Gž-630/2019-5

1

                                         

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od  sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Michala  Danačeka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d. z s. i u. d.o.o. Lj., , OIB: …, koje zastupa Odvjetničko društva G. & L. & L., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. E. D., OIB: …, iz S., …, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa  punomoćnik A. D., odvjetnik u Z.,  2. B. M., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z.,  i 3. R. T., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik  Z. R., odvjetnik u Z.,  radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim  protiv presude Općinskog sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj: P-280/2019-25 od 30. travnja 2019. na sjednici vijeća održanoj dana  19. veljače 2021.,

p r e s u d i o   je

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika, potvrđuje presuda Općinskog sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj:  P-280/2019-25 od 30. travnja 2019.

Odbijaju se tužitelji i tuženici sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

 

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: …, vlasnik z.k.č. br. 528, opisane kao kuća, dvorište i pašnjak površine 2770 m2 i z.k.č. br. 529, opisane kao kuća površine 336 m2, sve upisano u zk. ul. 1075 k.o. U., Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinski sud u Puli.

II. Tuženici D. E. iz S., Bosna i Hercegovina, OIB: …, B. M. iz Z., OIB: … i T. R. iz Z., OIB: …, dužni su trpjeti upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama na ime tužitelja, D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: … 

III. Tuženici D. E. iz S.,  Bosna i Hercegovina, OIB: …, B. M. iz Z., OIB: … i T. R. iz Z., OIB: …, dužni su tužitelju D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: …, u roku od 15 dana solidarno naknaditi troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od presuđenja pa do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: … da tuženiku: 1. E. D., OIB: …, iz S.,  Bosna i Hercegovina, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 137.356,25 kn (stotridesetsedamtisućatristopedesetšestkuna i dvadesetpetlipa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 311.625,00 kn, tuženik E. D. odbija sa svojim zahtjevom za naknadom parničnog troška.

III/ Nalaže se tužitelju D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: …. da tuženiku: 2. B. M., OIB: …, iz Z.,nadoknadi parnični trošak u iznosu od 137.981,25 kn (stotridesetsedamtisućadevetstoosamdesetjednakuna i dvadesetpetlipa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 363.475,00 kn, tuženik B. M. odbija sa svojim zahtjevom za naknadom parničnog troška.

IV/ Nalaže se tužitelju D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: … da tuženiku: 3. R. T., OIB: …, iz Z., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 137.981,25 kn (stotridesetsedamtisućadevetstoosamdesetjednakuna i dvadesetpetlipa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 363.399,25 kn, tuženik R. T. odbija sa svojim zahtjevom za naknadom parničnog troška.

V/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj (dalje: žalitelj)  pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).  Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud neosnovano svoju presudu temelji na shvaćanju da tužitelj u postupku nije dokazao činjenicu da u postupku vlasničkog preoblikovanja, odnosno pretvorbe i privatizacije koji se u  Republici Sloveniji vodio nad slovenskim društvenim poduzećem S. G. P. G. nekretnine upisane u z.k. ul. 1075 k.o. U., nisu bile procijenjene u temeljni kapital. Prvostupanjski sud po mišljenju žalitelja pogrešno smatra da Potvrda br. ... od 5. siječnja 2017., prevedena po stalnom sudskom tumaču za slovenski jezik nije dovoljan dokaz o tome jesu li nekretnine procijenjene ili ne u postupku vlasničke pretvorbe slovenskog društvenog poduzeća SGP G. bile uključene u početnu bilancu stanja na dan. 1. siječnja 1993., a kako to predviđa odredba članka 6. stavak 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d.. Obzirom nisu unesene u imovinu, iste nekretnine su ostale neprocijenjene, te je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem zakona i to temeljem  odredbe  članka 6. stavka 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d. . Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud, u slučaju da je posumnjao u autentičnost te isprave trebao zatražiti da se o tome izjasni tijelo koje je tu potvrdu izdalo, a sve temeljem članka 230. stavak 4. ZPP-a. Budući nije primijenio odredbu članka 230. stvak 1. ZPP-a, time je počinio bitnu povredu postupka. Slijedom navedenog žalitelj smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je kao nedokazanu ocijenio činjenicu o neprocjeni predmetnih nekretnina, a čime je stanje nužno za donošenje pravilne odluke ostalo pogrešno utvrđeno. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a sve iz razloga jer sud nije primijenio odredbu članka 2. i 6. Međunarodnog  ugovora kojeg su Republika Slovenija i Republika Hrvatska sklopile  dana 8. listopada 1999. u Lj. i koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000., te odredbu članka 6. stavka  1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d., kojom je propisano da tužitelj eks lege stječe svu imovinu u Republici Sloveniji i inozemstvu koju slovenska društvena poduzeća nisu procijenila u postupku pretvorbe i privatizacije. Nadalje, žalitelj smatra da je presuda utemeljena na pogrešnom  pravnom shvaćanju kako su tuženici nekretnine stekli uživajući povjerenje u istinitost i potpunost zemljišne knjige, te da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešnom, neobrazloženom pravnom shvaćanju, da u slučaju neprocijenjenih nekretnina bivših slovenskih društvenih poduzeća, koje leže u hrvatskoj nema mjesta primjeni slovenskih propisa već se ima primijeniti isključivo hrvatsko pravo kao i da odluka ne sadrži jasne i valjane razloge glede primjene odredbi Međunarodnog ugovora i slovenskih propisa koji uređuju pitanje pretvorbe i privatizacije bivših slovenskih društvenih poduzeća, a na kojoj pravnoj osnovi je predmetna tužba utemeljena. Žalitelj navodi da je  presuda utemeljena na pogrešnom, nejasnom i neobrazloženom pravnom shvaćanju da u slučaju neprocijenjenih nekretnina bivših slovenskih društvenih poduzeća koja leže u Hrvatskoj nema mjesta primjeni slovenskih propisa već se ima primijeniti isključivo hrvatsko pravo te da ne sadrži jasne i valjane razloge glede primjene odredbi Međunarodnog ugovora i slovenskih propisa koji uređuju pitanje pretvorbe i privatizacije bivših slovenskih propisa koji uređuju pitanje pretvorbe i privatizacije bivših slovenskih društvenih poduzeća, a na kojoj pravnoj osnovi je predmetna tužba utemeljena. Tužitelj se žali i na troškove postupka. Žalbeni prijedlog je presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, odnosno, ukinuti napadanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak. Tužitelj potražuje i žalbeni trošak.

Na žalbu tužitelja odgovorili su tuženici, dok tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

              Tuženici su u odgovoru na žalbu osporili navode iz žalbe navodeći da pobijana prvostupanjska presuda počiva na činjeničnom utvrđenju da su II. i III. tuženici predmetnu nekretninu kupili od P. b. d.d. kao pravnog slijednika P. o. š., a koja je predmetne nekretnine stekla temeljem odluke suda. Pravne analize tužitelja o odgodi načela povjerenja u zemljišne knjige smatra promašenim jer u konkretnom slučaju nije bila riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla već isključivo temeljem odluke suda. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu. Tuženici potražuju žalbeni trošak.

Tuženici pravovremenim i dopuštenim žalbama pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke u odnosu na nepriznati dio troška  postupka pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Tuženici osporavaju odluku o troškovima iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i to zbog pogrešne primjene ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja i tuženika iznesene u žalbama i odgovor tuženika na žalbu, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji je prethodio njenom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, i 70/19 dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točka. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ovaj sud je može ispitati.

Analiza činjeničnog stanja i rezultata raspravljanja, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravno opravdano upućuju na zaključak da su u postupku pred prvostupanjskim sudom, temeljem izvedenih dokaza koje sud smatra nužnima, te njihove valjane ocjene, potpuno i istinito utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je sud pravilno primijenio odgovarajuće materijalno pravo.

Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev  tužitelja D. d. z s. i u. d.o.o. sa sjedištem u Lj., OIB: …, protiv tuženika: E. D. 2. B. M. i 3. R. T., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 528 i k.č.br. 529, obje k.o. U., te trpljenja upisa prava vlasništva na istim nekretninama, na ime tužitelja. Tužitelj  tvrdi da je on vlasništvo nad predmetnim nekretninama stekao ex lege, temeljem Međunarodnog ugovora i slovenskih pozitivnih propisa jer  predmetne nekretnine nisu unesene u temeljni kapital društva S.G.P. G. d.o.o., već da su sukladno članku 6. Zakona o zaključku lastinjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d., na dan 1. svibnja 1998.,  ex lege prešle u vlasništvo S. r. d.. Tužitelj  je pravni slijednik S. r. d., temeljem članka 5. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti S. r. d. in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju, pa da je stekao pravo vlasništva nad istim nekretninama.

Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je donio na temelju sljedećih činjenica :

- da je tužitelj D. d. z s. i u. d.o.o., pravni slijednik S. r. d. d.d.,

-da  su sporne nekretnine k.č.br. 528 i k.č.br. 529, obje k.o. U., na području Republike Hrvatske i na dan uspostave državne neovisnosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije (dana 08.10.1991., odnosno 25.06.1991.) bile  su u društvenom vlasništvu s pravom korištenja slovenskog društvenog poduzeća SGP G. a koje nekretnine  su stečene naplatnim putem ( što proizlazi iz rješenja suda donesenog pod točkom 1059. raspravnog zapisnika broj Rz-1/87),

- da je pravni slijednik  bivšeg društvenog poduzeća S. G. P. G. (S. G.) N. G.,  Republika Slovenija,  trgovačko društvo S.G.P. G. d.o.o.,

- da je poduzeće u društvenom vlasništvu S. g. p. G. p.o. N. G., (sada SGP G. d.o.o. N. G.) izvršilo vlasničku pretvorbu sukladno propisima Republike Slovenije,

- da je Agencija Republike Slovenije za prestrukturiranje i privatizaciju izdala  suglasnost za upis vlasničke pretvorbe dana 15. 10. 1997.  kao i da u imovinu tog poduzeća, koja je bila predmet vlasničkog preoblikovanja, nisu bile uzete u obzir nekretnine k.č.br. 528 i k.č.br. 529, obje upisane u z.k. ul. 1075 k.o.

- da u imovinu   poduzeća u društvenom vlasništvu S. g. p. G. p.o. N. G., koja je bila predmet vlasničkog preoblikovanja, nisu bile uzete u obzir  sporne nekretnine, kao imovina tog poduzeća u početnoj bilanci, prema stanju na dan 01.01.1993.,

- da su navedene nekretnine bile predmet ovršnog postupka  Općinskog suda u Bujama poslovni broj Ovr-17/99, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. b. d.d. Z., kao pravnog slijednika P. o. š. d.o.o. Z., protiv ovršenika SGP G. d.o.o. N. G., radi ovrhe na nekretnini, koji ovršni postupak je pokrenut dana 7. 7. 1998. na Trgovačkom sudu u Zagrebu,

- da je pravni prednik tuženika, P. b. d.d. Z., pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekao u tom ovršnom predmetu, a zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist P. b. d.d. Z. (prednika) izvršen je temeljem zaključka, koji je zaključak donesen temeljem ovršnog rješenja o dosudi nekretnina i proveden u zemljišnim knjigama 7. srpnja 2004. godine (Z-2496/04),

- da je nadležna ministrica pravosuđa Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 2 Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 36/91) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, hrvatskih pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (N.N. broj 46/00), izdala suglasnost za izuzimanje od zabrane raspolaganja navedenih nekretnina, od 4. prosinca 2003. godine (list 129 ovršnog spisa ),

- da su drugotuženik B. M. i trećetuženik R. T. iste  nekretnine stekli na temelju pravnog posla - valjanog kupoprodajnog ugovora od tada upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, P. b. d.d. Z.,

- da je prvotuženik E. D. upisan kao vlasnik navedenih nekretnina također na temelju valjanog pravnog posla, solemniziranog ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 09.09.2009., sklopljenog s upisanim suvlasnicima tj. drugotuženikom B. M. i trećetuženikom R. T.,

- da je presudom Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj P-307/09-16 od 17.12.2010. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SGP G. d.d. N. G., protiv tuženika: 1. P. b. d.d. Z., 2. B. M. iz Z. i 3. R. T. iz Z., kojim je tužitelj tražio da se utvrde nevaljanim svi upisi prava vlasništva izvršeni na nekretninama k.č.br. 528 i k.č.br. 529, sve k.o. U., upisanim u z.k.ul 1075, nakon 01.01.1997. i da se nalaži uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe ovršnog upisa vlasništva 09.07.2004. pod posl. br. Z-2496/04 i zaključka od 07.07.2004. pod posl. br. Ovr-17/99., te da su odbijeni i eventualno kumulativni tužbeni zahtjevi kojim se utvrđuje da SGP G. - N. G., kao pravnom predniku tužitelja nije prestalo pravo korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu na k.č.br. 528 i k.č.br. 529, sve k.o. U., upisanim u z.k.ul 1075, kao i zahtjev da je prvotuženik dužan isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 10.000.000,00 kuna kojim iznosom da je oštećena imovina tužitelja postupanjem prvotuženika stjecanjem bez osnova na štetu imovine tužitelja,

- da je presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3799/07-2, od 19.01.2009., odbijena žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-629/04-29, od 17. srpnja 2007.,

- da je presudom Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-629/04 od 17. srpnja 2007.,  u pravnoj stvari tužitelja SGP G. d.d. N. G., protiv tuženika: 1. P. b. d.d. Z., 2. B. M. iz Z. i 3. R. T. iz Z., radi brisanja,  odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je zahtijevao da se utvrde nevaljanim sve uknjižbe promjene prava vlasništva koje su provedene na nekretninama k.č. br. 528 i k.č. br. 529, obje k.o. U., temeljem odluke suda koja nije stekla ovršnost, odnosno ništavost kupoprodajnog ugovora od 09.07.2004., te da se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje upisa provedenih pod poslovnim brojem Z-2496/04 i Z-2540/04 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih upisa u z.k.ul. 1075 k.o. U.,

- da je presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3799/07-2, od 19.01.2009., odbijena žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-629/04-29, od 17. srpnja 2007., a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-721/09-2, od 21.10.2010., revizija tužitelja je odbačena kao nedopuštena.

 

Na temelju  tako  utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer drži da  tužitelj tijekom postupka nije dokazao tvrdnje o stjecanju prava vlasništva na utuženim nekretninama, sukladno propisima Republike Slovenije konkretno  odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d., a niti je o tome predložio odgovarajuće dokaze. 

Prvostupanjski sud, cijeneći ostale provedene dokaze , ukazuje i na sadržaj odredbe članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV)  prema kojoj se  vlasništvo  nekretnine  stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano.  To iz razloga što je P. o. š. Z. vlasništvo nad nekretninama stekla odlukom suda i upisala ga u zemljišne knjige, slijedom čega su i tuženici na temelju valjanog pravnog posla, pozivajući se na povjerenje u zemljišne knjige, upisali svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige.

U tim okolnostima prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj  niti spomenutom potvrdom, a niti drugim dokazima nije dokazao  osnovanost tužbenog zahtjeva, a pozivom na odredbe članka  221.a ZPP-a.

 

Tužitelj u žalbi neosnovano smatra  da je  prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je kao nedokazanu ocijenio činjenicu  da u imovinu   poduzeća u društvenom vlasništvu S. g. p. G. p.o. N. G., koja je bila predmet vlasničkog preoblikovanja, nisu bile uzete u obzir  sporne nekretnine, kao imovina tog poduzeća u početnoj bilanci, prema stanju na dan 01.01.1993., a koja činjenica je bitna za utvrđenje društvenog kapitala koji prelazi u vlasništvo i upravljanje S. r. d. .

