Poslovni broj: II Kž-41/2021-5

Poslovni broj: II Kž-41/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Iz-4/2021. (Kov-8/2021.) od 3. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Iz-4/2021. (Kov-8/2021.) od 3. veljače 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. B., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela iznude iz članka 243. stavka 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog Z. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. rujna 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Z. B., po branitelju odvjetniku E. D., bez navođenja žalbenih razloga. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači te ukine istražni zatvor „po potrebi uz primjenu mjera opreza“.

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj ističe da je netočno da bi počinio kazneno djelo na štetu žrtve u ovom predmetu jer se radilo o konsezualnom spolnom odnosu, tvrdi da nije izvršena pretraga mobilnog telefona koji mu je oduzet prilikom uhićenja čime bi bile otklonjene sve sumnje vezano za predmeti spolni odnos i da je riječ o lažnoj prijavi žrtve. Istaknutim žalbenim navodima žalitelj zapravo osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, no bez uspjeha.

 

Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio jasnim i konkretnim razlozima (stranica 2., odlomak 4. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, zadatak raspravnog suda.

 

Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj ističe da su se promijenile okolnosti na temelju kojih mu je istražni zatvor prvotno određen, a da je sud prilikom produljenja istražnog zatvora nekritički ponovio obrazloženja iz ranijih rješenja.

 

Istaknutim žalbenim navodima međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje.

 

Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prije svega ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik. Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik je počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode prema žrtvi koja je blago duševno zaostala osoba, sa vidljivim psihičkim i tjelesnim manjkavostima, a potom je prijetnjom prisilio istu žrtvu da mu da sav novac koji ima pa su otišli do obližnje poslovnice banke gdje je žrtva podigla sav novac sa bankovne kartice i predala mu. I po ocjeni ovog suda takav način počinjenja za koji se okrivljenik tereti pokazuje iskazanu odlučnost i iznimnu bezobzirnost.

 

Pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela uzeo u obzir prijašnji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost s pozitivnim propisima društva. Naime, optuženik je 2018. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevare (detaljno opisano u četvrtom odlomku na 4. stranici pobijanog rješenja) i to kaznom zatvora 8 (osam) mjeseci s rokom provjeravanja 2 (dvije) godine. Neovisno o tome okrivljenik je sada ponovno osnovano sumnjiv za učin terećenih kaznenih djela, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi već da postoji osnovana sumnja da prethodna osuda očito nije ostvarila očekivani preventivni učinak na okrivljenika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela nego postoji osnovana sumnja da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo i da je terećena kaznena djela počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude.

 

Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prijašnja osuđivanost nije odlučujuća okolnost te da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora okrivljeniku.

 

Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni mjerom redovitog javljanja u policijsku postaju kako predlaže žalitelj.

 

Protivno žalbenim navodima da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je okrivljeniku istražni zatvor prvotno određen i da je sud prilikom produljenja istražnog zatvora nekritički ponovio obrazloženja iz ranijih rješenja, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. U konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a okolnost što je istraga obustavljena zbog počinjenja drugog kaznenog djela i na štetu druge žrtve (što nije niti obuhvaćeno optužnicom u ovom predmetu) ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Ni žalbeni navodi okrivljenika da teško podnosi boravak u istražnom zatvoru i da je jedini ostvarivao prihod u svojoj obitelji (otac šestero djece) ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema vlastitim navodima optuženik nezaposlen, bez redovnih prihoda i bez imovine.

 

U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire da je već više od pet mjeseci lišen slobode, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (od pet do petnaest godina za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11.), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 19. veljače 2021.