Gž-5/2021-2

1

                                         

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Michala Danečeka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A., iz Z.1, OIB …, zastupanog po punomoćnici N. Đ. T., odvjetnici u Z.1, protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Z.2, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva A. & partneri d.o.o. iz Z.2, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 13 P-65/2017-38 od 12. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj 13 P-65/2017-38 od 12. studenoga 2020. i sudi se:

I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj I. A. iz Z.1, OIB … samovlasnik 1/1 stana na prvom katu u Z.1,  a koji se nalazi na kčbr. 1199/2 kuća i dvorište 1917 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela i to prva etaža 1442/10000 dijela-etažno vlasništvo (E-1)1. stan oznake S-1 koji se sastoji od spremišta, drvarnice, podrum,a te predsoblja, kupaonice, kuhinje, blagovaonice i tri sobe, prizemno lijevo sveukupne površine 61,02 m2 označen žutom bojom etažnom Elaboratu a koji je upisan u z.k.ul. 5469 k.o. Z.1.

 

2. Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda d.d. Z.2, OIB … da izda tužitelju I. A. iz Z.1, OIB … ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini navedenoj pod točkom 1. ove Presude, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te su dužni trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretnini pod točkom 1. ve Presude, a sve u roku 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda d.d. Z.2, OIB … da tužitelju I. A. iz Z.1,  OIB … naknadi parnični trošak u iznosu od 16.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12.11.2020.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 2.200,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

              1. Utvrđuje se da je tužitelj I. A. iz Z.1, OIB … samovlasnik 1/1 stana na prvom katu u Z1., a koji se nalazi na kčbr. 1199/2 kuća i dvorište 1917 m2 povezano s vlasništvom posebnog dijela i to prva etaža 1442/10000 dijela-etažno vlasništvo (E-1)1. stan oznake S-1 koji se sastoji od spremišta, drvarnice, podrum,a te predsoblja, kupaonice, kuhinje, blagovaonice i tri sobe, prizemno lijevo sveukupne površine 61,02 m2 označen žutom bojom etažnom Elaboratu a koji je upisan u z.k.ul. 5469 k.o. Z.1.

 

2. Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda d.d. Z.2, OIB … da izda tužitelju I. A. iz Z.1, OIB … ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini navedenoj pod točkom 1. ove Presude, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te su dužni trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretnini pod točkom 1. ve Presude, a sve u roku 15 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda d.d. Z.2, OIB … da tužitelju I. A. iz Z.1, OIB … naknadi parnični trošak u iznosu od 16.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12.11.2020.“

 

Protiv navedene presude u cijelosti u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. i stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). U žalbi predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni i zakoniti postupak uz promjenu raspravnog suca.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je osnovana.

              Sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali je osnovan žalbeni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je samovlasnik stana na I. katu u Z.1, na adresi …, površine 61,02 m2, te zahtjev da se tuženiku naloži izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom svih izvedenih dokaza potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlaze slijedeće činjenice:

- da je predmet spora stan oznake S1 koji se sastoji od spremišta, drvarnice, podruma te predsoblja, kupaonice, kuhinje, blagovaonice i tri sobe, prizemlje lijevo, sveukupne površine 61,02 m2 označene žutom bojom u etažnom elaboratu upisano Hrvatska elektroprivreda d.d. Z.2,

- da je predmetni stan rješenjem E.-Z.2 pravna osoba Z.1 od 7.11.1969., dan na korištenje I. A. (sada pok. ocu) ovdje tužitelja, a radi se o dvosobnom komfornom stanu u ulici …, prizemlje lijevo,

- da je istim rješenjem navedeno da je imenovani dužan prije useljenja potpisati izjavu o iseljenju iz stana u slučaju prestanka rada, a u skladu sa Pravilnikom tuženika,

- da je predmetna izjava I. A. dana u svrhu reguliranja obaveze iseljenja iz društvenog stana,

- da je I. A. od tuženika dobio zajam na ime kreditiranja vlastitih stambenih potreba, time da iseli iz predmetnog stana do 18. rujna 1976.,