 

Naime, prvostupanjski sud  je pravilno iz  potvrde D. d. z s. i u. d.o.o., broj 1/2017 od 11.09.2017. s prijevodom  utvrdio : da je poduzeće u društvenom vlasništvu S. g. p. G. p.o. N. G., (sada SGP G. d.o.o. N. G.) izvršilo vlasničku pretvorbu sukladno propisima Republike Slovenije te da u imovinu tog poduzeća,  nisu bile uzete u obzir nekretnine k.č.br. 528 i k.č.br. 529, obje upisane u z.k. ul. 1075 k.o. U..

Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio  da iz te  potvrde, nije razvidno da li su navedene nekretnine bile uzete u obzir kao imovina tog poduzeća u početnoj bilanci, prema stanju na dan 01.01.1993., pri tome sud nije  posumnjao u autentičnost  konkretne potvrde  slijedom čega nije niti imao razloga tražiti da se o autentičnosti izjasni tijelo koje je potvrdu izdalo, konkretno sam tužitelj.

Neosnovano se stoga  tužitelj u svojoj žalbi poziva na činjenicu da je sud propustio primijeniti odredbu članka 230. stavak 1. ZPP-a, temeljem koje sud ako posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebalo da potječe.  Naime, prvostupanjski sud nije osporio autentičnost navedene potvrde već je samo utvrdio da potvrda ne sadrži podatak o tome  da li su sporne nekretnine bile uzete u obzir kao imovina tog poduzeća u početnoj bilanci, prema stanju na dan 01.01.1993.

Pravni pristup prvostupanjskog suda koji je o postojanju činjenica zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prema pravilu o teretu dokazivanja tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora.

Neosnovan je žalbeni navod da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešnom, neobrazloženom pravnom shvaćanju da u slučaju neprocijenjenih nekretnina bivših slovenskih društvenih poduzeća koji leže u hrvatskoj nema mjesta primjeni slovenskih propisa već se ima primijeniti isključivo hrvatsko pravo kao i da odluka ne sadrži jasne i valjane razloge glede primjene odredbi Međunarodnog ugovora i slovenskih propisa koji uređuju pitanje pretvorbe i privatizacije bivših slovenskih društvenih poduzeća, a na kojoj pravnoj osnovi je predmetna tužba utemeljena.

Prvostupanjski sud je  pravilno utvrdio da su u razrješenju imovinskopravnih odnosa glede nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, u kojima je jedna od stranaka pravna osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, mjerodavne  odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa, (''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori, broj 15/99 – dalje: Ugovor) koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000. (''Narodne novine'', broj 4/00)  i koji je sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po pravnoj snazi iznad zakona.

Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da navedeni Ugovor ne isključuje iz primjene hrvatsko zakonodavstvo, već priznaje i jamči pravo vlasništva pravnih osoba na nekretninama koje su bile procijenjene i uvrštene u popis društvenog kapitala u postupku pretvorbe, pa je u tom smislu Republika Hrvatska u obvezi primjenjivati materijalno pravo Republike Slovenije, isključivo na postupak pretvorbe i preoblikovanja društvenih poduzeća, pa s tim u vezi i na pitanje koje su nekretnine unesene u temeljni kapital društva.

To proizlazi iz  članka 5. stavak. 1. i 2. Ugovora kojim je  propisano da se odredbe Ugovora odnose na pravne osobe s društvenim kapitalom i na pravne osobe koje su imale društveni kapital i koje su dovršile postupak pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95) ili Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list RS br. 55/92, 7/93, 31/93 i 1/96 - dalje) i Zakonu o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti S. r. d. (Uradni list RS broj 30/98 – dalje ZZLPPO). Društvenim kapitalom smatra se kapital propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o lastninskem preoblikovanju podjetij.

Pri tome je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka. 6. stavak. 1. ZZLPPO kojom je  propisano  da se društvenim kapitalom, koji danom stupanja na snagu tog zakona (1.5.1998.) prelazi u vlasništvo i upravljanje S. r. d. i koji se preoblikuje sukladno tom zakonu, smatra i imovina fizičkih i pravnih osoba u zemlji i inozemstvu, zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koje proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u Republici Sloveniji, koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij ili posebnog zakona, ako ta imovina nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01.01.1993. u skladu s uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja (Uradni list RS BR. 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94 i 45/94).

Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij, društveni kapital koji je prema tom Zakonu osnova za pretvorbu poduzeća, utvrđuje se pomoću početne bilance stanja, prema metodologiji koju na temelju prijedloga Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju propisuje Vlada Republike Slovenije. Slijedom tih odredbi proizlazi da se ima smatrati da je u društveni kapital tuženika u postupku pretvorbe unesena ona imovina koja je uvrštena u početnu bilancu stanja u postupku pretvorbe društvenog poduzeća S. G. P. G. (SGP G.) na dan 1. siječnja 1993.

Primjenom navedenih odredbi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se iz potvrde , a niti iz ostalih dokaza koje je tužitelj priložio, ne može zaključiti  da  su predmetne nekretnine  bile uključene u početnu bilancu stanja, na dan 1. siječnja 1993., sukladno članku. 6. stavak. 1. ZZLPPO.

Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da navedeni  Ugovor ne isključuje iz primjene hrvatsko zakonodavstvo  u odnosu na vlasničkopravne odnose u vezi neprocijenjenih nekretnina na području Republike Hrvatske, dakle onih koje nisu unesene u temeljni kapital društva u Republici Sloveniji, već da se u tom dijelu u odnosu na stvarna prava na nekretninama u Republici Hrvatskoj primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske, pri čemu se tužitelj nije  pozvao ni na jedan propis Republike Hrvatske, temeljem kojeg bi stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

Tuženici u žalbama osporavaju odluku o troškovima u odbijajućem dijelu koji se odnosi na određivanje odvjetničke nagrade za sastav odgovora na tužbu jer drže da se odvjetnička nagrada za sastav odgovora na tužbu  ima prosuđivati prema vrijednosti predmeta spora određenoj na pripremnom ročištu, a ne prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi nadalje osporavaju odluku o troškovima u dijelu u kojem im nisu priznati troškovima sastava podnesaka, a za koje oni drže da se radi o obrazloženim podnescima nužnim za vođenje ovog postupka.

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud odluku o troškovima pravilno temelji na članku 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a, a visinu na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

  Pravilno je prvostupanjski sud punomoćnicima tuženika odmjerio trošak nagrade za sastav odgovora na tužbu, obzirom na vrijednost predmeta spora naznačenoj u tužbi  (VPS:500.001,00 kn) u vrijeme sastav odgovora na tužbu i to prema Tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa)., za svakog tuženika po 501 bod. Nakon što je na pripremnom ročištu utvrdio VPS od  4.154.278,66 kuna, prvostupanjski  sud je pravilno odmjerio troškove  punomoćnika tuženika  za zastupanje na pripremnom ročištu,  jer se na istom suprotno navodima žalbe raspravljalo samo o procesnim pitanjima  i to po Tbr. 9. toč.2. Tarife. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da podnesci punomoćnika tuženika, a trošak koji nije priznat u presudi, nisu bili nužni za vođenje postupka te punomoćnicima nije priznao trošak sastava tih podnesaka.

Dakle, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen, jer ne postoji pravna osnova, temeljem koje bi  tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, radi čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka koji su utemeljeni na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, a visina troškova na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Prema tome u odnosu na parnični trošak neosnovani su kako žalbeni navodi tužitelja, tako i žalbeni navodi tuženika.

Tužitelju, a niti tuženicima nisu priznati zatraženi žalbeni troškovi budući nisu uspjeli sa žalbama, pa je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a njihov zahtjev za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

U Gospiću 19. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Milka Vraneš, v.r.