1

Poslovni broj: 9 UsI-529/2020-12

 

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: 9 UsI-529/2020-12

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja OPG S. B. iz K., kojeg zastupa opunomoćenica G. M.-B.,. iz K., protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, O., kojeg zastupa B. V., službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine K. .V, koju  zastupa službena osoba Ž. K., radi komunalne naknade, 19. veljače 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/II-363-03/20-01/6, URBROJ: 2158/1-01/30/01-19-2 od 20. ožujka 2020.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/20-01/6, URBEOJ: 2158/1-01/30/01-19-2 od 20. ožujka 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine K.V. KLASA: UP/I-363-03/19-01/2922, URBROJ: 2100/06-01-04/1-19-10 od 23. prosinca 2019.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2019. tužitelju je, u točki 1. izreke, kao vlasniku objekta-prostora registriranog i namijenjenog za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu u K., na kč.br. …, zk.ul.br. .. k.o. K., površine 266,65 m2, utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2019. i na dalje u utvrđenom godišnjem iznosu od 921,54 kn, odnosno 3,46 kn po m2 prostora. Točkom 2. izreke određeno je da će se utvrđena godišnja obveza komunalne naknade iz točke 1. rješenja plaćati kvartalno u četiri obroka po 230,38 kn. Točkom 3. izreke određeno je da je obveznik dužan utvrđeni iznos iz točke 2.. platiti u rokovima naznačenim na uplatnici, a najkasnije do 15-tog u prvom sljedećem mjesecu za proteklo razdoblje. U točki 4. izreke prvostupanjskog rješenja određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan u roku od 15 dana prijaviti Jedinstvenom upravnom odjelu Općine K. V. svaku promjenu koja utječe na utvrđivanje komunalne naknade (obveznika, površinu, namjenu i sl.), u suprotnom će biti dužan platiti komunalnu naknadu od nastanka obveze/promjene. Točkom 5. izreke određeno je da je na sva zakašnjela plaćanja obveznik dužan platiti i zakonske zatezne kamate. U točki 6. izreke navedeno je da će se, ukoliko se ne izvrši uplata do utvrđeno roka iz točke 3., provesti prisilna naplata u postupku i na način kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koji primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima. Točkom 7. izreke predmetnog rješenja određeno je da vlasnik nekretnine solidarno jamči za plaćanje komunalne naknade ukoliko je obveza plaćanja komunalne naknade prenesena na korisnika, dok je točkom 8. izreke određeno da žalba uložena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

Tužitelj u tužbi osporava pobijano rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne ocjene dokaza i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je tijekom postupka pogrešno utvrđeno da obavlja ugostiteljsku djelatnost u seljačkom domaćinstvu budući je upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ističe da je pružanje ugostiteljskih usluga na seljačkom domaćinstvu regulirano posebnim propisima te da za iste postoji i poseban upisnik kao i da obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja pružaju ugostiteljske usluge nisu u obvezi plaćanja komunalne naknade dok seljačka domaćinstva jesu. Smatra da se prema članku 10. Odluke o komunalnoj naknadi Općine K.V. komunalna naknada za OPG-ove plaća samo za objekte za smještaj žitarica i opreme OPG i poljoprivrednih obrta u službi poljoprivrede, ako služe u poslovne svrhe, a površine su veće od 200 m2. Nadalje, ističe da nije sporna činjenica da se OPG S. B. bavi pružanjem usluga smještaja sukladno rješenjima Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, ali da se objekti u kojima se pružaju usluge smještaja ne definiraju kao poslovni prostori. Navodi da na njegovom OPG-u ne postoji objekt pod nazivom „Terasa“, odnosno objekt površine 60,80 m2 niti postoji rješenje kojim je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga za terasu, već postoji samo nadstrešnica na kojoj se ne obavlja proizvodna ili neproizvodna djelatnost, niti se pružaju bilo kakve usluge već ista služi za opuštanje. Poziva se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi i Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine ostali objekti za smještaj. Ističe da je iz izvatka zemljišne knjige br. 12 vidljivo da se na čestici …k.o. K. nalaze objekti sveukupne površine 296 m2 a da je prema pobijanom rješenju poslovni prostor veličine 266,65 m2, te navodi da je prvostupanjskim rješenjem odlučeno da se komunalna naknada plaća retroaktivno a da za isto nije navedena pravna osnova. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi pobijano rješenje tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

U očitovanju na odgovor na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 17. lipnja 2020. tužitelj u bitnome ponavlja navode tužbe i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj 10 UsI-529/2020-6 od 15. srpnja 2020. pozvana je zainteresirana osoba Općina K.V. da sudjeluje u ovom sporu.

U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 10. kolovoza 2020. zainteresirana osoba navodi kako je pobijano rješenje doneseno na temelju dokaza i provedenog postupka prvostupanjskog tijela, poziva se na praksu upravnih sudova te smatra tužbene navode neosnovanima i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

U očitovanju na odgovor na tužbu zainteresirane osobe zaprimljenom kod ovoga suda 27. kolovoza 2020. tužitelj se u bitnome poziva na odredbe Odluke o komunalnoj naknadi Općine K.V., odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Ističe da se sudska praksa neprestano mijenja te da se često zauzimaju nova pravna stajališta, te da su vrste i kategorije objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge utvrđene Pravilnicima.

Dana 12. veljače 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupio tužitelj zajedno s opunomoćenicom te službena osoba tuženika i službena osoba zainteresirane osobe.

Na raspravi je opunomoćenica tužitelja ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je dodatno navela kako je prvostupanjsko rješenje ništavo iz razloga navedenih u članku 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu te da se na OPG S. B. nalazi više objekata ali da u prvostupanjskom rješenju nije jasno navedeno koja je nekretnina kolike površine. Istakla je da prvostupanjsko tijelo nije navelo na temelju kojih je činjenica, koje su mu bile poznate od ranije, izračunalo površinu predmetnih objekata te da u rješenju nije naveden rok za uplatu komunalne naknade iako je to izričito propisano Zakonom. Istakla je i da je iznos komunalne naknade matematički nepravilno izračunat te se pozvala i na odredbu članka 99. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Navela je da je površina objekata pogrešno utvrđena te sa su u površinu uvrštene i pušnica i garaža te da tužitelj nema terasu niti se ugostiteljske usluge pružaju na terasi. Smatra da se koeficijenti za pružanje ugostiteljskih usluga određeni u članku 10. odluke o komunalnoj naknadi Općine K. V. ne mogu primijeniti na tužitelja jer se odnose na pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkim domaćinstvima a tužitelj je OPG. Spisu je priložila rješenje Općinskog komiteta za privredu Općine Beli Manastir od 24. svibnja 1982, zapisnik za utvrđivanje neto površine za obračun komunalne nakade od 16. siječnja 2010., rješenje hrvatskih voda od 22. ožujka 2012. rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine K.V. od 26. ožujka 2012, zk.ul.br. .. k.o. K. te geodetski snimak predmetne nekretnine nakon legalizacije.

Službena osoba tuženika, na raspravi je u cijelosti ostala kod danog odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog akta.

Službena osoba zainteresirane osobe na raspravi je u cijelosti ostala kod danog odgovora na tužbu i obrazloženja prvostupanjskog rješenja.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja prileži spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka.

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Iz podataka spisa razvidno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/19-01/52, URBROJ: 2158/1-01-30/01-19-2 od 23. listopada 2019. poništeno rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine K.V. KLASA: UP/I-363-03/19-01/2922, URBROJ: 2100/06-01-4/1-19-01 od 29. ožujka 2019. i predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo trebalo nedvojbeno utvrditi površinu i namjenu poslovnog prostora koje služi tužitelju u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, o tome priložiti dokaze i tužitelju omogućiti aktivno sudjelovanje u postupku te donijeti novo rješenje sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i općim aktima Općine K. V..

Uvidom u zk.ul.br. … k.o. K., utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnina koja se nalazi na kč.br. .., u K., u naravi dvorište sa 1341 m2, pomoćna zgrada sa 83 m2, dvorišna zgrada sa 53 m2, nadstrešnica sa 14 m2 i kuća sa 146 m2, odnosno ukupno 1637 m2, za koje je temeljem članka 149. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13.) provedena zabilježba rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-06/4266 od 16. veljače 2016. i potvrda KLASA: 361-05/12-01/84 od 29. svibnja 2012. Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo B. M..

Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-320-01/12-01/0593, URBROJ: 343-1212/09-12-02 od 24. veljače 2012. „OPG S. B.“ s danom 24. veljače 2012. upisan u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava prema Pravilniku o Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pod matičnim borjem ….

Nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pozvalo i saslušalo tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-363-03/19-01/2922, URBROJ: 2100/06-01-04/1-19-09 od 11. prosinca 2019. Prilikom saslušanja, tužitelj je upoznat o tijeku postupka i činjenicama kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo. Tužitelj prilikom svog izjašnjavanja ne spori pružanje ugostiteljske djelatnosti ali osporava da se radi o poslovnom prostoru za koji bi bio dužan plaćati komunalnu naknadu.

Uvidom u rješenje Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, Službe za Gospodarstvo, Ispostave B.M. KLASA: UP/I-335-02/12-06/41, URBROJ: 2158-11-01/03-12-06 od 12. srpnja 2012. utvrđeno je da je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu iznajmljivaču S. B., vrsta objekta: apartman.

Iz rješenja Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, Službe za Gospodarstvo, Ispostave B.M. KLASA: UP/I-335-02/16-06/27, URBROJ: 2158-11-01/01-16-02 od 10. lipnja 2016. proizlazi da se ukida privremeno rješenje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. KLASA: UP/I-335-02/13-06/48, URBROJ: 2158-11-01/01-13-05 od 10. listopada 2013. o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga na seljakom domaćinstvu te je određeno da je S. B., nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva pod nazivom B. S., odobreno pružanje ugostiteljskih usluga na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, vrsta objekta: soba.

Uvidom u rješenje Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, Službe za Gospodarstvo, Ispostave B. M. KLASA: UP/I-335-02/16-06/35, URBROJ: 2158-11-01/05-16-04 od 17. lipnja 2016. utvrđeno je da je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u objektu na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu iznajmljivaču S. B., vrsta objekta: soba i apartman.

Iz rješenja Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, Službe za Gospodarstvo, Ispostave B. M. KLASA: UP/I-335-02/18-06/25, URBROJ: 2158-11-01/05-18-04 od 11. travnja 2018. proizlazi da je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u objektu na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu iznajmljivaču S. B., vrsta objekta: soba.

Navedenim rješenjima Ureda državne uprave osječko-baranjske županije, Službe za Gospodarstvo, Ispostave B.M. također je određeno da će se predmetna rješenja upisati u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i seljačkom domaćinstvu koji se vodi u Uredu državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službi za gospodarstvo, Ispostavi B. M..

Uvidom u očitovanje Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. KLASA: 335-02/19-03/2, URBROJ: 2158-11-01/13-19-02 od 29. studenog 2019. utvrđeno je da je rješenjem KLASA: UP/I-335-02/12-06/41, URBROJ: 2158-11-01/03-12-06 od 12. srpnja 2012. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga, vrsta objekta apartman te da je zaključkom o očevidu utvrđena površina apartmana od 36,75 m2. Rješenjem KLASA: UP/I-335-02/13-06/48, URBROJ: 2158-11-01/01-13-02 od 10. listopada 2013. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga, vrsta objekta soba te da je zaključkom o očevidu utvrđena površina sobe od 22,44 m2. Rješenjem KLASA: UP/I-335-02/16-06/35, URBROJ: 2158-11-01/05-16-02 od 17. lipnja 2016. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga, vrsta objekta soba i apartman te da je zaključkom o očevidu utvrđena površina sobe od 15 m2 i apartmana od 120 m2. Rješenjem KLASA: UP/I-335-02/18-06/25, URBROJ: 2158-11-01/05-18-04 od 11. travnja 2018. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga, vrsta objekta soba te da je zaključkom o očevidu utvrđena površina sobe od 11,66 m2 i terase od 60,80 m2.

Odredbom članka 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj: 68/18. i 110/18.) propisano je da se komunalna naknada plaćaju za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 1.). Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

Člankom 93. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

Odredbom članka 95. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisana je ovlast predstavničkog tijela za odnošenje odluke o komunalnoj naknadi kojom se između ostalog uređuju: područja zona u kojima se naplaćuje komunalna naknada, koeficijent zone, koeficijent namjene, rok plaćanja komunalne naknade, nekretnine važne za jedinicu lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično i potpuno oslobađanje od komunalne naknade.

Člankom 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.).

Člankom 3. stavkom 1. Odluke o komunalnoj naknadi Općine Kneževi Vinogradi (Službeni glasnik 17/18., u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da se komunalna naknada na području Općine Kneževi Vinogradi plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, dakle za nekretnine koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture Općine.

