Poslovni broj: 26 Gž-82/2021-2

 

Poslovni broj: 26 Gž-82/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice E. U., OIB:... iz C., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., protiv tuženika A. Z. d.d., OIB:..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva I.&C. j.t.d., odvjetnici u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-201/2019-20 od 11. studenog 2020., dana 22. veljače 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Djelomično se odbija a djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-201/2019-20 od 11. studenog 2020.:

 

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 60.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2017. do isplate i pod toč. II. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. studenog 2017. do isplate,

 

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2017. do isplate i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika i navedena presuda i rješenje potvrđuje pod toč. III. i V. izreke rješenja.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Nepobijana toč. III. izreke presude i nepobijane toč. I., II. i IV. izreke rješenja ostaju neizmijenjene.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 62.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2017. do isplate i pod toč. II. izreke iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. studenog 2017. do isplate, dok je toč. III. izreke presude odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.000,00 kn za razdoblje od 1. studenog do 7. studenog 2017. Izrekom rješenja pod toč. I. utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2017. do isplate i pod toč. II. izreke da je povučena tužba u dijelu zahtjeva po osnovi trajnog invaliditeta u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. studenog 2017. do isplate. Toč. III. izreke rješenja naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 9.375,00 kn sa zateznom kamatom od 11. studenog 2020. do isplate. Toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, dok je toč. V. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

              Navedenu presudu i rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

              Predmet postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi kao putnica u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika koji je i skrivio prometnu nezgodu.

 

              U obrazloženju presude prvostupanjski sud je na temelju nespornih i utvrđenih činjenica ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

              - da je između stranaka nesporni nastanak štetnog događaja (prometne nezgode), pasivna legitimacija tuženika i potpuna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, dok je sporan osnov i visina zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete;

 

              - da je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije, utvrđeno da je tužiteljica u šetnom događaju zadobila ozljede prijeloma tijela lijeve nadlaktične kosti (humerusa) s privremenim ispadom funkcije radijalnog živca, udarac u glavu s potresom mozga, udarno-gnječnu ranu u području donje usne i udarac u području trbušne stjenke, da je radi ozljede humerusa izvršen operativni zahvat 21. ožujka 2017., nakon kojega je u travnju 2017. tužiteljica realizirala fizikalnu terapiju te je najkasnije u prosincu 2017. definirano njezino zdravstveno stanje kao konačno, da je pregledom u svrhu izrade nalaza utvrđena slabost grube mišićne snage muskulature nadlaktice uslijed koje je otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti koje iziskuju duže i jače funkcijsko-fizičko opterećenje lijeve nadlaktice i pripadajućih zglobova u smislu dizanja i prenošenja tereta, naglih kretnji i kontakta s tvrdom podlogom, pune funkcije šake i dr. što se manifestira u smanjenju opće životne aktivnosti tužiteljice u rasponu od 8 – 10 %, a da ostale ozljede (glave, usne, trbušne stjenke) nisu ostavile trajne posljedice, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4-5 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju 20-25 dana, slabijeg intenziteta 40-50 dana, da je trpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta 15-20 dana kao produženu reakciju na traumu, stres i zadobivenu ozljedu, mjesec do mjesec i pol sekundarni strah slabijeg intenziteta kao period objektivne zabrinutosti za trajne posljedice, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu ožiljka i slabosti muskulature i da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 5-6 tjedana po 3 sata dnevno i 4-5 tjedana u trajanju od 1-2 sata dnevno.

 

              Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, stručan i detaljno obrazložen u pogledu zadanog predmeta vještačenja, te je utvrdio da je kod tužiteljice u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO) koja opravdava dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u visini od 75.000,00 kuna uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova, pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja, te cijeneći pritom i okolnosti konkretnog slučaja, pa kako je tuženik isplatio tužiteljici 20.000,00 kn, to zaključuje da ima pravo na daljnju isplatu od 55.000,00 kn s osnova naknade neimovinske štete. Nadalje, utvrđuje da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 kn cijeneći sat pomoći i njege u visini od 30,00 kn temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), te s osnova troškova liječenja radi kupovine krema za sanaciju ožiljaka, gaza i povoja u iznosu od 2.000,00 kn i troškova radi pojačane prehrane u iznosu od 2.000,00 kn, što znači da ima pravo na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 7.000,00 kn, slijedom čega je s osnova naknade neimovinske i imovinske štete obvezao tuženika toč. I. izreke presude isplatiti tužiteljici 62.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. studenog 2017. kada se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.). Utvrdivši da je vozilo kojim je prouzročena šteta policom automobilske odgovornosti broj 04012461146 bilo osigurano za slučaj invaliditeta koji bi nastao vozačima i putnicima u vozilu do koje bi došlo uslijed prometne nesreće u osiguranom razdoblju do visine osigurane svote od 100.000,00 kn, te da je nalazom vještaka utvrđeno da je kod tužiteljice nastupio trajni invaliditet od 5% u skladu s točkom 53.a Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog trajnog invaliditeta u visini od 5.000,00 kn primjenom čl. 921. st. 1. ZOO-a sa zateznom kamatom od 8. studenog 2017. temeljem čl. 943. st. 4. ZOO-a. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i obvezao tuženika naknaditi tužiteljici trošak postupka od 9.375,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              U žabi tuženik navodi da je sud dosudio tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu koji je viši od dvostrukog iznosa koji predviđaju novi kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeni na sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., te da nije jasno na koji način je sud utvrdio da visina štete iznosi baš 75.000,00 kn kada bi primjenom novih kriterija šteta iznosila 35.500,00 kn. Prema novim kriterijima tužiteljica bi imala pravo na naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove u visini od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah u visini od 7.500,00 kn i za smanjenu životnu aktivnost u visini od 13.000,00 kn, što znači da bi imala pravo na naknadu štete od 35.500,00 kn, a cijeneći da joj je isplaćeno 20.000,00 kn to bi pravična naknada na koju ima pravo iznosila daljnjih 20.500,00 kn. Navodi da nije sporna visina naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, ali je sporna visina naknade imovinske štete za pojačanu prehranu od 2.000,00 kn jer iz nalaza medicinskog vještaka ne proizlazi da je tužiteljica imala potrebu za pojačanom prehranom, te su u obrazloženju presude izostali razlozi na temelju kojih je sud utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu štete po tom osnovu. U konačnici navodi da predlaže preinačiti presudu na način da sud "naloži tuženiku isplatiti tužiteljici 25.500,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev odbiti".

 

              Kako tuženik ne navodi u kojem dijelu pobija presudu i rješenje, ovaj sud uzima da je prvostupanjska odluka pobijana u dijelu kojim tuženik nije uspio u sporu u smislu čl. 365. st. 1. ZPP-a, odnosno pod toč. I. i II. izreke presude i pod toč. III. i V. izreke rješenja.

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se sadržajno poziva tuženik navodeći da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio visinu naknade koju je dosudio s osnova neimovinske štete jer je prvostupanjski sud jasno i detaljno obrazložio na temelju kojih činjenica je utvrdio visinu naknade na koju tužiteljica ima pravo.

 

Utvrđeno činjenično stanje u odnosu na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te u pogledu okolnosti konkretnog slučaja koje obuhvaćaju nelagode kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja i rehabilitacije, lokalitet ozljede, njezinu životnu dob i zanimanje, te rukovodeći se pravnim shvaćanjem o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na sjednici od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. i po ocjeni ovoga suda opravdavaju visinu naknade neimovinske štete koja je utvrđena u iznosu od 75.000,00 kn.

 

Ne ulazeći u izračun visine štete kako je obrazlaže tuženik u žalbi i pri čemu ne uzima u obzir a niti novčano izražava naknadu na ime duševnih bolova zbog naruženja, a one novčane iznose koje navodi u konačnici pogrešno zbraja, te da štetu kvalificira kao da su pretrpljeni fizički bolovi, strah i dr. posebni vidovi štete, a što je izbačeno primjenom nove koncepcije dosude naknade štete po ZOO/05., po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, te cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i rukovodeći se orijentacijskim kriterijima za dosudu naknade neimovinske štete pravilno zaključio da tužiteljica ima pravo na naknadu u visini od 75.000,00 kn, te je obzirom na isplaćeni iznos od 20.000,00 kn pravilnom primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a obvezao tuženika isplatiti tužiteljici po tom osnovu 55.000,00 kn.

 

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju presude tužiteljici dosudio naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 kn i troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn a za koju tuženik izričito navodi u žalbi da je i ne osporava, te naknadu pokriteriju trajnog invaliditeta u iznosu od 5.000,00 kn koju tuženik sadržajno u žalbi također ne osporava.

 

Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravo tužiteljice na naknadu imovinske štete s osnova troškova za pojačanu prehranu.

 

Naime, u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica ne navodi da je imala potrebu za pojačanom prehranom, odnosno ne navodi za kojom vrstom posebne (specijalne) prehrane je imala potrebe i iz kojih razloga, dok u iskazu samo navodi da su joj roditelji u tom razdoblju kupovali voće i povrće, a koji troškovi se prema sudskoj praksi uključuju u uobičajene troškove liječenja. Kako se troškovi pojačane prehrane (posebne/prilagođene/specijalne) odnose na one troškove koji su potrebni radi dovođenja zdravstvenog stanja organizma oštećene osobe u stanje kao da ozljede nije bilo te su u vezi s posljedicama zadobivenih ozljeda, a da tužiteljica nije dokazala da je za tim imala potrebe obzirom na vrste ozljeda koje je pretrpjela i da isto ne proizlazi iz nalaza medicinskog vještaka kao niti iz iskaza same tužiteljice, to su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je prvostupanjski sud dosudivši tužiteljici naknadu po tom osnovu pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 60.000,00 kn sa zateznom kamatom koji se odnosi na naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i troškova liječenja, te je potvrdio i toč. II. izreke kojom je tužiteljici dosuđena naknada štete zbog trajnog invaliditeta od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je djelomično prihvatio žalbu tuženika i presudu preinačio pod toč. I. izreke za preostalih 2.000,00 kn i zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbio primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

             

Iako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu o troškovima postupka valjalo je odlučiti na identičan način kao što je odlučio prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i tužiteljici u cijelosti dosuditi troškove postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a i odmjerio ih u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

 

Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio rješenje pod toč. III. i V. izreke.

 

Obzirom na neznatan uspjeh tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

Nepobijana toč. III. izreke presude i nepobijane toč. I., II. i IV. izreke rješenja ostaju neizmijenjene.

 

U Varaždinu 22. veljače 2021.