REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3011/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice R.
H., MO, O. …, kojeg zastupa zakonski zastupnik O. u S., protiv tuženika P. P. iz S., O.
…, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. siječnja 2021. u nazočnosti zakonske zastupnice
tužiteljice V. G. i zamjenika punomoćnika tuženika D. R., odvjetnika u S.,
na ročištu radi objave 19. veljače 2021.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se kako postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 105.341,27
kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 9. siječnja 2018. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Tražbina tužiteljice iz točke I izreke ove presude i tuženikova tražbina utvrđena
pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019.
u iznosu od 74.481, 38 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 15.
ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne
kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a
od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3 (tri) postotna poena, prebijaju se u iznosu od 74.481,38 kn te u dijelu zatezne
kamate.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužiteljici iznos od 30.859,89 kn sa
zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 9. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena te platiti
zateznu kamatu koja na prebijeni dio tražbine u iznosu od 74.481,38 kn teče od 9. siječnja 2018.
do 20. prosinca 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

2 P-3011/2020

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn.

Obrazloženje

Dana 14. rujna 2018. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom zaprimljenom pod
poslovnim brojem P-4271/18 radi isplate iznosa od 105.341,27 kn sa zateznom kamatom koja
teče od 8. siječnja 2018. do isplate, a sve temeljem stjecanja bez osnove. Navodi kako je u
skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj P-319/09 od 8. ožujka 2012.
(potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja 2013.) iz
DP na račun tuženika uplaćen gore označen iznos, nakon čega su rješenjem
Vrhovnog suda RH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017. ukinute ove presude, a predmet
vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tako da je naknadno otpala pravna osnova
za prethodno provedenu isplatu u korist tuženika, koji nije udovoljio zahtjevu da u mirnom
postupku vrati primljeni, a nepripadajući iznos.

U svom odgovoru od 26. ožujka 2019. tuženik je osporio tužbu u cijelosti ističući prigovor njezine preuranjenosti i litispendencije te promašene pasivne legitimacije.

Rješenjem broj P-4271/2018 od 30. svibnja 2019. određen je prekid postupka do
pravomoćnog okončanja parnice koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-
125/17, a nastavljen je rješenjem broj P-4271/2018 od 13. srpnja 2020. nakon čega je spis
zaveden pod novim poslovnim brojem P-3011/2020.

Dana 17. rujna 2020. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem navodi kako je presudom
Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019. naloženo ovdje tužiteljici
platiti ovdje tuženiku iznos od 74.481,38 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od
dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, stoga ističe prigovor prebijanja te predmetnom
potraživanju tužiteljice suprotstavlja svoje novčano potraživanje i predlaže da sud uzme u obzir
ovo potraživanje tuženika i prebije tražbine stranaka.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora,
presuda ovog suda broj IVP-319/09 od 8. ožujka 2013. i Županijskog suda u Splitu broj Gžri-
120/13 od 4. lipnja 2013., rješenja VSRH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017., obavijesti
MORH od 19. prosinca 2013. i izvještaja FINA za razdoblje od 1.- 30. studenog 2013., dopisa
MF od 13. rujna 2013. s priloženim uplatnim računom za obračun poreza,
prireza i doprinosa te obračunom obveza iz plaće u ovršnom postupku za 2006.-2009. i
rekapitulacije obračuna od 2006.-2009. te pregledom presude ovog suda broj Pr-125/17 od 2.
rujna 2019. i presude Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019.

Stranke su zatražile naknadu parničnog postupka.

Uzimajući u obzir sadržaj odgovora na tužbu, kao i navode tuženika iz podneska od 17.
rujna 2020., u ovom slučaju valjalo je utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog

3 P-3011/2020

zahtjeva, pasivne legitimacije tuženika te odlučiti o postavljenom prigovoru radi prijeboja
tražbina stranaka.

Odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i
125/11, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u
imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno
druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti je, a ako to nije moguće, naknaditi
vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se
nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, kako to propisuje odredba iz st. 2.

Odredbom iz čl. 1115. ZOO propisano je kako se kod vraćanja stečenog bez osnove,
moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja, ako je stjecatelj nepošten,
a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Pregledom pravomoćne presude ovog suda broj IVP-319/09 od 8. ožujka 2013.
(potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja 2013.), razvidno
je kako je ovdje tužiteljici R. H., naloženo ovdje tuženiku P. P. na ime
neisplaćenih dodataka na plaću, platiti bruto iznos od 40.746,50 kn sa zateznom kamatom koja
teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine i to od 15. ožujka 2006. do isplate, kao i
naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.875,00 kn.

Pregledom obavijesti SOFP MORH od 19. prosinca

2013., razvidno je kako je prema izvješću FINA od 16. prosinca 2013., temeljem gore označene
pravomoćne sudske odluke, dana 4. studenog 2013. provedena pljenidba sa žiro računa
DP u korist ovdje tuženika P. P. u iznosu od 105.341,27 kn.

Pregledom rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017.,
razvidno je kako je prihvaćena revizija ovdje tužiteljice te ukinuta presuda ovog suda broj P-
319/09 od 8. ožujka 2013. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja

2013., a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pregledom dopisa tužiteljice od 9. siječnja 2018., razvidno je kako je tuženiku prije
pokretanja ove parnice upućen zahtjev za mirno rješenje spora uz poziv na povrat iznosa od

105.341,27 kn s pripadajućom zateznom kamatom, budući je otpala pravna osnova temeljem
koje je provedena isplata.

Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako je dio imovine tužiteljice i to u gore
označenom iznosu, prešao u imovinu tuženika po pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda koja je
naknadno ukinuta, stoga je jasno kako je tuženik primio iznos od 105.341,27 kn temeljem
osnove koja je kasnije otpala, tako da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke propisane
citiranim odredbama ZOO, radi čega predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište, a isto
tako osnovana je i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kako u odnosu na označenu glavnicu,
tako i u odnosu na kamatu koju je tuženik u obvezi platiti tužiteljici, ali ne od 8. siječnja 2018.,
već od podnošenja njezinog zahtjeva za mirno rješenje spora 9. siječnja 2018. Naime, ako rok
za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik na to pozove,
a tuženik je u trenutku podnošenja tužiteljičinog zahtjeva bez dvojbe bio nepošteni stjecatelj,
jer je znatno ranije znao za ishod postupka revizije okončanog rješenjem Vrhovnog suda RH
od 25. siječnja 2017. Ovome valja dodati kako nije osnovan njegov prigovor promašene pasivne
legitimacije uz obrazloženje kako se radi o bruto isplaćenom iznosu te kako ga zbog toga
tužiteljica ne može potraživati u cijelosti. Naime, tuženiku je po naknadno otpaloj osnovi

4 P-3011/2020

nedvojbeno isplaćen iznos od 105.341,27 kn i upravo je za taj iznos povećana njegova imovina, stoga ju je i za taj iznos u obvezi vratiti u cijelosti.

Na temelju iznesenog, o tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

Što se tiče tuženikovog prigovora prijeboja tražbina, prije svega valja navesti kako u
smislu odredbe iz čl. 195. ZOO, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako
obje tražbine glase na novac i ako su obje dospjele, a prijeboj ne nastaje ispunjenjem
pretpostavki, nego tek izjavom o prijeboju i nakon izjave o prijeboju smatra se da je njegov
učinak nastao onog trenutka kad su se za to ispunile pretpostavke, kako to propisuju odredbe iz
čl. 196. ZOO. U ovom slučaju radi se o prigovoru građanskopravnog prijeboja, a pretpostavke
za njegov nastanak su uzajamnost, istorodnost, dospjelost, utuživost i podobnost, uz napomenu
kako za prijeboj nije potrebna suglasnost druge stranke. Nakon izjave o prijeboju smatra se da
je njegov učinak nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj (ex tunc).

Na okolnost osnovanosti prigovora prijeboja tuženik je priložio presudu Županijskog
suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019. kojom je preinačena presuda ovog
suda broj Pr-125/2017 od 2. rujna 2019. te ovdje tužiteljici naloženo u roku od 8 dana isplatiti
ovdje tuženiku bruto iznos od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake
pojedine mjesečne tražbine, odnosno od 15. ožujka 2006. do 15. siječnja 2009. te do isplate.
Dakle, nedvojbeno je utvrđena osnovanost navoda tuženika, odnosno osnovanost prijedloga
radi prebijanja tražbina stranaka, budući su ispunjene sve pretpostavke za nastanaka prijeboja
uz napomenu kako je označena odluka Županijskog suda pravomoćna danom donošenja 12.
prosinca 2019., a ovršna 20. prosinca 2019., što je sud utvrdio uvidom u aplikaciju e-spis.

U skladu s iznesenim, jasno je kako su se ostvarile pretpostavke propisane citiranim
odredbama iz čl. 195. i 196. ZOO, stoga je dospjelu tražbinu tužiteljice utvrđenu točkom I
izreke ove presude u iznosu od 105.341,27 kn sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2018. valjalo
prebiti za dospjelu tražbinu tuženika utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom u iznosu od

74.481,38 kn sa zateznom kamatom od dospijeća prve mjesečne tražbine 15. ožujka 2006.
Dakle, radi se o razlici glavnice u iznosu od 30.859,89 kn, koji je tuženik dužan platiti tužiteljici
sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od dospijeća tražbine 9. siječnja 2018. do
isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. ZOO, a pored toga dužan je i platiti
zateznu kamatu koja na prebijeni dio tražbine u iznosu od 74.481,38 kn teče od dospijeća 9.
siječnja 2018. do trenutka susreta tražbina dana 20. prosinca 2019. Naime, vjerovnik starije
tražbine nakon prijeboja ima pravo i na zateznu kamatu na tražbinu koja je prestala prijebojem
i to od dana njezinog dospijeća do dana dospijeća tražbine druge stranke, a vjerovnik novije
tražbine nema pravo na zateznu kamatu jer je njegova tražbina namirena u roku dospijeća.

U skladu s iznesenim, odlučeno je kao u točkama II i III izreke presude, a u odnosu na
više zatraženi, a prebijeni dio u iznosu od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom, tužbeni zahtjev
valjalo je odbiti, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

S obzirom na ishod parnice i označenu vrijednost predmeta spora, odluka o trošku
temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19,
dalje ZPP), pri čemu je valjalo cijeniti djelomičan uspjeh tužiteljice u razmjeru od 65% (100%
osnovanost tužbe, a 29% osnovanost visine tužbenog zahtjeva).

5 P-3011/2020

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 14. rujna 2018. u iznosu od 2.500,00 kn, u
skladu s Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN
142/12, dalje OT), kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 5. studenog 2020. i 20. siječnja

2021. u iznosu od 1.250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), dok se u više zatraženom
dijelu njezin zahtjev ne drži osnovanim. Dakle, priznat joj je trošak u iznosu od 5.000,00 kn,
koji je valjalo umanjiti za 35% uspjeha tuženika, tako da joj je priznat trošak ovog postupka u
iznosu od 3.250,00 kn, a njegovu naknadu valjalo je naložiti protivnoj stranci, kako je i
odlučeno u točki V izreke presude.

Split, 19. veljače 2021.

Sudac

Branko Malenica v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- zz tužiteljice
- pun. tuženika