- da je tuženik tijekom postupka pokretao parnične i ovršne predmete protiv prednika tužitelja u svezi predmetnog stana, konkretno 1992. pod poslovnim brojem I-539/1992 od 4. rujna 1992. i da je to rješenje postalo pravomoćno 1993.,

- da se predmetni ovršni postupak temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P-974/84 od 26. studenog 1985., kojom je predniku tužitelja naloženo iseljenje i to isprazniti stan od svih osoba i stvari i predati ga tamo tužitelju, ovdje tuženiku, na slobodno raspolaganje,

- da prednik tužitelja nije postupio po svojoj izjavi koju je dao prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s tuženikom kojom se obvezao napustiti stan najkasnije do 18. rujna 1976.,

- da je izvršenje predmetne pravomoćne presude radi iseljenja odlukom tuženika od 9. prosinca 1988. odgođeno do 31. prosinca 1993., dok je trajao radni odnos prednika tužitelja s tuženikom, a nakon čega je dužan predati stan tuženiku,

- da je predmetni ovršni postupak nastavljen pod brojem Ovr-119/15,

- da se prednik tužitelja obraćao tuženiku radi uređenja stvarno-pravnih odnosa i to sve 1992., radi odgode postupka iseljenja, a potom je 29. studenog 1993. tuženiku slao dopise za otkupom stana, a iz čega sasvim jasno proizlazi da je prednik tužitelja priznao pravo vlasništva tuženiku i da je bio svjestan da mu stan ne pripada,

- da tužitelju i njegovoj majci, odnosno supruzi pok. I. A. nije moglo biti nepoznato da njihov prednik plaća stanarinu, zatim da je on od prednika tuženika ishodio i dobio kredit za izgradnju obiteljske kuće u P. Z., kao i da se prednik tužitelja obraćao tuženiku radi uređenja stvarno-pravnih odnosa i to prije i nakon 1992.,

- da tužitelj živi u predmetnom stanu i to prije kao dijete sa roditeljima, a od 1988. samostalno,

- da su se tužiteljevi roditelji zajedno s bratom odselili iz predmetnog stana 1988., a tužitelj je sa svojom obitelji ostao živjeti u predmetnom stanu,

- da je predmetni stan prema iskazu tužitelja renoviran, budući je zgrada u kojoj se stan nalazi izgrađena 1958.,

- da iz iskaza svjedokinje LJ. A. majke tužitelja proizlazi da je ista znala da je njen sada pok. suprug podnio zahtjev za kupnju stana 1992., a što potvrđuje činjenicu da je ova svjedokinja znala da stan nije u vlasništvu njenog supruga i prednika tužitelja, a iz čega proizlazi da ni svjedokinja kao i njen suprug nisu mogli još 1988. darovati nekretninu svome sinu - tužitelju.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, budući su ispunjene sve pretpostavke propisane člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.– dalje: ZV). Tako je sud pogrešno zaključio da na strani tužitelja postoji poštenje u posjedovanju utemeljeno na pravnom osnovu darovanja predmetne nekretnine od roditelja odnosno majke.

Naime, iz stanja spisa i rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 159. ZV-a, odnosno posjed tužitelja nije imao potrebne sve kvalitete za stjecanje prava vlasništva, budući roditelji tužitelja nisu mogli na tužitelja prenijeti više prava nego što su ga sami imali.

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, a što se ističe i u žalbi tuženika niti majka tužitelja, kao ni njen suprug prednik tužitelja nisu stekli pravo vlasništva spornog stana.

S tim u vezi ovdje je potrebno istaknuti da se ovršni postupak koji je u tijeku temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zaboku, poslovni broj P-974/84 od 26. studenog 1985., kojom je predniku ovdje tužitelja naloženo iseliti iz predmetnog stana, odnosno isprazniti stan od svih osoba i stvari i predati ga tužitelju na slobodno raspolaganje.

U tom postupku nesporno je utvrđeno da je prednik tužitelja, temeljem kredita koji je dobio za izgradnju stambenog objekta od tuženika, izgradio stambeni objekat, koji je dovršen i podoban za stanovanje. Uslijed toga sud je u naprijed citiranoj pravomoćnoj presudi utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za iseljenje. Pored navedenog prednik tužitelja nije postupio niti po svojoj izjavi koju je dao prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s tuženikom kojom se obvezao napustiti stan najkasnije do 18. rujna 1976. Izvršenje pravomoćne presude radi iseljenja odlukom ovdje tuženika od 9. prosinca 1988. odgođeno je do 31. prosinca 1993. dok je trajao radni odnos prednika tužitelja s tuženikom, a nakon čega je prednik tužitelja bio dužan predati stan tuženiku, a što nije učinio, slijedom čega je sada u tijeku ovršni postupak radi iseljenja nastavljen pod brojem Ovr-1119/15.

Među strankama nije sporno da se prednik tuženika 20. svibnja 1992. obraćao tuženiku sa molbom radi odgode postupka iseljenja, potom je 29. studenog 1993. slao dopise tuženiku za otkupom stana, a što znači da je bio svjestan da mu stan ne pripada.

Slijedom toga proizlazi da tužitelju i njegovoj majci također nije moglo biti nepoznato da prednik tužitelja plaća stanarinu, da je isti od prednika tuženika ishodio i dobio kredit za izgradnju obiteljske kuće u P. Z., kao i to da se prednik tužitelja obraćao tuženiku radi uređenja stvarno-pravnih odnosa i to sve prije 1992., a i nakon te godine.

Suprotno ovim činjenicama prvostupanjski sud sasvim pogrešno u obrazloženju pobijane presude navodi da je darovanje predmetnog stana tužitelju učinjeno 1988., time da nije jasno utvrdio tko je darovao nekretninu tužitelju, da li je to bio otac ili majka ili su to učinili zajedno.

Iz stanja spisa također proizlazi da su tužitelj kao i njegova majka u ovršnom postupku podnijeli prigovor treće osobe i isti potpisali, a što sasvim sigurno ukazuje na to da je tužitelj imao dovoljno znanja o pravu vlasništva i načinu stjecanja istog, pa samim time i značaj postupaka koji su vođeni protiv njegovih roditelja u svezi predmetnog stana.

Slijedom navedenog, sud nije imao nikakve zakonske osnove pokloniti vjeru iskazu tužitelja i njegove majke, samim time što su isti, a što je sasvim logično zainteresirani za ishod ovog spora, te na njihovim iskazima gotovo u cijelosti temeljiti obrazloženje pobijane presude.

Naime, prednik tužitelja, njegova supruga kao i sam tužitelj, sasvim logično da su svjesni činjenice da izgradnjom drugog stambenog objekta u istom mjestu (Z1.), sukladno odredbi članka 61. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj  52/1974 i 51/1985), gube sva prava na spornom stanu, budući isti nisu otkupili, a niti su ta prava sukladno istom Zakonu zaštitili.

Prema tome, iz svega navedenog proizlazi da posjed tužitelja nije bio samostalan niti zakonit, istinit, a niti pošten, kako je to zaključio prvostupanjski sud, pa stoga tužitelj nije stekao pravo vlasništva temeljem članka 159. ZV-a na spornom stanu,  jer za to nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke, kako to utvrđuje i zaključuje prvostupanjski sud.

Slijedom navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja predmetu spora imao pogrešan pravni pristup, slijedom čega je iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešne pravne zaključke, te na tako pogrešnim pravnim zaključcima i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, utemeljio prvostupanjsku presudu kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je stoga valjalo pozivom na odredbu članka 373. točka 1. – 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu preinačiti.

Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe članka 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a i člankom 155. stavak 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15. – dalje: Tarifa).

U ovom postupku tuženik je imao trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 950,00 kuna, te trošak za sastav žalbe po Tbr.10.1 u iznosu od 1.000,00 kuna + 250,00 kuna na ime PDV-a, što ukupno iznosi 1.250,00 kuna, odnosno sveukupno 2.200,00 kuna, koji trošak mu je i dosuđen ovom presudom.

              Ostali parnični trošak tuženiku nije dosuđen, budući isti nije niti potraživao.

 

U Gospiću 19. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

 

Tatjana Radaković Bašić, v.r.