Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

-30/2021-2

1

                                         

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

 

-30/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Michala Danačeka, kao člana  vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz L.,  OIB: kojeg zastupa L. T. odvjetnik iz R., protiv 1. tužene J. R., OIB: , C.,  Slovenija, 2. tuženika A. D. OIB: , Z.,  3. tuženika D. B., OIB: , Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K. odvjetnik iz  OD K. & M. iz Z.,  radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i 3. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u  Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj  P-76/2020 -15 od  4. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 19.  veljače  2021.,

p r e s u d i o   j e

 

  1. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i žalba 3. tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u  Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj  P-76/202 -15 od  4. prosinca 2020. u cijelosti.

 

  1. Odbijaju se kao neosnovani  zahtjevi tužitelja i 3. tuženika za naknadom žalbenog troška .

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki 1. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nedovršene pomoćne zgrade koji u naravi predstavlja garažu izgrađenu na k.č.br. 9085 upisane u zk.ul. 588 k.o. L. kako je to prikazano na geodetskoj snimci – skici lica mjesta geodetskog izvoditelja T. B.-R. d.o.o. uklopljenoj na katastarski plan-prilogu Rješenja o izvedenom stanju Klasa: od 27. veljače 2014. RH, P..-G.. Žup., Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u R. od 27. veljače 2014. pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude pristupiti parcelaciji istog dijela k.č. 9085 k.o. S. D. u skladu sa zakonom, a koju parcelaciju su tuženici dužni trpjeti."

Pod točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi 3. tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana, dok je zahtjev 3. tuženika za naknadom troška odbijen  za iznos od 2.400,00 kuna.

              Protiv navedene presude u cijelosti  žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 84/14, 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev,   odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj potražuje trošak žalbenog postupka.

              Protiv navedene presude, u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka žali se 3. tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga te potražuje žalbeni trošak.

Odgovor na žalbu tužitelja  podnio je   3. tuženik i u istom  navodi da tužitelj ničim nije dokazao da bi mu prodavatelj doista predao ključeve ulaznih vrata garaže.

 

Žalbe tužitelja i 3. tuženika nisu osnovane.

 

S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-an na koju se pozivaju tužitelji i 3. tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev  tužitelja kojim traži da se utvrdi da je vlasnik dijela nedovršene pomoćne zgrade koji u naravi predstavlja garažu izgrađenu na k.č.br. 9085 upisane u zk.ul. 588 k.o. L. kako je to prikazano na geodetskoj snimci –skici lica mjesta geodetskog izvoditelja T. B.-R. d.o.o. uklopljenoj na katastarski plan-prilogu Rješenja o izvedenom stanju Klasa : od 27. 02.2014. RH, P..-G.. Žup., Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u R. od 27.02.2014.  te da ga  se ovlasti da  temeljem  presude pristupiti parcelaciji istog dijela k.č. 9085 k.o. S. D. u skladu sa zakonom, a koju parcelaciju su tuženici dužni trpjeti."

 

U odnosu na tužbeni zahtjev sud prvog stupnja utvrdio je :

 

-          da je tužitelj, kao kupac, dana  17. prosinca 2019. sa D. I., kao prodavateljem, sklopio Ugovor o kupoprodaji  dijela nekretnine  označene kao k.č.br. 9085 upisane u zk.ul. 1512 k.o. L. i to  nedovršene manje zahtjevne zgrade i nedovršene pomoćne zgrade legalizirane rješenjem o Rješenjem o izvedenom stanju Klasa : od 27. 02.2014. RH, P..-G.. Žup., Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u R. od 27. veljače 2014. ,

 

-          da je uvidom u rješenje o izvedenom stanju P.-g. županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava R., klasa: od 27. veljače 2014. utvrđeno kako je, između ostalog, ozakonjena nedovršena pomoćna zgrada do 50 m2 ravnog krova koja se u prizemlju sastoji od garaže i spremišta, a koje su izgrađene na . 9085 i . 9086 obje k.o. L., kao i da  se predmetni objekt dijelom nalazi na . 9086, a dio koji u naravi predstavlja garažu se nalazi na katastarskoj čestici 9085.,

 

-          da su kao suvlasnici nekretnine kčbr. 9085 upisani 1. i 3. tuženici, svaki u ¼ dijela, te 2. tuženik u 2/4 dijela,

 

-          da u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji prodavatelj  I. D., nije bio vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine k.č. 9085 k.o. L.,

 

-          da je  sporna garaža  bila predmet više  ugovora o kupoprodaji koje je D. I. kao prodavatelj   sklapao i to : sa prvo tuženim kao kupcem  dana 10. rujna 2013.  za ½  suvlasnog dijela; sa 2.uženikom kao kupcem dana 11. listopada 2019.  za ½ suvlasnog dijela i  28. listopada 2019. za ½ suvlasnog dijela; sa 3. tuženikom kao kupcem dana 22. listopada 2019.,

 

-          da je tužitelj ušao u garažu samo jednom, nakon sklapanja ugovora kojom prilikom je zatekao svari 3. tuženika.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud nije našao pravnu osnovu temeljem koje bi utvrdio da je  tužitelj  stekao pravo vlasništva predmetnog dijela . 9085 k.o. L., temeljem pravnog posla tj  ugovora o kupoprodaji,  te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Pri tome je  sud prvog stupnja  svoje materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i to odredbama članka 119. i članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje: ZV).

 

Naime, temeljem članka 119. stavak 1. ZV vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Prema odredbi članka 120. stavak 1. ZV-a vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla (ugovor o prodaji, ugovor o darovanju) stječe se upisom u zemljišnu knjigu u kojoj je situaciji pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige,  slijedom  čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da  deklaratorni tužbeni zahtjev tužitelja   usmjeren na utvrđenje prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji od 17. prosinca 2019. nije osnovan.

 

Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da tužitelj nije stekao  pravo vlasništva niti temeljem članka 159. ZV-a.

 

Osporavajući pobijanu presudu tužitelj u žalbi ističe da je  prvostupanjski sud   na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pogrešno primijenio materijalno pravo kada je  iz provedenih dokaza utvrdio da  tužitelj nije ušao u posjed predmetnog dijela nekretnine. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud  pogrešno valorizira činjenicu da je tužitelj dobio ključeve predmetnog dijela garaže od prodavatelja.To iz razloga što čin predaje ključeva predstavlja i način predaje stvari, sukladno članku 14. stavak 1. ZV-a .

 

Taj žalbeni navod ne može se prihvati jer je prvostupanjski sud temeljem rezultata provedenih dokaza utvrdio relevantno činjenično stanje za ovu parnicu koje  ničim nije dovedeno u pitanje navodima žalbe. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti iz članka 159. ZV-a jer tužitelj nije nikad stupio u posjed garaže. Činjenica da mu je prodavatelj predao ključeve garaže, samo po sebi, ne može imati značaj  predaje u posjed garaže  budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi  da je tužitelj  ušao u garažu samo jednom sa prodavateljem D. I. i tom prilikom zatekao stvari 3. tuženika, te da mu  je prodavatelj rekao prilikom sklapanja ugovora  da se u garaži nalaze stvari 3. tuženika i obećao da će on to riješiti, a nakon čega mu se više nije javljao. Pri tome, sve i kad bi se čin predaje ključeva garaže  u navedenim okolnostima mogao smatrati predajom u posjed garaže, za istaknuti je da od   tada pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije prošlo 10 godina, te nisu ispunjeni uvjeti iz  članka 159. stavkom 2. ZV-a.

 

Stoga je suprotno navodima žalbe na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je shodno tome valjalo pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

Žalba 3. tuženika u odnosu na troškove postupka također nije osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 11.000,00 kuna sud je pravilnom primjenom članka 37. stavka 2. ZPP-a  utvrdio za 3. tuženika vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.667,67 kuna.

 

Naime, odredbom članka  37. stavak 2. ZPP-a određeno je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtjeva utvrđenje prava vlasništva u odnosu na tri tuženika,  te je prvostupanjski sud pravilno  vrijednost predmeta spora odredio za svakog  tuženika, tako da je  utvrđenu vrijednost predmeta spora podijelio s brojem tuženika (brojem tri), pa je za 3. tuženika određena vrijednost predmeta spora u iznosu  od 3.666, 67 kuna.  3. tuženiku je pravilno  priznat trošak za sastav odgovora na tužbu po odvjetniku od 19.3.2020. (Tbr.8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) - 500,00 kuna, zastupanje po odvjetniku na ročištima održanima 9. srpnja 2020., 29. rujna 2020. i 26. listopada 2020. (Tbr.9. točka 1. Tarife) - 3x 500,00 kuna, što ukupno iznosi 2.000,00 kn.

 

Kako iz navedenih razloga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je žalbu 3. tuženika  valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Tužitelju  i 3. tuženiku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka obzirom da isti nisu uspjeli sa svojim žalbama.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Gospiću, 19. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća

 

Milka Vraneš, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu