-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1119/2020-9

-

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1119/2020-9

 

 

 

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva A. D. K., V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik dr. sc. Š. S., odvjetnik u Z, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik V. R., službena osoba, radi otpisa duga, 22. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20-01/288, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. rujna 2020. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-402-06/20-01/1014, URBROJ: 513-10-02-20-1 od 2. lipnja 2020. te za otpis kredita tužitelja.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/20-01/288, URBROJ: 513-04-20-2 od 29. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-402-06/20-01/1014, URBROJ: 513-10-02-20-1 od 2. lipnja 2020., kojim tužitelju nije odobren otpis dijela duga po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 2402006-1031262160/50401600-5104318659, odobrenoga od strane bivšega Fonda za razvoj i zapošljavanje, u iznosu od 70% vrijednosti kredita, odnosno 6.300.000,00 kn.

Tužitelj u tužbi navodi kako je 22. listopada 2013., u skladu s važećim odredbama Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja (Narodne novine, broj 52/13.) podnio nadležnom tijelu zahtjev za djelomičan otpis kredita s pripadajućim kamatama. Iznosi historijat postupanja nadležnih tijela u vezi predmetnog zahtjeva te da je prvostupanjsko tijelo tek 2. lipnja 2020. donijelo odluku o istome, kojom ga ne usvaja. Ističe kako je 15. lipnja 2009. zaključio s Republikom Hrvatskom, Fondom za razvoj i zapošljavanje, koje zastupa E. & S. B. d.d., ugovor o dugoročnom kreditu na iznos od 9.000.000,00 kn, s načinom korištenja: osnovna sredstva. Navodi kako je predmetni kredit u cijelosti iskorišten prema namjeni, što je rezultiralo planiranom investicijom i završetkom projekta te otvaranjem novih radnih mjesta i povećanjem broja zaposlenih, među ostalim, i u društvu B. d.o.o., koje je kupljeno sredstvima kredita, no da je zbog opće ekonomske i poljoprivredne krize, kao i zbog elementarne nepogode, došlo do nemogućnosti otplate predmetnog kredita, zbog čega je tužitelj i podnio predmetni zahtjev od 22. listopada 2013. Smatra kako se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Uredbe (članci 33. do 35.), a da je Vlada Republike Hrvatske 30. srpnja 2014. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe (Narodne novine, broj 94/14.), kojom su brisani članci 33. do 35. Uredbe, na temelju kojih je tužitelj stekao pravo na otpis kredita i pripadajućih kamata. Budući da se radi o stečenim pravima tužitelja, a kako je predmetni zahtjev podnesen 22. listopada 2013., smatra da se u vezi istog trebaju primijeniti odredbe Uredbe, a ne Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe. Navodi kako je u trenutku podnošenja zahtjeva za otpis Republika Hrvatska bila pogođena teškom recesijom, a da je plan rada i proizvodnje OPG-a i kupljenog društva B. d.o.o. bio usmjeren na iznimno skupu ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Ističe kako je svo to vrijeme tužitelj nastavio razvijati proizvodnju i nije bilježio otpuštanje radnika pa je 2015. kupljeno poljoprivredno zemljište i poslovni objekt za adaptaciju, 2017. kupljeno je spremište poljoprivredne mehanizacije, nadstrešnica te sušara, a u tom razdoblju povećan je i ukupni broj životinja. Osporava tvrdnje tuženika da u predmetnom razdoblju nije došlo do izvoza, jer je već 2014. pokrenut izvoz proizvoda tužitelja. Navodi kako je izvoz vršen preko posrednika – specijalizirane tvrtke za izvoz poljoprivrednih proizvoda – društva A. d.o.o., odnosno da je u trenutku podnošenja zahtjeva 22. listopada 2013. već bio planiran izvoz, da je isti realiziran nakon žetve u mjesecu srpnju 2014. te da se od tada svake godine izvozi preko društva A. d.o.o., dok Uredbom nije propisan način izvoza proizvoda, već je bitno da se isti izvoze. Tvrdi kako su OPG i društvo B. d.o.o. u cijelosti realizirali poslovne planove i ispunili sve zahtjeve iz Uredbe te da su sredstva predmetnog kredita namjenski utrošena, oplemenjena i strateški investirana, što je rezultiralo novim investicijama, mehanizacijom, radnicima te izvozom predmetnih proizvoda. S obzirom na navedeno predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, otpisati dug tužitelju te naknaditi trošak upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, održana je rasprava 19. veljače 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, na koji način je strankama u smislu članka 6. stavka 1.Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora. Opunomoćenik tužitelja je tom prilikom ostao pri tužbenim navodima, kod svih dokaznih prijedloga iz tužbe koje je predložio izvesti na okolnost zakonitosti osporavanih rješenja, a radi ispunjavanja uvjeta tužitelja za otpis duga te je ostao i pri tužbenom zahtjevu. Zatražio je i naknadu troška upravnoga spora u iznosu od 70.000,00 kn za sastav tužbe i iznos od 70.000,00 kn za pristup na ročište, sve uz pripadajući iznos PDV-a od 35.000,00 kn, pri čemu se nije pozvao na odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanih rješenja te se protivio izvođenju predloženih dokaza jer se u konkretnom slučaju radi o odlučivanju o zahtjevu tužitelja koji je trebao dokazati određene činjenice, a prvostupanjsko tijelo je samo trebalo ocjenjivati dostavljene dokaze. Stoga je ustvrdio kako se u ovom sporu može ocjenjivati samo provedeni postupak u smislu primjene materijalnog propisa, a ne od početka ocjenjivati činjenično stanje.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tužitelj podnio Ministarstvu financija Republike Hrvatske, putem Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka 12. rujna 2013., zahtjev za otpis dijela duga na temelju Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja (Narodne novine, broj 52/13., dalje: Uredba), a Obrazac ZFO 22. listopada 2013.

Navedenim zahtjevom predmetni OPG je predložio otpis duga po osnovi ugovora o kreditu u iznosu od 70% vrijednosti kredita, odnosno 6.300.000,00 kn, a ostatak od 30 %, odnosno 2.700.000,00 kn vratit će jednokratnom uplatom.

Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na članku 33. i 34. Uredbe, pa se u razmatranju predloženog otpisa 70% iznosa odobrenog i iskorištenog kredita uvećanog za pripadajuće kamate pošlo od  utvrđivanja ispunjenosti uvjeta iz članka 33. Uredbe na temelju provjere podataka iz poslovanja tužitelja, prikazanih u predmetnom zahtjevu, uzimajući u obzir priloženu dokumentaciju.

Nakon provedenog upravnog postupka, a uzimajući u obzir dokumentaciju dostavljenu uz predmetni zahtjev, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo kako predmetni OPG ne obavlja poslove izvoza te da se stoga nisu kumulativno stekli uvjeti za otpis potraživanja u iznosu od 70% pa je potom donijelo osporavano rješenje od 2. lipnja 2020., na koje se tužitelj žalio, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 29. rujna 2020., kojim je žalbu odbio.

Člankom 68. stavkom 2. Zakona o proračunu (Narodne novine, broj 87/08. i 136/12.) propisano je da će Vlada uredbom propisati vrstu duga, odnosno potraživanja, kriterije, mjerila i postupak za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja iz stavka 1. ovoga članka za državu i za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U skladu s odredbom članka 33. Uredbe, korisnicima kredita za financiranje razvojnih programa u gospodarstvu i infrastrukturnih ili sličnih projekata za gospodarski razvoj (odobravanih od strane bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje) odobrit će se djelomičan otpis u visini od 30% do 70% iznosa odobrenog i iskorištenog kredita uvećanog za pripadajuće kamate, ukoliko korisnik kredita u razdoblju od najmanje dvije godine od dana odobravanja kredita, odnosno stavljanja istog u korištenje dokaže: a. da je odobrenje kredita rezultiralo novo zapošljavanjem; b. da je odobrenje kredita rezultiralo povećanjem izvoza; c. da je nakon uspješno provedenog programa reinvestirano u daljnji razvoj ili nove programe i tehnologije (stavak 1.). Djelomičan otpis iznosa odobrenih kredita vršit će se na sljedeći način: a. 30% otpisa odobrit će se korisnicima kredita koji su povećali broj zaposlenih ili povećali izvoz za više od 10%; b. 40% otpisa odobrit će se korisnicima kredita koji su povećali broj zaposlenih ili povećali izvoz za 25%; c. 50% otpisa odobrit se korisnicima kredita koji su povećali broj zaposlenih ili povećali izvoz za 30%; d. 60% otpisa odobrit se korisnicima kredita koji su povećali broj zaposlenih ili povećali izvoz za 40%; e. 70% otpisa odobrit se korisnicima kredita koji su ispunili sva tri uvjeta iz stavka 1. ovoga članka uz uvjet da se povećao broj zaposlenih ili izvoz maksimalno za 50%. Ako se otpis odobrava temeljem povećanja broja zaposlenih, uvjet je da je izvoz ostao na dosadašnjem nivou. Ako se otpis odobrava temeljem povećanja izvoza, uvjet je da nije došlo do smanjenja broja zaposlenih. Ako je iznos otpisa veći od preostalog kredita, otpisuje se preostali iznos kredita (stavak 2.). Djelomičan otpis će se vršiti sa stanjem duga korisnika kredita obračunatog na dan podnošenja potpunog zahtjeva na način da će se najprije otpisivati zatezne kamate, redovne kamate pa glavnica duga. Ako je iznos otpisa veći od preostalog iznosa kredita, otpisuje se preostali iznos kredita (stavak 3.).

Prema odredbi članka 34. Uredbe, korisnicima kredita odobravanih od strane bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje koji su u 2012. u odnosu na 2007. zbog gubitka tržišta ostvarili značajan pad ukupnog prihoda iako su provodili program sanacije i restrukturiranje društva te zadržali postojeći broj zaposlenih na teret vlastitog kapitala može se odobriti djelomičan otpis iznosa odobrenog kredita (stavak 1.). Djelomičan otpis odobrenog kredita vršit će se na sljedeći način: a. 15% otpisa odobrenog kredita ako je ukupan prihod ostvario pad više od 20%, b. 25% otpisa odobrenog kredita ako je ukupan prihod ostvario pad više od 30%, c. 40% otpisa odobrenog kredita ako je ukupan prihod ostvario pad više od 50% (stavak 2.).

U skladu s odredbom članka 35. Uredbe, korisnicima kredita za financiranje razvojnih programa u gospodarstvu i infrastrukturnih ili sličnih projekata za gospodarski razvoj (odobravanih od strane bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje) koji ne zadovoljavaju uvjete navedene u člancima 33. i 34. ove Uredbe jer nisu uspjeli završiti projekt koji je financiran sredstvima bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje i staviti ga u funkciju odobrit će se djelomičan otpis kamate obračunate na dan podnošenja potpunog zahtjeva, ukoliko korisnik kredita dokaže: a. da je osigurao financijska sredstva i nastavio realizaciju projekta; b. da je u potpunosti završio projekt (stavak 1.). Djelomičan otpis kamata vršit će se na sljedeći način: a. 25% otpisa odobrit će se korisnicima kredita koji su ispunili uvjet iz stavka 1. podstavka a. ovoga članka; b. 50% otpisa odobrit će se korisnicima kredita koji su ispunili uvjet iz stavka 1. podstavka b. ovoga članka (stavak 2.).

Tužitelj u tužbi ističe kako je u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva 22. listopada 2013. za otpis djela duga po predmetnom ugovoru o dugoročnom kreditu sklopljenom 15. lipnja 2009. u iznosu od 70% vrijednosti kredita bio planirao izvoz, što je realizirano u mjesecu srpnju 2014. preko društva A. d.o.o. te stoga smatra kako kumulativno ispunjava uvjete iz članka 33. mjerodavnih odredbi Uredbe za traženi djelomični otpis duga po kreditu.

Međutim, odredba članka 33. stavka 1. Uredbe je pred tužitelja kao korisnika predmetnog kredita postavilo uvjet da isti mora dokazati kako je odobrenje kredita kumulativno rezultiralo novim zapošljavanjem, povećanjem izvoza i da je je reinvestirano u daljnji razvoj ili nove programe i tehnologije, dok navedene kumulativne uvjete mora dokazati u razdoblju od najmanje 2 godine od dana odobravanja istoga, odnosno stavljanja kredita u korištenje.

Tužitelj u predmetnom zahtjevu (str. 17 do 22 spisa), koji je priložen i spisu upravnoga postupka, nije spomenuo poslove izvoza, bilo da iste obavlja OPG ili se ti poslovi obavljaju putem nekog drugog poslovnog subjekta, niti je dostavio dokumentaciju u svrhu dokazivanja poslova izvoza.

K tome, jedan od nužnih kumulativnih preduvjeta iz odredbe članka 33. stavka 1. Uredbe  za odobravanje djelomičnog otpisa kredita je povećanje izvoza u roku od 2 godine od odobravanja, odnosno početka korištenja kredita (ugovor o kreditu je sklopljen 15. lipnja 2009.), dok i sam tužitelj u tužbi navodi kako je s realizacijom izvoza započeo tek nakon žetve u mjesecu srpnju 2014., čime nije ispunjen nužni preduvjet iz članka 33. stavka 1. Uredbe o tome da povećanje izvoza mora nastupiti unutar 2 godine od ugovaranja kredita.

Pri tome nije odlučno je li tužitelj kasnije eventualno sam izvozio proizvode ili je to činio preko nekog drugog trgovačkog društva, kao niti određeni navodi o njegovom poslovanju i namjenskom trošenju kredita te o dugotrajnosti predmetnog upravnog postupka, uzimajući u obzir datum podnošenja predmetnog zahtjeva tijekom 2013. i datum donošenja prvostupanjskog rješenja od 2. lipnja 2020.

Nadalje, predmetni zahtjev tužitelja nije odobren ne iz razloga donošenja Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe (Narodne novine, broj 94/14.), već iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 33. Uredbe, kao što je to ranije izneseno, tako da tužitelj pogrešno tvrdi da Uredba nije primijenjena te su neosnovani navodi kako je tuženik tijekom upravnog postupka povrijedio njegova već stečena prava.

Radi prethodno iznesenoga, Sud je u skladu s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavljanje spisa Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, spisa bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje, spisa E. & S. b. d.d., za saslušanje A. D. K. i svjedoka Đ. D., za provođenje financijskog vještačenja te poljoprivredno-gospodarskoga vještačenja uz očevid u sve proizvodne pogone jer izvođenje istih ne bi utjecalo na drukčije rješavanje ove upravne stvari. To stoga što je u skladu s odredbom članka 33. Uredbe, teret dokazivanja ispunjavanja propisanih uvjeta bio na korisniku kredita i to u razdoblju od najmanje dvije godine od dana odobravanja kredita, a iz podataka spisa i svih priloženih isprava uz zahtjev od 12. rujna 2013. proizlazi da potrebno tužitelj nije dokazao.

K tome, niti sam tužitelj uz tužbu nije dostavio nikakav dokaz o tome da je tijekom upravnog postupka, na način i roku predviđenom člankom 33. Uredbe dokazao ispunjavanje uvjeta predviđenih tom odredbom, već pogrešno smatra da se ti uvjeti, usprkos tome što ih on pravovremeno nije dokazao, mogu sada dokazivati u postupku pred Sudom. Pri tome se neosnovano pozvao na poslove izvoza nakon srpnja 2014., a koji nisu realizirani unutar 2 godine od ugovaranja kredita (16. lipnja 2009.).

Pri tome je Sud imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. U toj odluci se u vezi provođenja vještačenje u upravnom sporu, navodi da nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju utvrđenja iz upravnog postupka.

Dakle, s obzirom da Sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS-a ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predložena vještačenja, a s obzirom da tužitelj, prema stavu ovog Suda, nije dovoljno obrazložio zašto predlaže provesti ista u ovom sporu, osim na općenito navedeno „okolnost zakonitosti osporavanih rješenja i ispunjavanja uvjeta tužitelja za otpis predmetnog duga“, a pri tome je imao u vidu  i načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, prema kojem će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

U vezi predloženog saslušanja svjedoka, usmenim iskazivanjem nositeljice OPG-a i drugog svjedoka se ne dokazuje novo zapošljavanje, povećanje izvoza niti reinvestiranje, kao potrebne preduvjete za otpis duga, već se to dokazuje materijalnim dokazima, kojima tužitelj, kako to proizlazi iz podataka spisa, ne raspolaže.

Slijedom navedenoga, prvostupanjsko tijelo i tuženik su u odnosu na predmetni zahtjev tužitelja pravilno primijenili odredbe članka 33. Uredbe, te je stoga Sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 22. veljače 2021.

 

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).