Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-776/21-2

 

 

Poslovni broj: Usž-776/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Bađure, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja W. P. d.o.o. Z., zastupanog po zakonskom zastupniku A. S., protiv tuženice Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, S., zastupane po opunomoćeniku A. V., radi sudskih pristojbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-558/19-11 od 22. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2021.

 

r i j e š i o    j e 

 

              Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:               UsIgr-558/19-11 od 22. listopada 2020.

           

Obrazloženje

 

Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi istog suda, poslovni broj: UsIgr-558/19-9 od 22. rujna 2020. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 400,00 kuna i presudu u iznosu od 500,00 kuna, odnosno ukupan iznos od 900,00 kuna.

Navedena odluka o sudskim pristojbama donesena je na temelju članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., dalje: ZoSP) u vezi s Tar. br. 30. stavkom 1. i Tar. br. 31. stavkom 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19., dalje: Uredba o Tarifi sudskih pristojbi).

Tužitelj je protiv pobijanog rješenja izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda neosnovano te je istim nedvojbeno povrijeđen zakon na njegovu štetu. Navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio mjerodavno pravo niti je odluku donio u roku propisanom člankom 29. stavkom 2. ZoSP-a koji navodi. Radi navedenog tužitelj pobijano rješenje prvostupanjskog suda smatra neosnovanim i predlaže ga ukinuti.

Žalba nije osnovana.

Člankom 22. stavkom 1. ZoSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije ili odbaci tužbu.

Tar. br. 30. stavkom 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi propisano je da se za tužbu u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 400,00 kuna, a Tar. br. 31. stavkom 1. iste Uredbe propisano je da se za presudu i rješenje doneseno u upravnom sporu plaća pristojba u iznosu od 500,00 kuna.

U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno je odbijen presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: UsIgr-558/19-7 od 19. lipnja 2020., radi čega ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski sud zakonito naložio tužitelju plaćanje sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 900,00 kuna.

Okolnost što prvostupanjski sud o prigovoru tužitelja izjavljenom protiv rješenja o pristojbi od 22. rujna 2020. nije odlučio u roku propisanom člankom 29. stavkom 2. ZoSP-a ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja jer prvostupanjski sud nije prekludiran u donošenju rješenja zbog isteka roka za njegovo donošenje.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZoSP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 19. veljače 2021.

 

                                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                           Senka Orlić-Zaninović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu