Broj: Revr 825/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. H. d.o.o. Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1932/15-2 od 2. veljače 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u odluci o parničnom trošku presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3114/14-26 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 26. srpnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3114/14-26 od 28. svibnja 2015. odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 27. ožujka 2014. nedopušten, zatražen sudski raskid ugovora o radu tužiteljici sa 28. travnja 2014., te da se tuženiku naloži isplatiti joj na ime naknade štete iznos 220.170,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku iznos 25.139,31 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 28. svibnja 2015. do isplate.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1932/15-2 od 2. veljače 2016. potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, a djelomično preinačena u odluci o parničnim troškovima odbijanjem zahtjeva tuženika za naknadu mu parničnih troškova preko iznosa 21.861,31 kn, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu mu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice predloživši njezino odbijanje.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pošto pobijana presuda, a suprotno revizijskim navodima upravo sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost pobijane presude ne može ispitati. Naime, drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude ocijenio sve odlučne žalbene navode davši za njih valjane razloge, sve u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, zbog čega niti tom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, a time nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a kako je to prethodno obrazloženo.

Revizijski pak navodi tužiteljice kojima prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, sadržajno su prigovori činjenične naravi, i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve na temelju odredbe čl. 385. ZPP-a. No i pored toga za podsjetit je tužiteljicu kako je predmet ovog spora dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a time i osnovanost njezinog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu te naknadu joj štete, a sve vezano za povredu obveze iz radnog odnosa koju joj je tužitelj stavio na teret, dok predmet spora nije zaštita od diskriminacije, zbog čega se ovaj sud ne može baviti pitanjima koji izlaze izvan činjeničnih i pravnih okvira predmeta ovog spora, ovo tim više što iz stanja spisa predmeta ovog spora ne proizlazi da je tužiteljica a vezano uz diskriminaciju odnosno mobing navodno vršen nad njom od strane tuženika, tražila sudsku zaštitu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog za radno mjesto voditelja kozmetike, no faktično je obavljala poslove na odjelu asortimana zamrznutih proizvoda,

- da je tuženik, a nakon što je 26. veljače 2014. primijetio da tužiteljica službenu elektronsku poštu koja joj je upućivana prosljeđuje na svoju privatnu e-mail adresu putem funkcije „skriveni primatelj“, nakon čega

- da je tuženik 5. ožujka 2014. zatražio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu osiguranje dokaza očevidom uz sudjelovanje vještaka informatičke struke, zaveden pod brojem R1-153/14,

- da je 12. ožujka 2014. obavljen očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka za informatiku N. P., koji je izradio svoj nalaz i mišljenje 17. ožujka 2014., a prema kojem

- da je vještak utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 26. veljače 2014. od 8,00 sati do 12. ožujka 2014. do 18,00 sati ukupno poslala 33 poruke sa svoje službene e-mail adrese: .... na svoju privatnu e-mail adresu: ..., a nakon slanja obrisala ih, a koje poslane poruke sa službene e-mail adrese na privatnu e-mail adresu tužiteljice da su sadržavale podatke o prodaji pojedinačnih artikala tuženika odnosno podatke koji se odnose na neposredno poslovanje tuženika,

- da je nalaz i mišljenje vještaka N. P. dostavljen tuženiku 28. ožujka 2014., nakon čega da je tuženik pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane,

- da je sindikalni povjerenik vezano za namjeravano otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, pisanim putem izvijestio tuženika da se neće očitovati, te

- da je 27. ožujka 2014. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ocijenivši postupak tužiteljice teškom povredom obveze iz radnog odnosa.

Polazeći od prednjih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili tužiteljičin prigovor prekluzije kao neosnovan, ocijenivši da je tuženik tek dostavom mu nalaza vještaka saznao za počinjenu povredu obveze iz radnog odnosa, a zbog koje je tužiteljici i otkazao ugovor o radu, pa kako je otkaz dat unutar zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za ove povrede, to je otkaz dat u skladu s odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR).

Polazeći od prednjih utvrđenja, pravilna je i ocjena nižestupanjskih sudova da je postupanje tužiteljice: prosljeđivanje službenih e-mailova, a koji su sadržavali podatke o poslovanju tuženika na njezinu privatnu e-mail adresu imalo značaj iznošenja tuženikove dokumentacije iz njegovih prostorija, a bez prethodnog odobrenja službene osobe, a što je odredbom čl. 54. st. 2. toč. 25. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik) propisano kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje tuženik može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu (st. 1. čl. 54. Pravilnika), a što je tuženik i učinio osporenom odlukom o otkazu tužiteljici.

Naime, kako su proslijeđeni e-mailovi nesporno sadržavali podatke koji se isključivo odnose na poslovanje tuženika, a bez da je za to tužiteljica dobila odobrenje nadležnih osoba tuženika, izvjesno je da je time počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te da je zbog takvog postupanja tužiteljice tuženik izgubio povjerenje u nju kao radnicu. Stoga je pravilno ocijenjeno da se radi o opravdanom razlogu za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a. Koji su bili motivi takvog postupanja tužiteljice potpuno je neodlučno za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužiteljice.

Zagreb, 26. srpnja 2016.