- 1 -                             Poslovni broj: 8 UsIpor-282/20-6

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

  Split, Put Supavla 1

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja J. D. iz S., , OIB:…, zastupanog po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak, nakon usmene i javne rasprave zaključene 12. veljače 2021. godine u prisutnosti   opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. veljače 2021. godine,

 

                                                           

p r e s u d i o   j e

 

 

              1.Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/19-01/505, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. srpnja 2020. godine.

              2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

             

Obrazloženje

 

 

              U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-18/19-01/505, URBROJ: 513-04-20-2 od 13. srpnja 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da osporeno rješenje nije zakonito jer su povrijeđene odredbe Općeg poreznog zakona, Zakona o općem upravnom postupku i propisa kojima se uređuje postupanje Porezne uprave; da je povrijeđena odredba članka 8. i odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a, odnosno odredba članka 88. stavak 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16); da obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, te porezne propise koji upućuju na odluku, što predstavlja bitnu povredu odredaba poreznog postupka sukladno članku 88. stavak 5. OPZ-a; da se porezno tijelo poziva na Uputu o postupanju pri promjeni metode utvrđivanja porezne osnovice (prijelaz s obveznika poreza na dohodak na porez na dobit) od 15. prosinca 2005. godine, prema kojoj porezni obveznik ako nastavlja obavljati djelatnost unosom ukupne djelatnosti u trgovačko društvo dužan sastaviti obračun poreza na dohodak kao kod prestanka djelatnosti; da se  Upute Središnjeg ureda Porezne uprave odnose na službenike Porezne uprave a ne na porezne obveznike i da se iste upute javno ne objavljuju i nisu dostupne poreznim obveznicima, odnosno da nisu zakon ili propis; da je tužitelj zakonito u skladu s važećim propisima, obavio prijenos gospodarske cjeline na društvo „D.-b.“ d.o.o., koje povećanje temeljnog kapitala je temeljem Izvješća revizije koju je sačinilo Društvo za reviziju i poslovno savjetovanje „C. r.“ d.o.o., prihvatio Trgovački sud u S., te upisao povećanje temeljnog kapitala društva; da je tužitelj prilikom prijenosa gospodarske cjeline platio porez na dohodak, PDV te porez na dobit u novom trgovačkom društvu na iste primitke koji su mu u poreznom rješenju oporezovani porezom na dohodak; da je tužitelj u trgovačko društvo prenio imovinu, prava i obveze slijedom čega da nije nastala nikakva šteta niti je tužitelj stekao bilo kakvu nepripadajuću korist. Predložio je da se pribavi spis Trgovačkog suda u S. vezano za povećanje temeljnog kapitala. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje i da se predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., KLASA:UP/I-410-23/16-02/8122, URBROJ:513-07-17-01/19-05 od 14. svibnja 2019. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. izreke zamijenjeno je rješenje KLASA: UP/I-410-23/16-02/8122, URBROJ: 513-07-17-01/18-03 od 02. kolovoza 2018. godine. Točkom II.  tužitelju je za 2015. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od … kuna, dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od … kuna, ukupni godišnji dohodak u iznosu od …, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od … kuna, godišnja porezna osnovica u iznosu od … kuna, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od … kuna, uplaćeni predujam poreza i prireza u iznosu od … kune, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od … kune

Na raspravi od dana 12. veljače 2021. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao je da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznih prijedloga i tužbenog zahtjeva. Popisao je trošak sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od po … kuna uvećano za PDV od 25%.

Sud je odbio prijedlog da se od Trgovačkog suda u S. pribavi spis  o povećanju temeljnog kapitala, jer je ocijenjeno da je isto nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez navedenog spisa.

U dokaznom postupku čitana je tužba, rješenje tuženika od 13. srpnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno i zakonito utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od … kn.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 31. srpnja 2015. godine kod Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji odjavio obrt za prijevoz D.-b. d.o.o.

Tužitelj je dana 29. veljače 2016. godine podnio prijavu poreza na dohodak za 2015. godinu u kojoj je iskazao ukupne primitke od obavljanja samostalne djelatnosti u iznosu od … kn, ukupne izdatke u iznosu od … kn te dohodak u iznosu od … kn.

Nadalje proizlazi da je tužitelj je dana 01. kolovoza 2015. godine sklopio Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline (imovine, stvari, prava i obveza) s D. b. d.o.o. te je temeljem istog Ugovora (kao prenositelj) bez naknade, prenio na društvo stjecatelja, D. b. d.o.o. gospodarsku cjelinu u ukupnoj vrijednosti od … kuna.

