11

 

                                                        Poslovni broj: 11 UsI-510/2020-11

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljica 1. N. G. iz R., i 2. A. D. iz R., obje zastupane po opunomoćenicima iz O. u. O. S. i D. P., odvjetnicima u R., U. 1/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave (ranije: Ministarstva pravosuđa), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, , kojeg zastupa opunomoćenik F. M., odvjetnik u R., radi izvlaštenja, 22. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/16-01/234, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-20-03 od 20. veljače 2020.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova spora.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/08-01/18, URBROJ: 2170-04-02/8-16-45 od 4. srpnja 2016. riješeno je: „toč. 1. interes Republike Hrvatske za izgradnju državne ceste „D-… Čvor M. (nova A7) – V. - Čvor R. (A/7)“, utvrđen je odredbom čl. 36. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), toč. 2. prihvaća se prijedlog Hrvatskih cesta d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Zagreb, Vončinina 3, za potpuno izvlaštenje zemljišta u k.o. Z., radi izgradnje državne ceste „D-.. Čvor M. (nova A7) – V. - Čvor R. (A/7), te se u korist Republike Hrvatske potpuno izvlašćuje: k.č. … površine 70 m2, k.č. …. površine 330 m2 i k.č. … površine 1175 m2, sve upisane u zk.ul. .., s uknjiženim pravom vlasništva G. N., R., I. Z., u 1/4 dijela i D. A., R., K. u 1/4 dijela, toč. 3. naknada vlasnicama zemljišta G. N. iz R., I. Z. i D. A. iz R., K., određena je u visini tržišne vrijednosti izvlaštenih nekretnina i to za k.č. … u iznosu od 12.062,74 kn, za k.č. … u iznosu od 56.867,24 kn i za k.č. … u iznosu od 202.481,86 kn, tj. u ukupnom iznosu od 271.411,84 kn, toč. 4. korisnik izvlaštenja obvezuje se da će dio naknade utvrđene u prednjoj točki tj. iznos od 94.826,84 kn isplatiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja i to: G. N. iz R., I. Z., za 1/4 dijela, iznos od 47.413,42 kn, putem FINE R. i D. A. iz R., K., za 1/4 dijela, iznos od 47.413,42 kn, putem FINE R.. Upućuju se vlasnice zemljišta G. N. iz R., I. Z. i D. A. iz R., K., preostali dio naknade do ukupnog iznosa iste iz točke 3. izreke rješenja tj. iznos od 176.585,00 kn podignuti sa javnobilježničkog pologa osnovanog kod javnog bilježnika P. D. iz R., , zapisnikom posl.br. OU-… od 11. listopada 2010., a uplaćenog od strane Grada Rijeke na račun navedenog ureda otvoren kod S. G. – S. b. d.d. R.broj: …., poziv na broj: … i to G. N. iz R., I. Z., iznos od 88.292,50 kn i D. A. iz R., K., iznos od 88.292,50 te korisnik izvlaštenja više nije u obvezi isplate istog, toč. 5. korisnik izvlaštenja dužan je vlasnicama zemljišta na iznos naknade utvrđen u točki 4. izreke rješenja, platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa do isplate, toč. 6. korisnik izvlaštenja stupa u posjed izvlaštenih nekretnina, danom pravomoćnosti rješenja, ukoliko je prijašnjim vlasnicama do tada isplaćena naknada iz točke 4. izreke, a ukoliko nije danom isplate naknade, toč. 7. na zahtjev korisnika izvlaštenja, a na osnovi pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi iz točke 4. izreke ovog rješenja Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u R. upisat će pravo vlasništva na zemljištu iz točke 2. izreke ovog rješenja u korist Republike Hrvatske, toč. 8. nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u R. upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom iz točke 2. izreke unutar roka od pet godina od dana pravomoćnosti ovog rješenja o izvlaštenju, odnosno do dana pravomoćnosti rješenja o pravodobno podnesenom zahtjevu za poništenje pravomoćnog rješenja o izvlaštenju, toč. 9. obustavlja se postupak izvlaštenja preostalih dijelova nekretnina označenih kao k.č. … od 78 m2, k.č. … od 59 m2 i k.č. … od 8 m2, upisane u z.k.ul. … k.o. Z. i k.č. … od 138 m2, upisana u z.k.ul. … k.o. Z..

 

Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavile Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreb, Vončinina 3, zastupane po G. R., a ovaj zastupan po o. d. V. i M.j.t.d. iz R., povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-04/16-01/234, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-20-03 od 20. veljače 2020. poništio djelomično rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/08-01/18, URBROJ: 2170-04-02/8-16-45 od 4. srpnja 2016. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

Tužiteljice su protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijele tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. Pri tome ističu kako je još tijekom prvog postupka ovlašteni vještak gospodarske struke E. K., izvršio revalorizaciju zemljišta sukladno podacima Zavoda za statistiku zaključkom od mjeseca ožujka 2009. godine te istakao da prijepor nije moguće prodati radi izgradnje neke druge namjene osim kako je naveo: „zemljište se nalazi unutar područja športsko rekreacijske namjene”. Na to prvotno djelomično rješenje od 5. listopada 2009. KLASA: UP/I-943-04/08-01/18, URBROJ: 2170-04-03-09-13 Hrvatske ceste d.o.o., odnosno prethodno G. R., nisu istakle žalbu niti se itko pozivao da se „vrijednost nekretnine i njena uporabna svojstva procjenjuju u trenutku pokretanja postupka izvlaštenja”, što tužiteljice smatraju netočnim, a na temelju takve žalbene izjave temelji se pobijano rješenje. Odredba čl. 33. Zakona o izvlaštenju jasno određuje „tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja”. Stoga je djelomično rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/08-01/18, URBROJ: 2170-04-02/8-16-45 od 4. srpnja 2016. pravovaljano i zakonito, a netočno je drugostupanjsko tijelo prihvatilo žalbeni navod da se vrijednost izvlaštenih nekretnina utvrđuje u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja. Konačno, ovlašteni vještak J. L. izradila je nalaz i mišljenje prema pravilima struke. Pravilno je odredila kvalitativna obilježja nekretnine u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja nekretnine, a vrijednosna obilježja nekretnine odredila je u vrijeme sastavljanja nalaza vještaka. Pri tome valja uzeti u obzir da se ovlašteni vještak trebao, ali da se i držao poredbene metodologije izrade nalaza vrijednosti nekretnine u tom trenutku na snazi u EU.

 

Slijedom navedenog, tužiteljice tužbenim zahtjevom predlažu Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te potvrditi prvostupanjsko djelomično rješenje. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

 

Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja, kod kojih je u cijelosti ostao i predložio Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

Zainteresirana osoba u odgovor na tužbu u cijelosti je osporila tužbu te predložila odbiti tužbeni zahtjev. Istaknula je da vlasnici zemljišta tijekom trajanja upravnog postupka nisu predložili niti jedan dokaz kojim bi opravdali svoju tvrdnju da zemljište ima veću vrijednost od utvrđene (ugovor, procjenu i sl.). Osim toga, zainteresirana osoba smatra kako nije točno da je po prostornoplanskoj dokumentaciji predmetna nekretnina unutar sportsko-rekreacijske zone, obzirom da je nedvojbeno njezina namjena za izgradnju prometnice, odnosno komunalnog objekta, što dokazuje i pravomoćna lokacijska dozvola koja je bila osnov za izvlaštenje. Obzirom na njezinu namjenu, odnosno praktički ograničenu mogućnost prodaje zbog njezine nekomercijalne namjene, jasno je da njezina vrijednost ni u kojem slučaju ne može biti ekvivalent susjednom zemljištu koje je predviđeno za sportsko-rekreacijsku namjenu, čiju vrijednost vlasnici također nisu dokazali, već samo tvrde da ona vrijedi „puno više“ od one vrijednosti koju su utvrdili sudski vještaci u upravnom postupku.

 

Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, tužiteljice osporavaju samo primjenu prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

 

U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

 

Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Donoseći pobijanu odluku tuženik u obrazloženju navodi kako je cijenilo opravdanim navod žalitelja Hrvatskih cesta d.o.o. da je pogrešna odluka prvostupanjskog tijela o primjeni Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina i Uredbe o procjeni vrijednosti nekretnina, na temelju kojih je pobijano rješenje donijeto. Naime, odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12), a odredbom čl. 63. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano da se do stupanja na snagu posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina iz čl. 25. st. 2. tog Zakona, vrijednost nekretnine iz čl. 25. st. 1. tog Zakona izražava kao tržišna vrijednost nekretnine u novcu na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka ili procjenitelja. S obzirom da se radi o postupku potpunog izvlaštenja pokrenutom 29. veljače 2008. na koji se sukladno navedenim odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade primjenjuju odredbe Zakona o izvlaštenju, dok su podzakonski akti Uredba o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ broj 74/13) i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ broj 79/13) doneseni radi provedbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, to oni prema ocjeni tuženika u konkretnom slučaju nisu mjerodavni za određivanja naknade za potpuno izvlaštenje predmetnih nekretnina. Ovo stoga što prema Ustavu Republike Hrvatske podzakonski akti nemaju retroaktivno djelovanje. Stoga tuženik ističe kako nalaz vještaka J. L. nije mogao poslužiti prvostupanjskom tijelu kao valjana osnova za donošenje rješenja, odnosno za utvrđivanje iznosa pripadajuće naknade, imajući u vidu da je nalaz sačinjen primjenom Zakona o procijeni vrijednosti nekretnina, Pravilnika o metodama procijene vrijednosti nekretnina i kombiniranjem Uputstva o načinu utvrđivanja građevinske vrijednosti ekspropriranih objekata („Narodne novine“ broj 52/84) te ostalih zakonskih propisa za koje nije jasno kako su utjecali na ishod procjene. Budući da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo prihvatilo navedeni nalaz i mišljenje vještaka J. L. te je sukladno tom nalazu odredilo iznos naknade za potpuno izvlaštenje, takva odluka nije u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o izvlaštenju.

