Poslovni broj: 4 UsI-1224/2020-13

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1224/2020-13

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz Š., kojeg zastupa opunomoćenica S. Š., odvjetnica iz Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.               Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/454, URBROJ: 512-2501-20-2 od 21. listopada 2020.

 

              II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/20-01/454, URBROJ: 512-2501-20-2 od 21. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I 561-01/20-01/507, URBROJ: 512M2-76-20-2 od 8. rujna 2020.

Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 6. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.

Tužitelj u tužbi navodi kako se vodi na popisu pripadnika Narodne zaštite za MZ Štitar pod slovom „B“, rednim brojem 10, te da nema upisano razdoblje sudjelovanja, a da tuženik tvrdi kako je tužitelj na popisu, ali u razdoblju od 20. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991. pa da nema potrebnih 100 dana i stoga mu se ne može priznati predmetni status. Tužitelj smatra kako predmetni postupak nije pravilno proveden te se poziva na izjave pok. L. B., zapovjednika i vojnika M. D., a koji se vode na popisu za razdoblje od 6. rujna 1991. do 31. prosinca 1991. i koji su potvrdili sudjelovanje tužitelja, a isti nisu saslušani u postupku. Navodi i da tužitelju nije omogućen uvid u evidenciju na koju se tuženik poziva, pa da se na isto nije mogao očitovati. Predlaže Sudu izvršiti uvid u popis pripadnika Narodne zaštite, Domobrani Štitar od 8. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992. te saslušati tužitelja i svjedoka M. D. Nakon provedenog postupka, predlaže Sudu poništiti rješenje tuženika i naknaditi mu trošak upravnoga spora.

U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te navodi da je u provedenom postupku točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Zaključuje kako iz izjave samog tužitelja i svjedoka nedvojbeno proizlazi kako isti nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, a sve i da se uzme u razmatranje njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu u razdoblju od 20. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991,, ne bi ispunjvao uvjet od minimalno sto (100) dana borbenog sektora. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U očitovanju na odgovor na tužbu od 21. prosinca 2020. je tužitelj ponovno istaknuo različitost popisa s pripadnicima odreda Narodne zaštitie MZ Štitar s kojim on raspolaže i onoga kojim raspolaže tuženik, te je od tuženika zatražio dostavu tog popisa. Nadalje, navodi da iako nije bilo izravnog borbenog djelovanja, da su imali zadužene puške, odlazili na borbeni položaj i da su prošli potrbne pripreme. Osporava značaj popisa i tvrdi da su svjedoci prikladno dokazno sredstvo.

Tuženik je u očitovanju na taj podnesak, u cijelosti ponovio navode iz odgovora na tužbu.

U podnesku od 22. siječnja 2021. tužitelj je ponovio prethodno iznesene navode, dodajući kako je veliki broj ljudi ostvario status hrvatskog branitelja bez izravnog borbenog djelovanja te je dostavio rješenja o priznavanju predmetnog statusa za neke druge osobe.

Tuženik je u očitovanju od 29. siječnja 2021. u bitnome naveo kako su navodi tužitelja neutemeljeni, da je u izjavi od 4. prosinca 2020. naveo da je 6. rujna 1991. u Štitaru pristupio odredima Narodne zaštite, te da su njegove aktivnosti bile stražarenje i naoružane ophodnje te nadzor i motrenje prostora, da je imao zaduženu pušku i da su išli na obuku, a aktivnosti provodili u smjenama. Navodi da su spisu priložene izjave svjedoka L. B. i M. D. koji potvrđuju navode tužitelja o aktivnostima te navode da nije bilo borbenog djelovanja (akcije). K tome, navodi i da iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar od 20. siječnja 2020. je razvidno kako je tužitelj evidentiran na neslužbenom popisu pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite MZ Štitar te da su i svjedoci evidentirani na popisu, te da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti za jedno razdoblje i niti s jedne osnove. Navodi i da je spisu priložen preslik popisa na kojem je naveden tužitelj s upisanim razdobljem sudjelovanja od 20. prosinca 1991. do 18. ožujka 1992. Navodi kako iz navedenih izjava proizlazi kako tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom, niti je bio direktno angažiran borbenim djelovanjem na bojištu, a sama namjera i deklarirana spremnost nije isto što i borbeno djelovanje u obrani suvereniteta niti djelovanje u izravnoj vezi s tim. Ponovno navodi da tužitelj svakako ne bi ispunjavao uvjet od minimalno od sto dana borbenog sektora. U vezi tražene dokumentacije, navodi da je ista proslijeđena Sudu uz odgovor na tužbu.

Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 17. veljače 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), u prisutnosti opunomoćenice tužitelja koja je ostala pri svim dotadašnjim navodima tijekom spora te je predložila saslušati tužitelja i svjedoke M. D., M. C. te S. D. na okolnost sastavljanja popisa pripadnika Narodne zaštite. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zatjev uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno po 2.500,00 kn za sastav tužbe i pristup na ročište.

Prisutni opunomoćenik tuženika je tom prilikom ostao pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja, te se protivio saslušanju predloženih svjedoka budući da oni i potvrde sudjelovanje tužitelja u obrani općine Štitar, prema popisu zapovjednika koji je predan, jasno je definirano vremensko razdoblje sudjelovanja tužitelja u odredu Narodne zaštite Općine Štitar.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spise upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 21. veljače 2019. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Štitar u razdoblju od 6. rujna 1991. do 31. prosinca 1991.

U zahtjevu je tužitelj naveo da je u traženom razdoblju bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite, dok je nakon toga bio u Domobranstvu, a što mu se ne priznaje. U vezi aktivnosti koje je obavljao je naveo da je odlazio u postrojbu, obavljao stražu na nasipu na rijeci Savi i prošao obuku za odlazak na bojište.

Uz zahtjev je priložio izjavu L. B., zapovjednika, od 4. veljače 2019. iz koje proizlazi da su zadaće tužitelja bile čuvanje granice, patrola po selu, odlazak u postrojbu i obuka za bojište. Također je naveo i da u vremenskom razdoblju od 6. rujna 1991. do 31. prosinca 1991. nije bilo izravne borbene akcije, bile su zračne opsasnosti, bombardiranje i pripravnost na oružani sukob.

Iz priložene izjave M. D., pripadnika odredba Narodne zaštitie MZ Štitar od 2. prosinca 2019. je razvidno kako je tužitelj kao vojnik vršio kontrolu osoba i vozila na ulazu u naselje Štitar, vršio ophodnju nasipom rijeke Save s ciljem sprečavanja ilegalnih prelazaka te da u predmetnom razdoblju nije bio izravne borbene akcije.

Tužitelj je u provedenom postupku saslušan, što je razvidno iz zapisnika KLASA: 561-01/19-01/84, URBROJ: 512M2-82-19-7 od 4. prosinca 2019. Na isti je izjavio da je odredima Narodne zaštite pristupio 6. rujna 1991. kada je zadužio naoružanje i krenuo na straže. Naveo je kako je išao u naoružane ophodnje radi osiguranja granice s Bosnom i Hercegovinom, čuvao straže i vršio nadzor i motrenje prostora. Imao je obuku, bojevo gađanje i druge pripremne radnje za odlazak na bojište te je izvršavao druge zadaće dobivene od zapovjednika pok. L. B.. Zadužio je pušku kalašnjikov, aktivnosti su provodili u smjenama te nije bio u radnom odnosu u to vrijeme.

Prvostupanjsko tijelo je uvidom u službene evidencije utvrdilo da se tužitelj nalazi na neslužbenom popisu naoružanog odreda Narodne zaštitie MZ Štitar, pod slovom „B“, rednim brojem 10, s upisanim sudjelovanjem od 20. prosinca 1991. do 18. ožujka 1992., da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu, te da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata.

Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., dalje: ZOHBDR), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

Prvostupanjsko tijelo je uzimajući u obzir podatke službene evidencije, priložene izjave svjedoka te izjavu tužitelja danu na zapisnik 4. prosinca 2019., a s obzirom na prethodno citirane zakonske odredbe, odbilo zahtjev tužitelja rješenjem od 8. rujna 2020.

Pri tome je dano obrazloženje da iz izvedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 20. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991. bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Štitar, ali da ne ispunjava uvjet iz članka 3. stavka 1. točke b. ZOHBDR-a budući da nije bio izravno angažiran u borbenom sektoru u trajanju od najmanje 100 (sto) dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Pri tome vjera nije poklonjena svjedocima, već službenim podacima.

Tuženik je prihvatio takvo obrazloženje prvostupanjskog tijela te je odbio žalbu tužitelja osporavanim rjeenjem od 21. listopada 2020. navodeći kako je iz izjave tužitelja i svjedoka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, u skladu s člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a. A sve i kada bi se uzelo u razmatranje takvo sudjelovanje, da tužitelj ne ispunjava uvjet od minimalno sto (100) dana borbenog sektora, propisan člankom 3. stavkom 1. točkom b. ZOHBDR-a.

Prvenstveno, u vezi traženja tužitelja da mu tuženik dostavi popis pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Štitar, a koji je dostavljen Sudu u spisu upravnog postupka u prilogu odgovora na tužbu, takva obveza tuženika, niti Suda nije predviđena već je tužitelj mogao osobno ili putem opunomoćenice pristupiti na Sud i izvršiti uvid u spis predmeta, te preslikati traženu dokumentaciju na način i uz naknadu predviđenu Sudskim poslovnikom (Narodne novine, broj 37/14. do 147/20.).

Nadalje, iz podataka službene evidencije, u spisu upravnog postupka priloženog popisa pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Štitar, sačinjeno po zapovjedniku, jasno proizlazi da je tužitelj, naveden pod rednim brojem 10, sudjelovao u razdoblju od 20. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991. Iz popisa kojeg je dostavio uz tužbu, pod nazivom Popis vojnih osoba Narodna zaštita – Domobrani Štitar 8. kolovoza 1991. do 18. ožujka 1992., razvidno je da uz ime tužitelja, pod rednim brojem 10 nije upisano razdoblje sudjelovanja. U vezi razdoblja sudjelovanja tužitelja u odredima Narodne zaštitie MZ Štitar, tužitelj nije dostavio nikakav materijalni dokaz niti ispravu koja bi dovela u sumnju podatke iz službene evidencije kojom raspolaže tuženik.

Budući da je odredbom članka 3. stavkom 1. točkom b. ZOHBDR-a jasno i precizno ograničena mogućnost priznavanja predmetnog statusa u razdoblju manjem od potrebnih sto (100) dana, pravilno je u postupku utvrđeno da tužitelj, radi sudjelovanja u razdoblju od 20. prosinca 1991. do 31. prosinca 1991., ne ispunjava traženi uvjet.

Nadalje, iz izjava tužitelja i svjedoka koji su priložili svoje izjave suglasno proizlazi da u Općini Štitar u zatraženom razdoblju nije bilo borbenih akcija, a da su aktivnosti tužitelja obuhvaćale čuvanje granice i straže, naoružana ophodnje po selu, obuku za bojište i slićno.

Drugi potrebni uvjet za priznavanje predmetnog statusa u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a je oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište).

Prethodno navedene aktivnosti tužitelja, a kako to osnovano obrazlaže tuženik, nije sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, jer tužitelj nije bio direktno angažiran borbenim djelovanjem na bojištu, a sama namjera i deklarirana spremnost nije isto što i borbeno djelovanje u obrani suvereniteta niti djelovanje u izravnoj vezi s tim, koje obrazloženje Sud u cijelosti prihvaća.

U vezi izjava svjedoka, a koji su navedene aktivnosti tužitelja potvrdili, s obzirom na takvo iskazivanje, kao i ne postojanje drugih dokaza osim službenog popisa pripadnika odreda Narodne zaštitie Općine Štitar s kojim tuženik raspolaže, a koji dokazi bi doveli u sumnju utvrđeno razdoblje sudjelovanja tužitelja u odredima Narodne zaštite, pravilno nisu mogle biti uzete kao vjerodostojne izjave svjedoka u vezi početka sudjelovanja tužitelja u odredima Narodne zaštite od 6. rujna 1991.

Iz svih prethodno navedenih razloga, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati ponovno tužitelja i predložene svjedoke, jer su tužitelj i svjedok M. D. svoje izjave dali, a predloženi svjedoci S. D. i M. C. nisu predloženi za svjedoke niti u upravnom postupku.

Slijedom iznesenoga, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja, te i njegova žalba osporavanim rješenjem tuženika koje tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju niti su ti navodi od utjecaja na drugačije odlučivanje. 

Budući da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b. i stavkom 2. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 22. veljače 2021.

 

                                                                                                                Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).