Broj: Revr 549/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice Lj. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. H. d.o.o. Z., OIB: ..., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1826/15-2 od 17. studenoga 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-659/13-28 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 19. srpnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-659/13-28 od 27. veljače 2015. utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 17. prosinca 2012., te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto prodavača u S. H. d.o.o. I. ... u R. i isplatiti joj iznos 2.000,00 kn na ime parničnih troškova, a za više traženih 500,00 kn s tog osnova zahtjev je odbijen.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1826/15-2 od 17. studenoga 2015. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, a potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu joj parničnih troškova za daljnjih 500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenjem odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu joj parničnih troškova.

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužiteljice ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer ista sadrži razloge o svim, za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati. Upravo vezano za ovaj revizijski prigovor treba reći da je drugostupanjski sud, polazeći od rezultata provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom i u njemu izvedenih dokaza pravilno ocijenio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog njezinog skrivljenog ponašanja, a koje se sastojalo u otuđenju robe iz prodavaonice, a bez da ju je platila. U tom pravcu drugostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge, koji međusobno ne proturječe, a svaki zaključak suprotan onom iz pobijane presude o postupanju tužiteljice, ocijenjenom u radnopravnom smislu kao nedopuštenim, bio bi nelogičan.

Revizijski navodi tužiteljice kojim u tom pravcu i dalje prigovara pravilnosti pobijane presude, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 17. prosinca 2012., sve na temelju odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR).

Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Obzirom na utvrđenje iz pobijane presude:

- da je tužiteljica, zaposlena na radnom mjestu prodavačice u prodavaonici tuženika u R., za vrijeme radnog vremena zatražila od kolegice da joj pripremi određenu količinu ribe i začina za njezino pripremanje, a koju da će platiti na blagajni po završetku radnog vremena, u skladu s čim

- da joj je kolegica priredila naručenu robu i izvijestila tužiteljicu da je robu odložila u komoru ribarnice,

- da tužiteljica navedenu robu nije platila na blagajni, a

- da ta roba nije nađena ni u komori ribarnice odnosno na polici za začine, te da je za te proizvode utvrđen nesklad između stvarnog stanja robe u prodavaonici i stanja blagajne,

- da je tužiteljica pokušavajući odgovoriti na pitanje pretpostavljenih vezano za nestanak spornih artikala iz prodavaonice davala različita, međusobno proturječna obrazloženja (da je robu platila, potom da ju je bacila, premda je prethodno kolegici kod koje je naručila ovu ribu rekla da je riba bila ukusna i da je dio spremila u zamrzivač!)

drugostupanjski sud je polazeći od navedenih utvrđenja te podvodeći ih pod odredbu čl. 131. st. 3. ZR-a pravilno ocijenio da je tuženik dokazao da je tužiteljica otuđila spornu robu iz prodavaonice, a bez da ju je platila, čime i da je prekršila obvezu iz radnog odnosa, što jest razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

Ovaj sud prihvaća takvu pravnu ocjenu iz pobijane presude, pri čemu treba ponoviti da za ocjenu konkretnog postupka tužiteljice, a sa aspekta osnovanosti razloga za ovaj otkaz, nije relevantna vrijednost otuđene robe, već je relevantan postupak tužiteljice, tj. njezin odnos kao radnice prema robi u prodavaonici, a koju joj je tuženik kao poslodavac povjerio da njome radi i upravlja, a koji odnos da bi ispravno funkcionirao se mora temeljiti na uzajamnom povjerenju. Ovakvim postupkom tužiteljice, tuženik je osnovano izgubio povjerenje u nju kao radnicu, te je pravilno takvo njeno postupanje ocijenio povredom obveze iz radnog odnosa, te razlogom za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice.

Okolnosti konkretnog slučaja, opravdani su razlog zbog kojeg od tuženika nije bilo ni očekivati da tužiteljicu prethodno pisano upozori na obveze iz radnog odnosa koje je ona spornim postupanjem prekršila, što znači da u postupku otkazivanja ugovora o radu, tuženik nije prekršio odredbu iz čl. 111. st. 1. ZR-a.

Konačno tuženik je o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu tužiteljici izvijestio sindikalnu povjerenicu s ovlastima radničkog vijeća, sve u smislu odredbe čl. 118. u vezi s odredbom čl. 152. ZR-a, zbog čega je i u tom pravcu poštivan postupak otkazivanja propisan odredbama ZR-a.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 19. srpnja 2016.