 

Prema ocjeni tuženika u ponovnom postupku procjenu naknade za predmetno potpuno izvlaštenje treba izraditi sukladno Zakonu o izvlaštenju, odnosno odredbi čl. 33. Zakona o izvlaštenju, s time da se napominje kako se naknada u novcu određuje u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe pri čemu je tržišna vrijednost, vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja. Dakle, pri utvrđivanju visine naknade treba uzeti u obzir podatke o vrijednosti zemljišta dobivene od Porezne uprave, kao i nagodbe sklopljene na tom području, na koju činjenicu osnovano ukazuje žalitelj Hrvatske ceste d.o.o. u žalbi te ugovore od agencija koje prodaju zemljišta na području gdje se provodi izvlaštenje, odnosno podatke koji su aktualni u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.

 

Sud nalazi valjanim zaključak tuženika glede primjene odredbe čl. 33. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje: ZI) u konkretnom slučaju, a kojom je stavkom 1. propisano, između ostalog, da se naknada određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, a prema stavku 2. tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

 

Nastavno, ovaj Sud nalazi pravilnim tumačenje tuženika u odnosu na primjenu Uredbe o procjeni vrijednosti predmetne nekretnine („Narodne novine“ broj 74/14) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ broj 79/14) budući navedeni podzakonski akti nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka izvlaštenja. Navedeno pravno stajalište zauzeto je u više odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog i u presudi poslovni broj Usž-… od 10. listopada 2019.

 

S obzirom na navedeni pogrešan pravni pristup prvostupanjskog upravnog tijela naknada za izvlaštene nekretnine nije pravilno ni zakonito utvrđena, kao što to pravilno ističe i tuženik u tužbom pobijanom rješenju.

 

Nadalje, valja reći, a što se ističe i u prethodno citiranoj odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, da se u postupcima izvlaštenja treba prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije kojom je određeno da se na nekom zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura, što utječe na određivanje visine naknade za izvlaštenu nekretninu. Istovjetno shvaćanje zauzeto je i u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-… od 19. prosinca 2017. Iako se u pogledu potonjeg pitanja značaja prostorno-planske dokumentacije u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske radilo o donekle različitom činjeničnom stanju - status nekretnine u trenutku izvlaštenja je bio poljoprivredno zemljište, a svrha izvlaštenja u skladu s konkretnom prostorno-planskom dokumentacijom je bila izgradnja autoceste, zauzeto stajalište primjenjivo je i na situaciju u ovom sporu. Naime, i ovdje je svrha izvlaštenja izgradnja ceste. Dakle u obje situacije u trenutku vrednovanja, zemljište koje se izvlašćuje svakako jest građevinsko zemljište, jer ne bi bilo moguće ishoditi lokacijsku dozvolu za zahvat javne namjene, ako takva mogućnost nije predviđena prostornim planom, dakle, ako zahvat nije planiran na građevinskom zemljištu.

 

U ponovnom postupku, svakako valja voditi računa i o uputi sadržanoj u presudi ovog suda poslovni broj UsI-… od 15. siječnja 2014. u pogledu utvrđivanja uvjeta da se tužiteljicama da u zamjenu druga nekretnina, a ovo osobito s obzirom na navode u obrazloženju odluke tuženika u kojima se ukazuje na promjenu statusa predmetne ceste i s time vezanu promjenu korisnika izvlaštenja.

 

Naime, odredbom čl. 32. st. 1. ZI-a propisano je da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje, u pravilu, davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu.

 

Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 22. veljače 2021.

 

                                                                                                                     Sutkinja

 

                                                                                                                            Dubravka Zec v.r.

 

             

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.