1              Poslovni broj: 3 UsI-518/19-6

 

Poslovni broj: 3 UsI-518/19-6

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o. Z., Z., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K., V. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Zadar J. J. Strosmayera 20, radi obnove postupka u predmetu  utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske okončanog  pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., odlučujući o tužbi tužitelja od 6. kolovoza 2019., izvanraspravno 19. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje osporavanog rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ: 2198-02-03/3-19-33 od 17. srpnja 2019., kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ: 2198-02-03/3-19-33 od 17. srpnja 2019., odbijen je prijedlog tvrtke T.d.o.o. Z., ovdje tužitelja, za obnovu postupka u predmetu utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske okončanog pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., kao neosnovan.

Rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., u točci 1. izreke, Republika Hrvatska utvrđuje se vlasnikom kat. čest. …/… K.O. Z. u naravi tvornica i dvor ukupne površine … m2.

Točkom 2. izreke predmetnog rješenja, je riješeno da će se nakon pravomoćnosti ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru na provedbu u zemljišnim knjigama.

Protiv osporavanog rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ: 2198-02-03/3-19-33 od 17. srpnja 2019., tužitelj po svom opunomoćeniku je ponio „žalbu predlagatelja“, Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, Službi za imovinsko-pravne i zajedničke poslove za Ministarstvo pravosuđa, Upravi za građansko, Trgovačko i Ustavno pravo, Zagreb ( list 3-5 spisa).

Ministarstvo pravosuđa, Uprava za građansko, Trgovačko i Ustavno pravo, Zagreb, je dopisom od 21. studenog 2019., zaprimljenim kod ovog Suda 29. studenog 2019., predmetnu „Žalbu“ dostavilo Upravnom sudu u Splitu kao nadležnom sudu na daljnje postupanje pozivom na odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, te je o navedenom obavijestilo opunomoćenika tužitelja (list 1-2 spisa).

Tužba je kod ovog suda zaprimljena 29. studenog 2019. te je zavedena pod poslovni broj 3 UsI-518/19.

Tužitelj u predmetnoj tužbi naslovljenoj kao „Žalba predlagatelja“, navodi da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredbi upravnog postupka predlažući da se osporavano rješenje poništi predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelj u tužbi navodi dijelove obrazloženja osporavanog rješenja, u bitnom navodeći kako je u upravnom postupku radi utvrđenja jesu li ispunjene pretpostavke za obnovu postupka predložio grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo radi li se zaista o identičnim potpisima i kako bi se na nesumnjiv način utvrdilo je li sporno rješenje zaprimljeno od strane ovlaštene osobe predlagatelja, te se pritom pozvao na odredbu čl. 65. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim stručna osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.

Stoga, da je u konkretnom slučaju sasvim sigurno da službena osoba koja je odlučivala o pretpostavkama za dopuštenost obnove upravnog postupka nema posebno stručno znanje za zaključak da su potpisi na zapisnicima i na spornoj dostavnici identični te da je upravo radi utvrđivanja ove ključne činjenice za pravnu dopuštenost obnove postupka bilo nužno utvrditi je li dostavnica potpisana od strane ovlaštene osobe, a za što da ovlaštena službena osoba koja vodi postupak ne može imati potrebna stručna znanja. Da je u konkretnom slučaju  službena osoba „od oka“ zaključila da su potpisi na dostavnici i potpisi na zapisniku identični i da se radi o potpisu ovlaštene osobe predlagatelja, a koji zaključak da nije pravilan jer da se ne temelji na stručnom mišljenju osobe koja za takav zaključak ima posebna stručna znanja. Zbog navedenog da službena osoba nije pravilno odlučila kada je odbila prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja jer da je time predlagatelju onemogućila  dokazivanje ključne činjenice za pravnu dopuštenost obnove postupka. Stoga je predložio da da se osporavano rješenje poništi te predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Tužba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor.

Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 23. rujna 2020.  navelo kako u cijelosti ustraje u  svim navodima iznesenim u obrazloženju osporavanog rješenja, te je predložilo da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, niti su izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. Zakona o upravnim sporovima.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istom priložene.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

              Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ: 2198-02-03/3-19-33 od 17. srpnja 2019.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011.

Među strankama je sporno jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za obnovu postupka propisane odredbom čl. 123. st. 5. u svezi s čl. 126. Zakona o općem upravnom postupku.