Tužitelj je u 2015. godini bio obveznik poreza na dohodak i utvrđivao dohodak od samostalne djelatnosti na temelju poslovnih knjiga prema članku 19. Zakona o porezu na dohodak.

Prema članku 31. stavak 3.(„Narodne novine“, broj: 95/05., 96/06., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09.,123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 142/14, dalje: Pravilnik), u slučaju likvidacije obrta u poreznom razdoblju u kojem je izvršena likvidacija u knjizi primitaka i izdataka treba iskazati kao primitke i izdatke slijedeće poslovne primitke: usporedivu tržišnu vrijednost dugotrajne imovine, usporedivu tržišnu vrijednost zaliha robe, proizvoda, reprodukcijskog materijala i drugog i nenaplaćene tražbine od kupaca, te slijedeće poslovne izdatke: knjigovodstvenu vrijednost dugotrajne imovine prema popisu te imovine u trenutku likvidacije, nenaplaćene obveze dobavljačima i druge nenaplaćene obveze u svezi s djelatnošću i druge izdatke u svezi s likvidacijom.

Člankom 38. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18) propisano je da je gospodarska cjelina sva imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje.

Člankom 17. stavak 1. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona, propisano je da se gospodarskom cjelinom u slučaju obrta smatraju sve stvari, oprema, zalihe, potraživanja, prava i obveze koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, a ako je pri otuđenju cijele gospodarske djelatnosti obrta na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koji čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, smatrat će se da, preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu.

Kako je tužitelj dana 31. srpnja 2015. godine odjavio obrt isti je bio obvezan sukladno članku 31.stavak 3. Pravilnika iskazati primitke i izdatke.

Budući da je tužitelj u 2015. godini bio obveznik poreza na dohodak i utvrđivao dohodak od samostalne djelatnosti na temelju poslovnih knjiga, zbog različitog sustava oporezivanja poreznih obveznika poreza na dohodak i obveznika poreza na dobit, tužitelj nije mogao obaviti prijenos djelatnosti na trgovačko društvo, bez da prethodno prijeđe iz obveznika poreza na dohodak u obveznika poreza na dobit.

Tužitelj je sam mogao zatražiti sukladno članku 26. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak(„Narodne novine“, broj:177/04.,73/08.,80/10.,114/11.,22/12.,144/12.,120/13.,125/13., 148/13., 83/14.,143/14. i 136/15, dalje: ZPND-ak), da umjesto plaćanja poreza na dohodak plaća porez na dobit.

Člankom 26. stavak 1. ZPND-ak propisano je da porezni obveznik iz članka 18. ovoga Zakona može na vlastiti zahtjev plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ili je obvezan plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ako ispunjava zakonske uvjete za oporezivanje dobiti, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o porezu na dobit. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka kojim se na vlastiti zahtjev traži promjena načina oporezivanja dostavlja nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu.

Člankom 19. stavak 2. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine „, broj: 177/04.,90/05.,57/06.,146/08.,80/10.,22/12.,148/13. i 143/14) propisano je da je pripajanje transakcija kojom nestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava prijenosom sve imovine i obveza na drugo postojeće društvo, u skladu s propisima koji uređuju to područje.

Člankom 20. stavak 1. Zakona o porezu na dobit propisano je da ako pri spajanju, pripajanju ili podjeli prema članku 19. ovoga Zakona postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da porezni obveznik nastavlja djelatnost, te to nema utjecaja na oporezivanje.

S obzirom na sve navedeno Sud ocjenjuje da je porezno tijelo nadzorom  pravilno  utvrdilo da tužitelj nije iskazao primitke i izdatke sukladno Pravilniku, za razdoblje od 01. siječnja do 31. srpnja 2015. godine, te da mu je zakonito utvrđen dohodak u iznosu od 299.982,89 kuna.

Ostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Slijedom navedenog porezno rješenje i osporeno rješenje tuženika su zakonita.

Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u  izreci presude.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

                                             U Splitu, 22. veljače 2021. godine

                                                                                                                     S U D A C

 

                                                                                                                Studenko Vuleta, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opun. tužitelja, M. J., S., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 12.02. i 22.02.2021.,

-          u spis.

 

 

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić