1

Poslovni broj Gž Ovr-913/2019-2

Poslovni broj Gž Ovr-913/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. – Z. d.o.o., Š.,OIB:..., zastupanog po punomoćnici L. Š.-P., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika I. V. iz S. OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. & Š., odvjetnicima iz V., radi naplate novčane tražbine, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj 7 Ovr-566/2019-4 od 8. srpnja 2019., 22. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj 7 Ovr-566/2019-4 od 8. srpnja 2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je obustavljena ovrha na pokretninama ovršenika te su ukinute sve provedene radnje.

Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

U žalbi navodi da su utvrđenja suda na kojima temelji svoju odluku neistinita i netočna, te da su u suprotnosti sa činjenicama u spisu. Navodi da je prijedlog za promjenu predmeta ovrhe podnio 1. srpnja 2019., prije održavanja ročišta od 2. srpnja 2019. Ističe da je na tom uredovanju predložio dodjelu roka od 30 dana za stavljanje daljnjih prijedloga iz razloga što su zaplijenjene pokretnine bile potpuno bezvrijedne pri čemu prijedlog za ovrhu nije nikad povukao, niti će ga povući. Stoga smatra da sud nije smio donijeti pobijano rješenje o obustavi postupka, posebno ne pozivom na odredbe  Ovršnog zakona koje je u konkretnom slučaju u rješenju naveo. Tvrdi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP).

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem pojedincem i sudskim savjetnikom.

              Žalba nije osnovana.

              U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1.  Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ).

              Iz podataka u spisu proizlazi da je povodom prijedloga za ovrhu na pokretninama ovršenika, sud prvog stupnja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4848/15 od 10. studenoga 2015. Potom je sudski ovršitelj sačinio zapisnik o popisu i procjeni pokretnina ovršenika 18. studenoga 2016., a ovrhovoditelj je predložio da popisani predmeti ostanu kod ovršenika i predložio novo uredovanje. Na uredovanju održanom 2. srpnja 2019. predstavnik ovrhovoditelja je izjavio da neće preuzeti popisane pokretnine jer da nisu dostatne za namirenje duga te da će se očitovati u roku od 30 dana o nastavku postupka. Također je utvrđeno da je ovrhovoditelj pristupio sa motornim vozilom te da je punomoćnik ovršenika prigovorio da vozilo nije dostatno za prijevoz popisanih stvari. Nakon toga je ovrhovoditelj zatražio promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to ovrhom na novčanim sredstvima, u skladu s odredbom čl. 5. st. 3. OZ-a, te je prijedlogu udovoljeno na način da je doneseno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika 8. srpnja 2019.

              Prema stajalištu suda prvog stupnja u nazočnom slučaju su ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe, budući da ovrhovoditelj nije predložio nastavak ovrhe na pokretninama te pokretnine nije preuzeo pa takvu odluku donosi pozivom na odredbe čl. 40. i čl. 72. st. 2. i 5. OZ-a.

              Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da su u nazočnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu ovrhe.

              Naime, ovrhovoditelj je u prijedlogu za ovrhu predložio da se ovrha odredi zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem te povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju pokretnih stvari ovršenika koje se nađu na adresi ovršenika, odnosno u njegovom posjedu.

              Prema odredbi čl. 136. st. 2. OZ-a ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti traži li da se oduzete pokretnine povjere njemu na čuvanje ili određenoj trećoj osobi.

              Prema odredbi čl. 140. st. 1. OZ-a popisane pokretnine sudski ovršitelj će oduzeti ovršeniku i predati ih ovrhovoditelju ili trećoj osobi na čuvanje u skladu s rješenjem o ovrsi.

              Ovrhovoditelj je dužan osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu pokretnina (prijevozno sredstvo, radnu snagu, potrebnu opremu itd.), a ako ovrhovoditelj ne osigura sve što je potrebno za otpremu i smještaj pokretnina već prigodom prvog uredovanja za njihovu otpremu i smještaj, a nisu ispunjeni uvjeti za odgodu pljenidbe, ovrha će se obustaviti (čl. 141. st. 5. OZ-a).

              Dakle, u ovom postupku je sudski ovršitelj sastavio pljenidbeni popis pokretnina ovršenika, te su bile ispunjene pretpostavke za oduzimanje pokretnina i njihovu predaju ovrhovoditelju, u skladu s rješenjem o ovrsi. Međutim, kako ovrhovoditelj nije osigurao sve što je bilo potrebno za otpremu i smještaj pokretnina, štoviše izjavio je da ne želi preuzeti pokretnine koje su navedene u pljenidbenom popisu, ostvarile su se zakonske pretpostavke iz čl. 141. st. 5. OZ-a za obustavu ovrhe.

              Na žalbene navode ovrhovoditelja, valja odgovoriti da je točno da se sud prvog stupnja pogrešno pozvao na odredbu čl. 40. OZ-a, pri donošenju odluke o obustavi ovrhe, budući da ovrhovoditelj nije povukao prijedlog za ovrhu. Međutim, u konačnici to nije utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja, budući da su iz razloga koji su netom izneseni bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke istog sadržaja. Još valja dodati da je točno da je ovrhovoditelj prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe predao na poštu preporučeno 1. srpnja 2019., međutim taj podnesak je stigao na sud 4. srpnja 2019., dakle nakon uredovanja sudskog ovršitelja. U konačnici, okolnost podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe nije ni od kakvog utjecaja na odluku suda o obustavi ovrhe na pokretninama ovršenika, jer odluka o obustavi ovrhe nije donesena primjenom odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a. Štoviše, povodom prijedloga je i doneseno rješenje o ovrsi na novom predmetu i sredstvu ovrhe.

              Zbog izloženog je valjalo žalbu ovrhovoditelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 22. veljače 2021.

   Sutkinja

Milena Vukelić-Margan