Odredbom članka 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:

1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku

2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,

3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,

4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,

5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,

6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,

7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.

Stavkom 2., istog članka, je propisano i taksativno navedeno kada i pod kojim uvjetima se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja

Stavak 3. istog članka, propisuje da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

Odredbom članka 124. stavak 2. Zakona propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

Nadalje, odredbom članka 126. st. 1. ZUP-a je propisano da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, da je dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ako ti uvjeti nisu ispunjeni, da će nadležno tijelo odbaciti prijedlog rješenjem.

Stavkom 2., istog članka, je propisano ako  su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu,  razvidno je i kao nesporno utvrđeno da je  tvrtka T. d.o.o. Z. po svom opunomoćeniku prijedlog za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., podnijela preporučenom pošiljkom 26. travnja 2014, a koji je kod Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Zadar, ovdje tuženog tijela, zaprimljen 28. travnja 2014., dakle pravodobno. 

Da predlagatelj, ovdje tužitelj, svoj prijedlog za obnovu postupka temelji na odredbi čl. 123. st. 1. toč. 5. Zakona o općem upravnom postupku, u bitnom navodeći da je podnositelju prijedloga, ovdje tužitelju, bilo onemogućeno da sudjeluje u postupku, a na koji način da su grubo povrijeđena prava predlagatelja na sudjelovanje u postupku i na izjavljivanje pravnog lijeka;  da je iz dostavnice kojim je izvršena dostava spornog rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., a koja je priložena spisu tuženog tijela, razvidno da prvostupanjsko tijelo nije izvršilo dostavu predmetnog rješenja predlagatelju, ovdje tužitelju, već da je na predmetnoj dostavnici  sadržan potpis i pečat nepoznatog subjekta koji nema nikakve veze s predlagateljem, čime da je povrijeđena odredba čl. 85. ZUP-a; da je predlagatelj za predmetno rješenje saznao dana 27. ožujka 2014. kada je zaprimio očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju koje je dostavljeno opunomoćeniku predlagatelja, a u prilogu kojeg dopisa da je očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, u kojem se isto poziva na predmetno rješenje da je Republika Hrvatska  vlasnik nekretnina … i dr. K.O. Z., a u prilogu kojeg dopisa da je bilo Rješenje KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011.

Nadalje iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je T. d.o.o. Z., ovdje tužitelj, protiv predmetnog Rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011. pred Upravnim sudom u Splitu podnijela tužbu 9. svibnja 2014., u predmetu radi utvrđenja prava vlasništva, koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem UsIgr-159/14 te da je pravomoćnim rješenjem ovog Suda poslovni broj UsIgr-159/14-9 od 12. prosinca 2016. predmetna tužba odbačena kao nepravodobna i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora; a koje rješenje o odbačaju tužbe je postalo pravomoćno nakon što je Visoki upravni sud u Zagrebu svojim Rješenjem poslovni broj Usž-369/17-2 od 23. veljače 2017. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda poslovni broj UsIgr-159/14-9 od 12. prosinca 2016.

Iz obrazloženja naprijed citirane presude ovog Suda poslovni broj UsIgr-159/14-9 od 12. prosinca 2016. je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je predmetna tužba tužitelja od 9. svibnja 2014. radi ocjene zakonitosti spornog rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., odbačena kao nepravodobna budući da je iz dostavnice kojom je izvršena dostava predmetnog rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011., razvidno da je predmetno rješenje uredno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja dana 16. prosinca 2011., a kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu   budući da se radi o javnoj ispravi i budući sadržava sve regulirano čl.93. ZUP-a (dostavnica potpisana uz naznaku „opunomoćenik“), iz čega proizlazi da je osporavano rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011. uredno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja 16. prosinca 2011. godine, a kako to nalažu pravila sadržana u čl. 88. ZUP-a.

Slijedom navedenog, a kako je tužitelj protiv predmetnog spornog rješenja podnio tužbu 9. svibnja 2014., a kako je rok za podnošenje tužbe istekao 16. siječnja 2012. ( zakonski rok od 30 dana), budući da je osporavano rješenje uredno dostavljeno tužitelju 16. prosinca 2011., to je sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke  za vođenje predmetnog upravnog spora te je  stoga na temelju odredbe čl. 30. st. 1. toč. 1. ZUS-a odbacio tužbu  tužitelja kao nepravodobnu.

Nadalje, u obrazloženju Rješenja Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usž-369/17-2 od 23. veljače 2017. kojim je odbijena žalbu tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje ovog suda poslovni broj UsIgr-159/14-9 od 12. prosinca 2016., u bitnom je navedeno:

„ Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa te pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Ovo iz razloga, jer je i po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju Sud pravilno primijenio odredbu članka 88. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), te odredbu članka 24. stavak 1. ZUS-a.

Prema stanju spisa predmeta proizlazi, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski upravni sud, i to posebno iz spisu priložene dostavnice kao službene isprave, da je osporavano rješenje tuženika od 14. prosinca 2011. godine zaprimljeno po opunomoćeniku tužitelja dana 16. prosinca 2011. godine, time da je dostavnica snabdjevena i potpisom direktora i člana uprave tužitelja te štambiljem „opunomoćenika“.

Pri tomu je za istaći i to da je navedeni potpis identičan potpisu direktora i jedinog člana uprave tužitelja A. B. nazočnog na usmenoj raspravi pri tuženiku o čemu spisu prileži zapisnik od 12. prosinca 2011. godine, te zapisnik od 11. listopada 2011. godine kojemu je također nazočio direktor tužitelja A. B., koji je potpisao navedene zapisnike, koji potpis je identičan potpisu na naprijed navedenoj dostavnici. Uz to je za primijeniti i da je identičan potpis na spisu priloženim i izdanim punomoćima od strane tužitelja od 24. travnja 2014. i 21. svibnja 2014. godine.

Imajući na umu sve naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, pravilno je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je u konkretnom slučaju tužba tužitelja podnesena izvan zakonom propisanog roka iz odredbi članka 24. stavak 1. budući da je tužba tužitelja podnesena 9. svibnja 2014. godine, a osporeno rješenje zaprimljeno od strane tužitelja 16. prosinca 2011. godine.

Stoga budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilnost primjene materijalnog prava Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 67. stavak 3. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.“

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, razvidno je i kao nesporno utvrđeno da je tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv naprijed citirane presude ovog suda poslovni broj UsIgr-159/14-9 od 12. prosinca 2016., koja je u međuvremenu postala pravomoćna, te u prijedlogu za obnovu postupka  prigovarao načinu izvršene dostave predmetnog spornog rješenja KLASA:UP/I-943-04/11-01/02,URBROJ:2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011. predlažući izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem te osporavajući da bi mu predmetno rješenje KLASA: UP/I-943-04/11-01/02, URBROJ: 2198-02-01-5-11-12 od 14. prosinca 2011. kojim je pravomoćno okončan postupak čiju obnovu traži, bilo dostavljeno.

Valja istaći da je na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja, razvidno i kao nesporno utvrđeno da  razlog na kojem tužitelj temelji svoj prijedlog za obnovu pozivom na odredbu čl. 123. st. 1. toč. 5. ZUP-a, odnosno da tužitelju kao osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, nije osnovan, niti je tužitelj navedenu okolnost na kojoj temelji svoj prijedlog za obnovu učinio vjerojatnom.

Stoga, a kako je naprijed citiranom odredbom članka 126. st. 1. ZUP-a propisano da je nadležno tijelo kad primi prijedlog za obnovu postupka dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ako ti uvjeti nisu ispunjeni, da će nadležno tijelo odbaciti prijedlog rješenjem, to je tuženo tijelo podneseni prijedlog za obnovu postupka, po ocjeni ovog Suda trebalo odbaciti rješenjem budući da okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom.

Međutim, i pored činjenice da je tuženo tijelo podneseni prijedlog za obnovu postupka odbilo, umjesto da ga je odbacilo primjenom odredbe čl. 126. st. 1. u svezi s odredbom čl. 123. ZUP-a, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za obnovu pravomoćno okončanog postupka, a kako to neosnovano smatra tužitelj.

Slijedom svega  naprijed navedenog, valjalo je  na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima spora je izostala obzirom na činjenicu da opunomoćenik tužitelja trošak nije popisao, ni zatražio.

 

U Splitu 19. veljače 2021.

 

                                                                                                                                                     S U D A C

 

 

                                                                                                                                        Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić