1              Poslovni  broj: 5 Us I-1158/2020-13

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
       Erazma Barčića 5                                                              Poslovni  broj: 5 Us I-1158/2020-13

 

U  I M E  R E P U B L I  K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice T. P. iz R.., zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u O. d. V., i p. d.o.o., R…, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. R. iz Z..., radi obnove postupka – pružanje ugostiteljskih usluga, 19. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.          Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-034-02/20-13/21, URBROJ: 529-06-01-02/1-20-3 od 18. kolovoza 2020.

 

II.        Odbija se žalba zainteresirane osobe G. R. podnesena protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I-335-03/20-01/519, URBROJ: 2163/1-10/25-20-5 od 21. veljače 2020.

 

III.              Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedestkuna), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima u ovome upravnom sporu.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I-335-03/20-01/519, URBROJ: 2163/1-10/25-20-5 od 21. veljače 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev G. R. (ovdje zainteresirane osobe) za obnovu postupka okončanog rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Rovinj, KLASA: UP/I-335-03/19-01/327, URBROJ: 2163-03-12-02/2-19-4 od 26. lipnja 2019. (dalje: rješenje o odobrenju i/ili Iº rješenje 26. lipnja 2019.) kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu na adresi R. R. 6.

 

Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnom, navodi da kao jedinoj vlasnici posebnog dijela nekretnine (posebni dio zgrade sl. C-I koji se sastoji od dvije prostorije na drugom katu i tavanski prostor u potkrovlju označeni cl. C-I izmijenjenog TIP-a 96), sukladno odredbama čl. 66. i 81. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV) ima pravo samostalno upravljati svojom nekretninom, davati je u najam ili zakup za što joj ne treba odobrenje ostalih suvlasnika. U skladu s time, obzirom da ugostiteljski smještaj nije ništa drugo do davanje u zakup/najam nekretnine to drži da treća osoba nema pravni interes sudjelovati u postupku izdavanja rješenja o odobrenju. Osim toga, tužiteljica u tužbi iznosi i druge razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje tuženika nezakonito, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku

 

U odgovoru na tužbu tuženik ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavane odluke te predlože odbijanje tužbenog zahtjeva.  

 

Zainteresirana osoba se u svom odgovoru na tužbu, u bitnom, ustraje kod navoda iz upravnog postupka kojima pojašnjava razloge zbog kojih je zatražio obnovu postupka okončanog Iº rješenjem od 26. lipnja 2019.

 

U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu ovoga upravnog spora.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

Iz stanja spisa proizlazi (a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora):

-          da je Iº rješenjem 26. lipnja 2019. T. i P. izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu na adresi R.;

-          da se nekretnina za koju je bilo izdano odobrenje u zemljišnoj knjizi (zk.ul.br… k.o. R.) vodi upisana kao (samo)vlasništvo tužiteljice;

-          da je G. R. dana 23. rujna 2019. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu postupka izdavanja rješenja o odobrenju, temeljem odredbe čl. 123. st. 1. tč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP);

-          da je prijedlog za obnovu postupka prvostupanjsko tijelo odbacilo rješenjem, KLASA: UP/I-335-03/19-01/510, URBROJ: 2163-03-12-02/2-19-2 od 4. listopada 2019. (dalje: Iº rješenje od 4. listopada 2019.), temeljem odredbe čl. 126. st. 1. ZUP-a, uz obrazloženje da G. R. nije vlasnik, suvlasnik ili nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini za koju je izdano rješenje o odobrenju, a slijedom čega isti u smislu odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19; dalje: ZUD), nije stranka u postupku niti se u tom postupku odlučuje o pitanjima čije bi rješavanje moglo utjecati na njegove pravne interese propisane čl. 84. st. 1. ZUP-a;

-          da je protiv Iº rješenja od 4. listopada 2019. zainteresirana osoba podnijela žalbu koju je tuženik uvažio te rješenjem KLASA: UP/II-034-02/19-13/113, URBROJ: 529-06-01-02-01/1-19-2 od 16. prosinca 2019., poništio pobijani upravni akt i predmet vratio na ponovni postupak, uz obrazloženje da se pravni interes zaineresirane osobe za podnošenje prijedloga za obnovu nije mogao prosuđivati temeljem odredbi ZUD-a, nego sukladno čl. 4. ZUP-a;

-          da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-335-03/20-01/519, URBROJ: 2163/1-10/25-20-5 od 21. veljače 2020. kojim je prijedlog za obnovu postupka odbijen, uz obrazloženje da podnositelj nije dokazao da stan tužiteljice u vrijeme vođenja upravnog postupka u kojem je izdano rješenje o odobrenju nije ispunjavao uvjete propisane čl. 34. st. 2. tč. 3. ZUD-a;

-          da je prethodno citirano prvostupanjsko rješenje poništeno osporavanim rješenjem tuženika (po žalbi zainteresirane osobe), uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani čl. 126. st. 1. ZUP-a, odnosno nije ispitalo da li je prijedlog pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom.

