Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
Broj: Rev-x 513/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz I., zastupanog po punomoćniku N. Đ., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. b. d.d., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3543/14-2 od 5. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6827/12 od 16. prosinca 2013. u njezinom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja, u sjednici održanoj 24. svibnja 2016.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3543/14-2 od 5. siječnja 2016. u toč. II. i III. izreke kojima je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja te u odluci o troškovima žalbenog postupka i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6827/12 od 16. prosinca 2013. u toč. I./ izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu zakonsku zateznu kamatu na iznos 941.267,21 kn od 26. siječnja 1999. do isplate, dok je prihvaćen zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu zateznu kamatu na iznose glavnice, a kako je to pobliže naznačeno u toč. II./ izreke te presude, dok je za više traženu zateznu kamatu tužbeni zahtjev odbijen, te je ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 33.000,00 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3543/14-2 od 5. siječnja 2016. odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je ujedno odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu mu troškova žalbenog postupka.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu (toč. II. izreke drugostupanjske presude) kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev (toč. I./ izreke prvostupanjske presude) tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tog dijela tužbenog zahtjeva, podredno u tom dijelu ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda uopće nema razloga.
Odlučujući o zahtjevu tužitelja konačno preciziranim podneskom od 25. studenoga 2013., predanom na ročištu održanom 27. studenoga 2013., prvostupanjski sud je svojom presudom odbio zahtjev tužitelja za isplatu mu zatezne kamate na iznos 941.267,21 kn od 26. siječnja 1999. do isplate (toč. I. izreke), a prihvatio zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose glavnice (toč. II. izreke) izrazivši pritom pravno shvaćanje da tužitelja ne pripada potraživati uglavničenu kamatu, a kako je to učinjeno zahtjevom iz toč. I. izreke te presude, prije nego što je glavno potraživanje plaćeno.
Drugostupanjski sud odlučujući o žalbama stranaka, odbio je i žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos 941.267,21 kn, navodeći: „pravilno je stoga sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prvo postavljeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos 941.267,21 kn, a prihvatio zahtjev za isplatom zateznih kamata kao pod stavkom II. izreke pobijane odluke.
U odnosu na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti kako je doista sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da bi prvo postavljeni (glavni zahtjev tužitelja) predstavljao zahtjev za isplatom uglavničene kamate, međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.
Pritom, a radi budućeg pravilnog postupanja suda prvog stupnja, potrebno je navesti kako je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj ne bi bio ovlašten uglavničiti kamate i iste potraživati uz glavno potraživanje. Kamate se za određeno vremensko razdoblje mogu utužiti i u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Međutim, procesne kamate iz čl. 279. st. 2. ZOO-a, na dospjele zatezne kamate ne mogu se zahtijevati sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze zatezne kamate – pa i onda kada su zatezne kamate obračunate i utužene u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Dakle, zatezne kamate se mogu utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug, ali od dana tužbe na njih ne teku procesne kamate jer zatezne kamate i dalje teku na iznos glavnog potraživanja.“
Iz sadržaja ovakvog obrazloženja drugostupanjske presude doista nije razvidno zbog kojih je to razloga taj sud ocijenio da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja istaknut u toč. I. njegovog zahtjeva, jer su u tom pravcu izostali valjani razlozi. Samo prihvaćanje drugog zahtjeva tužitelja postavljenog u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, nije dovoljni argument za odbijanje prvo postavljenog zahtjeva, a bez davanja konkretnih razloga njegove neosnovanosti.
Isto tako, izraženo pravno shvaćanje tog suda o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda glede dopuštenosti potraživanja uglavničene kamate, ne samo da nije obrazloženje razloga glede odbijenog zahtjeva tužitelja, već je isto naprotiv u proturječnosti sa dijelom izreke pobijane presude kojom je odbijen taj zahtjev tužitelja.
Kako dakle pobijana presuda nema razloga glede ocjene suda o tome zašto je odbijanjem zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos 941.267,21 kn pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je pobijanu presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 24. svibnja 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.