Broj: Revr 596/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. p. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1947/15-2 od 1. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3789/11-18 od 26. srpnja 2012., u sjednici održanoj 12. srpnja 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1947/15-2 od 1. prosinca 2015. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3789/11-18 od 26. srpnja 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopušten otkaz Ugovora o pravima i obvezama izvršnog direktora Uprave za internu reviziju i kontrolu i pripadajućeg Aneksa od 13. rujna 2011., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad i na poslove izvršnog direktora Uprave za internu reviziju i kontrolu, kao i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

              Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je osnovana.

              Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o pravima i obvezama izvršnog direktora Uprave za internu reviziju i kontrolu od 6. ožujka 2009. i Aneksa tom ugovoru od 9. srpnja 2009., te da je odlukom uprave društva tužitelj razriješen dužnosti izvršnog direktora dana 30. lipnja 2011.

              Nije sporno niti to da je tužitelju dana 13. rujna 2011. otkazan ugovor o radu s tim da otkaz neće vrijediti ukoliko tužitelj prihvati sklapanje novog Ugovora o radu za obavljanje poslova inspektora unutarnje kontrole, koji prijedlog je tužitelj prihvatio, ali je podnio i zahtjev za zaštitu prava te tužbu kojom je pokrenut ovaj parnični postupak.

              Prvostupanjski sud smatra utvrđenim da tužitelj nije razriješen s položaja izvršnog direktora odlukom uprave društva, iako suprotno proizlazi iz odluke od 30. lipnja 2011. (list 18 spisa), što među strankama nije niti sporno.

              Prvostupanjski sud također smatra da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu kao i to da se tuženik nije prije otkaza „savjetovao sa sindikalnim povjerenikom“.

              Prvostupanjski sud u razlozima svoje presude iznosi i to da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na temelju ugovora koji „po svom karakteru i sadržaju predstavlja klasični ugovor o radu na neodređeno vrijeme“, međutim, dodaje da „samo u pogledu prestanka radnog odnosa, ovaj ugovor o pravima i obvezama ima elemente managerskog ugovora“.

              Iako se u konkretnom slučaju radi upravo o problemu prestanka radnog odnosa prvostupanjski sud ostavlja neizrečenim na koji način je ovakav karakter ugovora utjecao na odluku o tužbenom zahtjevu, tj., da li je i na koji način prvostupanjski sud imao u vidu odredbu čl. 2. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09).

              Zbog opisanih nedostataka u razlozima prvostupanjske presude ta se presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), a istu bitnu povredu odredbe parničnog postupka počinio je i drugostupanjski sud pozivajući se na razloge prvostupanjske presude na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP.

              Time je ostvaren revizijski razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

              U nastavku postupka treba otkloniti navedene nedostatke imajući u vidu sve što je izneseno u ovom rješenju, razmotriti navode podnesaka stranaka (revizije), te na kraju donijeti zakonitu odluku.

              Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. srpnja 2016.