Odredbom članka 6. stavka 2. Odluke propisano je da se komunalna naknada plaća na cijelom području Općine kneževi Vinogradi, a ista je razvrstana po zonama te II. zona obuhvaća sve ostale ulice u Kneževim Vinogradima (osim ulica u poslovnoj zoni), naselja Karanac (osim Ciglane i Pustare), Zmajevac, Suza, Kamenac i Mirkovac.

Člankom 7. Odluke utvrđen je za II. Zonu koeficijent zone (Kz) 0,80.

Člankom 10. stavkom 1. točka 5. podtočka 5.2. Odluke propisano je da je, ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne, pružanje ugostiteljskih usluga građana u seljačkom domaćinstvu određen koeficijent namjene nekretnina (Kn) 2,00.

Odredbom članka 1. Odluke o vrijednosti boda za izračun komunalne naknade (Službeni glasnik 17/18.) propisano je da je vrijednost boda (B) za izračun komunalne naknade na području Općine K.V. određuje u visini od 2,16 kn po četvornome metru (m2) korisne površine stambenog prostora u prvoj zoni.

Imajući u vidu navedene odredbe te tijekom upravnog postupka i ovoga upravnog spora utvrđeno činjenično stanje, sud je stava kako tužbeni navod tužitelja nisu odlučni i nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, neosnovano tužitelj navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o poslovnom prostoru budući je tijekom upravnog postupka i ovoga upravnog spora nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnih objekata - prostora registriranih i namijenjenih za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu odnosno na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u K. u kojima i pruža ugostiteljske usluge.

Namjena nekretnine, radi određivanja visine  komunalne naknade, odnosno radi utvrđivanja koeficijenta namjene propisanog za pojedinu vrstu nekretnine, utvrđuje se prema stvarnoj namjeni, odnosno prema stvarnom načinu korištenja nekretnine. S tim u vezi valja navesti da iz navedenih rješenja Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. nedvojbeno proizlazi da je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u objektima u seljačkom domaćinstvu, odnosno u objektima na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Nadalje, neosnovan je i tužbeni navod tužitelja kako nije obveznik plaćanja komunalne naknade prema odredbi članka 10. podtočke 5.2. Odluke o komunalnoj naknadi Općine K. V. jer navedena odredba određuje da se komunalna naknada plaća za nekretnine u kojima se obavlja pružanje ugostiteljskih usluga građana u seljačkom domaćinstvu a da on ne pruža ugostiteljske usluge u objektima u seljačkom domaćinstvu već u objektima na OPG-u. Naime, odredbom članka 38. stavka 2. ranije važećeg Zakona o pružanju ugostiteljske djelatnosti (Narodne novine, broj: 138/06., 152/08., 43/09., 88/10., 50/12., 80/13., 30/14., 98/14. i 152/14., u daljnjem tekstu: Zakon) bilo je propisano   da je seljačko domaćinstvo u smislu ovoga Zakona obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava sukladno propisima iz nadležnosti ministarstva nadležnog za poljoprivredu i koje pruža ugostiteljske usluge sukladno odredbama ovoga Zakona. Međutim, donošenjem novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj: 85/15.) termin „seljačko domaćinstvo“ zamijenjen je s terminom „obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo“ te je odredbom  članka 39. stavkom 1. novog Zakona o pružanju ugostiteljske djelatnosti propisano da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u smislu ovoga Zakona poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednika kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo sukladno posebnim propisima i koje pruža ugostiteljske usluge sukladno odredbama ovoga Zakona. Iz navedenog proizlazi da termin „pružatelj ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu „ iz ranijeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ima isto značenje kao i termin „pružatelj ugostiteljske usluge na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu“ koji se primjenjuje u novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti te stoga ovaj sud smatra da zbog same promjene zakonske terminologije nije došlo do promjene namjene (pružanje ugostiteljskih usluga) predmetnih objekata a koja bi utjecala na određivanje koeficijenta namjene. Osim toga, u svim rješenjima Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. kojima je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u objektima u seljačkom domaćinstvu, odnosno u objektima na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu navedeno da će temeljem navedenih rješenja isti biti upisan u Upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i seljačkom domaćinstvu koji se vodi u Uredu državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službi za gospodarstvo, Ispostavi B. M.

Nadalje, neosnovan je i tužbeni navod tužitelja kako je površina objekata u kojima se pruža ugostiteljska usluga i za koje bi bio obveznik plaćanja komunalne naknade pogrešno izračunata jer iz očitovanja Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. od 29. studenog 2019. nedvojbeno proizlazi da je očevidom, a prije donošenja rješenja kojima se tužitelju odobrava pružanje ugostiteljske usluge na objektima u seljačkom domaćinstvu odnosno u objektima na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, utvrđena površina svakog pojedinog objekta za koji je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga i to za apartman 36,75 m2, za sobu 22,44 m2, za sobu 15 m2, za apartman 120 m2, za sobu 11,66 m2 te za terasu 60,80 m2.

Osim toga, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužitelj u obvezi platiti komunalnu naknadu i za terasu površine 60,80 m2, budući je odredbom članka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj: 133/12., 115/16. i 106/18.) propisano da se poslovnim prostorom smatra svaki zatvoreni ili otvoreni prostor i svako pokretno mjesto koje služi za obavljanje djelatnosti. Isto tako, odredbom članka 3. stavka 1. točke 27. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13. i 20/17.) propisano je da je zgrada zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari, a iz rješenja Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B.M. od 11. travnja 2018. nedvojbeno proizlazi da se na ulazu u sobu za koju se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga na OPG S. B. nalazi natkriveni trijem sa sjedećom garniturom na usluzi gostima sobe. Osim toga, i sam tužitelj je u tužbi naveo kako se predmetna terasa koristi za „opuštanje“ gostiju.

Vezano za navod tužitelja kako je izračun komunalne naknade određen prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2019. matematički netočan valja reći da je godišnji iznos komunalne naknade po m2 navedenog rješenja utvrđen sukladno članku 18. Odluke, odnosno množenjem koeficijenta zone 0,8 ( obzirom da se naselje Karanac nalazi u II. zoni prema odredbi članka 6. i 7. Odluke), koeficijenta namjene 2,00 (prema članku 10. stavak 1. točka 5., podtočka 5.2. Odluke) i vrijednosti boda po m2 koji iznosi 2,16 kn sukladno Odluci o vrijednosti boda, a iznosi 3,456 kn/m2.

Godišnji iznos komunalne naknade za predmetne objekte u kojima se pružaju ugostiteljske usluge utvrđen je umnoškom godišnjeg iznosa komunalne naknade po m2 (3,456) i ukupne utvrđene površine po m2 (266,65), što ukupno iznosi 921,54 kn, kako je to navedeno i u točki 1. izreke prvostupanjskog rješenja te se i navedeni navod tužitelja ukazuje neosnovanim.

Nadalje, vezano za tužbeni navod tužitelja da je prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2019. odlučeno da se komunalna naknada plaća retroaktivno a da za isto nije navedena pravna osnova ističe se da je prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-363-03/19-01/2922, URBROJ: 2100/06-01-04/1-19-10 od 23. prosinca 2019. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade doneseno u ponovljenom postupku nakon što je rješenje Općine K.V. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade KLASA: UP/I-363-03/19-01/2922, URBROJ: 2100/06-01-4/1-19-01 od 29. ožujka 2019. (doneseno u skladu s odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu) poništeno rješenjem tuženika od 23. listopada 2019.

Osim toga, neosnovan je i navod tužitelja kako prvostupanjsko rješenje ima nedostatke koji utječu na njegovu ništavost jer ne sadrži sve elemente propisane odredbom članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu, odnosno da ne sadrži rok do kojeg je potrebno vršiti uplate utvrđene komunalne naknade budući je točkom 3. izreke prvostupanjskog rješenja određeno da se utvrđeni iznos komunalne naknade plaća u rokovima naznačenim na uplatnicama, a najkasnije do 15-og u prvom slijedećem mjesecu za proteklo razdoblje.

Na osnovu naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je tijekom upravnog postupka pravilno utvrđeno da predmetni objekti imaju namjenu pružanja ugostiteljskih usluga te se za tu namjenu i koriste te da je pravilno utvrđena površina predmetnih objekata očevidima provedenim od strane Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. prilikom donošenja rješenja kojima se tužitelju odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u objektima u seljačkom domaćinstvu odnosno na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu a kako to proizlazi iz očitovanja Ureda državne uprave u osječko-baranjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave B. M. od 29. studenog 2019.

Slijedom navedenog, prema stajalištu ovoga suda, pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-03/20-01/6, URBROJ: 2158/1-01/30/01-19-2 od 20. ožujka 2020. doneseno je temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba materijalnih propisa, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog te je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.

 

Sud u smislu odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova. 

 

 

U Osijeku 19. veljače 2021.

 

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

 

                                                                                    -