 

Odredbom čl. 34. Zakona propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (st.1.). Rješenje o odobrenju izdat će se na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ZUD-u, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti (st. 2.).

 

Sukladno odredbi čl. 66. st. 2. ZV-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

 

Čl. 79. st. 1. ZV-a propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine upravlja tim posebnim dijelom umjesto svih suvlasnika, pri čemu je ovlašten da sve vlasničke ovlasti i dužnosti izvršava kao da je taj posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

 

Nadalje, prema čl. 89. st. 1. ZV-a suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je taj dio, cijeli ili pojedine njegove dijelove, iznajmiti ili dati u zakup, ne tražeći za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije što drugo ugovoreno i upisano u zemljišnoj knjizi.

 

Odredba čl. 4. ZUP-a propisuje da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

 

Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem. 

 

Pravni interes osobe koja želi ostvariti sudjelovanje u upravnom postupku kao stranka mora proizlaziti iz zakona ili drugog propisa, bilo da je izričito propisano koje osobe i u kojoj situaciji imaju pravni interes sudjelovanja u postupku, ili se to utvrđuje na temelju određenih okolnosti koje su nastale u postupku. Pravni interes mora postojati u vrijeme vođenja upravnog postupka i mora biti neposredno vezan za upravnu stvar koja je predmet tog postupka, a sadržaj tog interesa odnosi se samo na zaštitu prava druge osobe da ne budu eventualno povrijeđena.

 

Sukladno prethodnom, polazeći prije svega od prirode djelatnosti za koju je tužiteljici izdano odobrenje, odnosno činjenice da ugostiteljska djelatnost pružanja usluga smještaja u biti predstavlja djelatnost iznajmljivanja nekretnine koja se obavlja pod posebnim uvjetima te da se ti uvjeti, kao niti oni propisani za kategorizaciju ove vrste objekata, ne dotiču (prava) trećih osoba pa tako niti vlasnika susjednih nekretnina (za razliku od situacije u kojima se ugostiteljska djelatnost obavlja u ugostiteljskim objektima iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga; presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. UsI-1457/01 od 26. kolovoza 2004.) to ovi potonji ne mogu biti stranke u ovoj vrsti upravnog postupka pa se samim time ne mogu svrstati u kategoriju osoba ovlaštenih za podnošenje prijedlog za obnovu postupka. Uskraćivanje svojstava stranke u postupcima izdavanja rješenja o odobrenju (za ovu vrstu djelatnosti) ne znači da su treće osobe onemogućene u zaštiti svojih prava i interesa budući da pravnu zaštitu mogu ostvari dugim putem. Primjerice, podnošenjem predstavki nadležnom upravnom tijelu po čl. 42. ZUP-a radi pokretanja odgovarajućih inspekcijskih postupka (u konkretnom slučaju – Ministarstvu zdravstva radi buke, odnosno Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine radi izvedenih građevinskih radova) ili podnošenjem tužbe redovnom sudu radi zaštite prava na mirno uživanje vlasništva.

 

Slijedom gore izloženog, Sud zaključuje da je pravilnom primjenom odredbi ZUP-a prijedlog zainteresirane osobe za obnovu postupka okončanog Iº rješenjem 26. lipnja 2019. trebalo je odbaciti  (čl. 126. st. 1. ZUP-a), a ne odbiti (čl. 126. st. 2. ZUP-a). Međutim, kako donošenje meritorne odluke (odbijanje prijedloga) umjesto procesne (odbacivanje prijedloga), suštinski, ne dovodi do drugačijeg rješavanja konkretne upravne stvari to samim time isto, u smislu odredbe čl. 116. ZUP-a, ne predstavlja nedostatak radi kojeg je, uvažavanjem žalbe zainteresirane osobe, takvo rješenje valjalo poništiti.

 

Stoga je, primjenom čl. 58. st. 1. ZUS-a koja, između ostalog, ovlašćuje Sud da sam riješi upravnu stvar, valjalo poništiti pobijano rješenje tuženika te odbiti kao neosnovanu žalbu žalitelja G. R. izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 21. veljače 2020., KLASA: UP/I-335-03/20-01/519, URBROJ: 2163/1-10/25-20-5, čime je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, pa se stoga upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

 

Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužiteljica smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.

 

Odluka Suda o troškovima spora (tč. III. izreke) temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa). Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (2.500,00 kn - Tbr. 23. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 11. veljače 2021. (2.500,00 kn – Tbr. 23. tč. 2. Tarife) sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 1.250,00 kn, odnosno sveukupno 6.250,00 kn.

 

U Rijeci 19. veljače 2021.

                                                                                                                                                         

   Sudac

                                                                                                                         Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).