-   -              Poslovni broj: 14 UsImio-165/20-7

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: D. L., B. B. .., …. P., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na invalidsku mirovinu, bez održavanja rasprave, dana 19. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03580180756, URBROJ: 341-99-05/3-19-7470 od dana 12. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi (zaprimljenoj kod tuženika 24. prosinca 2019.), podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03580180756, URBROJ: 341-99-05/3-19-7470 od dana 12. prosinca 2019., tužitelj je, u bitnom, iznoseći svoje nezadovoljstvo osporenim rješenjem te navodeći kako je obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu pristupio sa svega 18 godina, da traži samo ono što mu pripada te da je u tom smislu dostavio relevantnu dokumentaciju, da lažni branitelji ostvaruju prava na mirovinu, a on koji da je prolio svoju krv i dao svoj život u ratu gdje da je 1992. direktno ranjen od tenka i spaljen u S. kraj Z., nakon čega da je na štakama ponovno otišao u rat i borio se za ovu državu, da ne može ostvariti svoje pravo, a iz kojih navoda proizlazi da predlaže da se osporeno rješenje poništi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi tužbe da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Posebno da ističe da su Vijeća vještaka oba stupnja suglasni u ocjeni da zdravstveno stanje tužitelja za sada ne uvjetuje promjenu utvrđene invalidnosti (profesionalne nesposobnosti za rad) kao i utvrđenih uzroka iste (20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a i 80 % bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a). ZOMO da propisuje postupak za priznanje prava na temelju invalidnosti (članci 123. - 129., 133.) na način da se činjenica invalidnosti utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka. Vlada Republike Hrvatske da propisuje tko su ovlašteni vještaci iz članka 126. i članka 133. ZOMO, način imenovanja, područje i način njihova rada, kao i sadržaj nalaza i mišljenja koje daju (Uredba o metodologijama vještačenja, „Narodne novine“, br. 67/17 i 56/18). U skladu s navedenim da je provedeno vještačenje u drugom stupnju od strane Vijeća viših vještaka u povodu žalbe. Isto tako da je Vijeće viših vještak uzelo u obzir svu medicinsku dokumentaciju priležeću u spisu predmeta što da je vidljivo iz Nalaza i mišljenja, evidencijski broj vještačenja: …. od dana 9. prosinca 2019. Slijedom navedenog da smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda, kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/19-01/03580180756, URBROJ: 341-99-05/3-19-7470 od dana 12. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. u KLASA: 141-02/19-01, URBROJ: 341-24-05/3-19-4408 od dana 10. rujna 2019. kojim je korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad L. D., ovdje tužitelju, priznato navedeno pravo i nadalje u istom opsegu.

Kako, sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Uvidom u spis upravnog tijela broj: …. utvrđeno je: da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: 141-02/14-01/03580180756, URBROJ: 341-24-05/3-14-014618 od dana 1. lipnja 2015. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od dana 3. rujna 2014. prema odredbama ZOPHBDR-a; da je tužitelj pozvan na kontrolni pregled dana 27. kolovoza 2019.; da iz Nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolog pregleda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured S., Izdvojeno mjesto rada Z., evidencijski broj vještačenja: … od dana 28. kolovoza 2019., sačinjenog po Vijeću vještaka: D. V.-R., dr. med. i V. B., mag. soc. rada (dalje: Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti), proizlazi da je osiguranik L. D., rođen …., u invalidskoj mirovini radi profesionalne nesposobnosti za rad od dana 3. rujna 2014., kumulativnog uzroka 20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. i 80% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a. Kontraindicirani da su poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje. U statusu da se nađe lezija lijevog n. peroneusa, nakon ozljede u DR. U psihičkom statusu da se ne nađe dublje psihopatološke simptomatike. Epi atake da su kontrolirane antiepilepticima. Na pregledu da se ne nađe značajnijeg pogoršanja zdravstvenog stanja, stoga da se nastavno ostaje kod iste ocjene-postoji profesionalna nesposobnost za rad s naprijed navedenim kontraindlkacijama i uzrokom invalidnosti. Temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje.

Povodom izjavljene žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Z., evidencijski broj vještačenja: …. od dana 9. prosinca 2019., sačinjen po Vijeću viših vještaka: G. M., dr. med. i K. Š., dipl. soc. radnik (dalje: Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka), u  kojem je navedeno da tužitelj ima … godina, NKV, da nije zasnivao radni odnos, staž u HV. Žalitelju da je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad od 3. rujna 2014. kumulativnog uzroka 20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. i 80% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a. Kontraindicirani da su poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje. Ocjenu da je potvrdilo Povjerenstvo za reviziju MB-a dana 2. travnja 2015., da ima priznat status HRVI 20% zbog posljedica ranjavanja u lijevu potkoljenicu i lijevu stranu lica (DLP, 6.1998.). Iz medicinske dokumentacije da je vidljivo da se liječi od simptomatske epilepsije od 2008. kada su uključeni antikonvulzivni lijekovi uz koje da su konvulzivne atake rijetke. Zadnja ataka GM tipa da je registrirana u lipnju 2016. Neurološkom obradom da nisu nađene patološka žarišta SŽS, a laboratorijski da se kontrolira lezija jetre etilne geneze. Prema zadnjim nalazima neurologa (11/2018., VII/2018.) da je vidljivo da je u kliničkom neurološkom statusu bez ispada, a kontrolni EEG nalaz (VII/2018.) da ne pokazuje parokslazmalna izbijanja. Sporadično da se kontrolira po psihijatru od 1996. zbog reaktivnih anksiodepresivnih smetnji i elemenata PTSP-a. Dublje psihopatologije da ne producira, a intelektualne sposobnosti da su prosječne (zadnji nalaz psihijatra VII/2014.). Pored toga, da se bilježi ranjavanje gelerima 1992. u području lijeve potkoljenice, lijeve ruke i lijeve strane lica. Rane da su kirurški primarno zbrinute, a kao trajna posljedica da je zaostala blaže oslabljena dorzifleksija lijevog stopala (fizijatar i kirurg IX/2008.). Vijeće vještaka da dana 28. kolovoza 2019. pregledom ne nalazi pogoršanje zdravstvenog stanja i da ostaje nastavno kod ocjene profesionalne nesposobnosti za rad istog uzroka i kontraindikacija. Postupajući po žalbi i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju Vijeće viših vještaka da ne nalazi osnova za promjenom utvrđene ocjene. Prisutne trajne promjene u somatskom i psihičkom zdravstvenom stanju da nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala opću nesposobnost za rad. Nastavno da postoji profesionalna nesposobnost za rad kumulativnog uzroka 20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. i 80% bolest koja da nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a (epilepsija), uz iste kontraindikacije. Psihičke smetnje neurotske razine da nisu od trajnog utjecaja na radnu sposobnost. Neposredni pregled da nije potreban budući da je priložena dostatna relevantna medicinska dokumentacija, a klinički status da je vidljiv iz nalaza Vijeća vještaka.

Ocjena je ovog Suda da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu gore citirane odredbe članka 39. st. 4. ZOMO, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa Nalazom i mišljenjem o radnoj sposobnosti, pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku te da je u gore citiranom Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka dana jasna analiza medicinske dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi stanje nakon ranjavanja gelerima 1992. kao i njegovo cjelokupno zdravstveno stanje (uslijed epilepsije) i utjecaj istog na njegovu radnu sposobnost, a posebno se ističe da su tijela vještačenja suglasno navela da nije došlo do promjene zdravstvenog stanja od posljednje ocjene radne sposobnosti kada je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad kumulativnog uzroka 20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. i 80% bolest koja nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a s kontraindikacijama u odnosu na poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje.

Stoga, a budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 125. do 132. ZOMO i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ br. 67/17 i 56/18, dalje: Uredbe), uzimajući u obzir pregledanu medicinsku dokumentaciju te da su utvrdili da su kod tužitelja i nadalje prisutne trajne promjene u somatskom i psihičkom zdravstvenom stanju, ali koje nisu izražene u mjeri koja bi uvjetovala opću nesposobnost za rad, stoga da nastavno postoji profesionalna nesposobnost za rad kumulativnog uzroka 20% ranjavanje u svezi čl. 2. st. 2. i 80% bolest koja da nije u svezi čl. 2. st. 2. ZOPHBDR-a (epilepsija), uz iste kontraindikacije (u odnosu na poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje), jer da se ne nalazi takvog pogoršanja zdravstvenog stanja koje uvjetuje potpuni gubitak radne sposobnosti, ovaj Sud pribavljenom vještačenju vjeruje kao vjerodostojnom i sačinjenom po pravilima medicinske struke te drži da je na istom tuženik mogao utemeljiti osporavano rješenje.

U tom smislu, a posebno cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao suprotno, odnosno predložio izvođenje kakvih određenih dokaza na okolnost utvrđenja suprotnog (vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije), ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri utvrđenim da kod tužitelja nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, u smislu gore citirane odredbe čl. 39. st. 4. ZOMO, a posebice jer ovaj Sud ne raspolaže dostatnim znanjem iz područja medicine da bi mogao samo na temelju navoda iz tužbe donijeti odluku suprotnu onoj koja je donesena u upravnom postupku temeljem gore citiranih Nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužiteljevi navodi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

                           

U Splitu, 19. veljače 2021.

                                                                                                                 S U D A C

                                                                                                           Sandra Ćoraš Gega, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

             

             

DN-a:

-          tužitelju D. L., B. B…, …. P.

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

-          u spis

 

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.