Poslovni broj: 89 Pž-4161/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

Poslovni broj: 89 Pž-4161/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja A. V., vlasnik obrta U. B., OIB …, G., kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., S protiv tuženika G. G., OIB …, G., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i K., Z., radi isplate iznosa od 6.780,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3540/2018 od 18. lipnja 2020., 22. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja A. V., vlasnika obrta U. B., kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3540/2018 od 18. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. S. iz S., poslovni broj Ovrv-4695/2017 od 26. srpnja 2017. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.112,50 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP-a), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti podredno preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 6.780,00 kn s osnove naknade štete, koju je tuženik prouzročio onemogućavanjem pružanja tužiteljeve ugostiteljske usluge, uzurpiravši tužiteljev privatno parkiralište radi proslave Dana domovinske zahvalnosti.

 

Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi svotu u iznosu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. ZPP-a), u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a), stoga nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a.

 

Tužitelj u žalbi ne navodi niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost).

 

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se saslušanjem svjedoka na okolnost nastale štete i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja nije mogla utvrditi visina štete, dok su se ostale pretpostavke odgovornosti za štetu, suprotno stajalištu suda prvog stupnja, mogle utvrditi. Tužitelj uopće nije iznio činjenične navode na koji način, kad i s kim je dogovorio cijenu ugostiteljske usluge za 50 osoba, pa te odlučne činjenice nije bilo niti moguće dokazivati.

 

Također je potrebno istaknuti da je tužitelj iznio kontradiktorne činjenične tvrdnje, jer prema jednoj tužitelj je sam otkazao proslavu naručitelju, dok je prema drugoj naručitelj otkazao ugostiteljsku uslugu, jer nije mogao pristupiti ugostiteljskom objektu.

 

Tužitelj za naknadu štete nije mogao uopće izdati račun, jer se račun izdaje za pruženu uslugu ili prodanu robu.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost visine štete, već je visinu dokazivao računom kojeg niti nije mogao izdati, sud prvog stupnja je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinuo i tužbeni zahtjev odbio.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 22. veljače 2021.

 

Sudac

Josip Turkalj