Gž-798/2020-2

1

                                         

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Michala Danečeka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje tužiteljice) K. H., OIB …, s prebivalištem u Belgiji, A., zastupane po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z.,  protiv 1. tuženika-protutužitelja (dalje: 1. tuženika) Z. Š., OIB … i 2. tuženice-protutužiteljice (dalje: 2. tuženice) M. Š., OIB …, oboje iz Z., , oboje zastupani po punomoćniku I. Z., odvjetniku iz Z., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 P-119/2016-47 od 16. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e

1. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 P-119/2016-47 od 16. srpnja 2020. u dijelu izreke pod točkama I. - VI. 

 

2. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i djelomično se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki VII. izreke i u tom dijelu se sudi:

Nalaže se tuženicima da tužiteljici plate parnični trošak u iznosu od 2.875,35 kuna u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu u odnosu na parnični trošak kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka prvostupanjska presuda se potvrđuje, a žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju kao neosnovane.

 

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se I. tuženiku - protutužitelju Z. Š., OIB …, i II. tuženici - protutužiteljici M. Š., OIB …, da tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, isplate iznos od 39.720,71 kn sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se I. tuženiku - protutužitelju Z. Š., OIB …, i II. tuženici - protutužiteljici M. Š., OIB …, da tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, predaju u suposjed nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.u. broj 2806, k.o.Grad Z., zkčbr. 6043, kuća u Z., u kopiji kat. plana označena br. I. tlocrtne površine 49 čm, dvorište i vrt, površine 189.3 hvati odnosno 681 m2, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, da I. tuženiku - protutužitelju Z. Š., OIB …, i II. tuženici - protutužiteljici M. Š., OIB …, isplati:

- iznos od 42,08 kn sa zateznom kamatom od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 42,08 kn sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2013. pa do isplate, te

- iznos od 168,90 kn sa zateznom kamatom od 24. travnja 2015. pa do isplate,

sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se ostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 124.279,29 kn kao i zahtjev za solidarnu isplatu dosuđenog iznosa glavnice od 39.720,71 kn.

V. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženicima solidarno isplaćivati tužitelju iznos od 2.000,00 kn mjesečno počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do predaje tužitelju u suposjed nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.u. broj 2806, k.o.Grad Z., zkčbr. 6043, kuća u Z., u kopiji kat. plana označena br. I. tlocrtne površine 49 čm, dvorište I vrt, površine 189.3 hvati odnosno 681 m2 i to zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od pravog dana u narednom mjesecu za tekući mjesec po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, I. tuženiku - protutužitelju Z. Š., OIB …, i II. tuženici - protutužiteljici M. Š., OIB …, tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, isplatiti iznos od 3.777,84 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je tekuća na iznos od:

- 46,59 kuna od dana 22.05.1993.

- 7,6 kuna od dana 22.04.1992.

- 0,06 kune od dana 15.06.1992.

- 2,02 kuna od dana 22.04.1992.

- 0,65 kuna od dana 18.04.1992.

- 0,38 kuna od dana 13.05.1992.

- 0,33 kuna od dana 29.04.1992.

- 0,19 kuna od dana 29.04.1992.

- 2,36 kuna od dana 28.04.1992.

- 0,94 kune od dana 28.04.1992.

- 0,27 kune od dana 05.05.1992.

- 2,55 kuna od dana 28.04.1992

- 0,38 kuna od dana 13.05.1992.

- 3,10 kune od dana 30.05.1991.

- 31,74 kune od dana 09.05.1992.

- 0,13 kuna od dana 23.05.1992.

- 1,02 kuna od dana 23.05.1992.

- 0,10 kuna od dana 07.05.1992.

- 0,40 kune od dana 30.04.1992.

- 0,40 kune od dana 05.05.1992.

- 1,49 kuna od dana 28.04.1992.

- 0,90 kuna od dana 28.04.1992.

- 107,60 kune od dana 16.11.1991.

- 6,08 kuna od dana 20.03.1992.

- 2,02 kuna od dana 20.03.1992.

- 0,10 kuna od dana 16.11.1991.

- 4,54 kuna od dana 16.11.1991.

- 10,74 kuna od dana 16.11.1991.

- 0,3 kuna od dana 14.11.1991.

- 0,06 kune od dana 19.02.1992.

- 0,35 kuna od dana 19.01.1992.

- 1,18 kuna od dana 24.10.1991.

- 0,06 kuna od dana 10.07.1991.

- 77,34 kuna od dana 25.06.1997.

- 3,07 kune od dana 22.01.1993.

- 6,33 kuna od dana 22.01.1993.

- 0,8 kune od dana 30.09.1992.

- 12,55 kuna od dana 29.09.1992.

- 1,29 kuna od dana 29.09.1992.

- 1,60 kuna od dana 29.09.1992.

- 14,22 kuna od dana 04.10.1992.

- 0,13 kuna od dana 24.09.1992.

- 2 kuna od dana 24.09.1992.

- 1,30 kuna od dana 16.09.1992.

- 20,20 kuna od dana 13.09.1992.

- 4,76 kuna od dana 10.09.1992.

- 1,43 kuna od dana 10.09.1992.

- 3,31 kuna od dana 03.09.1992.

- 1,10 kuna od dana 03.09.1992.

- 1,28 kuna od dana 09.09.1992.

- 2,89 kuna od dana 01.09.1991.

- 0,96 kuna od dana 28.08.1992.

- 13,36 kuna od dana 28.08.1992.

- 2,38 kuna od dana 23.08.1992.

- 7,36 kuna od dana 20.08.1992.

- 8,59 kuna od dana 12.08.1992.

- 4,81 kuna od dana 13.08.1992.

- 4,83 kuna od dana 12.08.1992.

- 0,3 kuna od dana 18.08.1992.

- 12,94 kune od dana 01.08.1992.

- 12,57 kune od dana 04.08.1992.

- 6,17 kuna od dana 03.07.1992.

- 9,8 kune od dana 31.07.1999.

- 21,55 kuna od dana 03.07.1992.

- 11,12kunaoddana03.07.1992.

- 18,61 kuna od dana J 8.06.1992.

- 6,20 kuna od dana 18.06.1992.

- 31,08 kuna od dana 18.06.1992.

pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj čl.l. Uredbe o visini kamatne stope, od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

a iznose od

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.08.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.07.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.06.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.05.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.04.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.03.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.02.2013.

- 20,68 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.01.2013.

- 42,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.06.2013.

- 42,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.05.2013.

- 42,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.04.2013.

- 42,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.03.2013.

- 25,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.08.2013.

- 45,02 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.06.2013.

- 46,68 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.05.2013.

- 30,02 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.04.2013.

- 30,36 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.03.2013.

- 82,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.02.2013.

- 45,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.01.2013.

- 6,13 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17.08.2013

- 6,13 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.08.2013.

- 25,01 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.07.2013.

- 20,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.06.2013.

- 6,13 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.05.2013.

- 25,00 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.04.2013.

- 25,00 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.03.2013.

- 29,72 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.02.2013.

- 29,721 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.01.2013

- 28,58 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.01.2013.

- 26,63 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.07.2013.

- 26,63 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.06.2013.

- 269,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.06.2013.

- 181,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.04.2013.

- 181,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12.03.2013.

- 1.166,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.04.2014.

- 333,33 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.05.2014.

- 168,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24.04.2015.

pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

Nalaže se tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, I. tuženiku - protutužitelju Z. Š., OIB …, i II. tuženici - protutužiteljici M. Š., OIB …, tužiteljici - protutuženici K. H., OIB …, isplatiti iznos od 4.483,33 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.05.2001.godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj čl.I. Uredbe o visini kamatne stope, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

VII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

 

Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i tuženici.

Tužiteljica se žali protiv dijela točke I., III., IV. i V., te dijela točke VII. izreke prvostupanjske presude i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

U žalbi predlaže da se pobijani dijelovi predmetne presude preinače odnosno- podredno - ukinu, sve to uz obvezivanje tuženika solidarno (odnosno-podredno-pojedinačno) da isplate tužiteljici procesni trošak prvostupanjskog dijela ovog postupka (sukladno specifikaciji i na način zatražen troškovnikom od 8. lipnja 2020.) te trošak ove žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna za sastav žalbe, zatim trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 7.500,00 kuna, odnosno ukupno 14.980,00 kuna sa zz kamatom od dana donošenja odluke o žalbi pa ubuduće do isplate.

Tuženici se žale protiv navedene presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne odluke o parničnom trošku. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud usvoji njihovu žalbu i preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti bude odbijen, te da drugostupanjski sud obveže tužiteljicu na platež troškova postupka kao i troškova ove žalbe u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna za sastav žalbe, te trošak pristojbe po odluci suda ili podredno predlažu da drugostupanjski sud ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane u odnosu na glavno potraživanje u dijelu pod točkama I. – VI. izreke, dok je žalba tužiteljice samo djelomično osnovana u odnosu na parnični trošak sadržan pod točkom VII. izreke presude.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga i navoda, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od citiranih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Suprotno tvrdnji tužiteljice i tuženika, pobijana presuda kako u svom usvojenom tako i u odbijenom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni, logični i sasvim razumljivi.

Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu se pozivaju kako tužiteljica tako i tuženici.

Neosnovano tužiteljica i tuženici u žalbi u bitnom osporavaju utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda na način da preocjenjuju utvrđenja prvostupanjskog suda, ali bez uspjeha, budući je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Isto tako nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se pozivaju stranke, jer je sud prvog stupnja u zakonitom i pravilnom postupku sukladno članku 7. i 8. ZPP-a raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu iznosa po osnovi naknade štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala usljed postupanja tuženika koji joj nedopuštaju suposjed nekretnine koje su suvlasnici kao i zahtjev za predaju nekretnine u suposjed. (zahtjeva isplatu iznos od 152.000,00 kuna).

 

Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika da im tužiteljica plati troškove legalizacije (ishođenje tehničke dokumentacije, naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru), izvedbe kućnog priključka plinovoda, troškove zasnivanja pretplatničkog odnosa sa Hrvatskom poštom i telekomunikacijama, troškove vodnog priključka uključujući i trošak prijekopa, troškove adaptacije i redovne troškove režija, te da im isplati troškove koje je kao suvlasnica bila dužna sudjelovati u nastalim troškovima koji terete nekretninu, u ukupnom iznosu od 8.514,23 kune.

 

Žalbama tužiteljice i tuženika ničim se ne dovode u pitanja činjenična utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

Analizom svih dokaza provedenih u postupku i ocjenom istih u smislu članka 8. ZPP-a sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće bitne činjenice:

- da među strankama nije sporno da su iste suvlasnici nekretnine upisane u z.k.ul. 2806 k.o. Grad Z., i to tužiteljica u 2/6 dijela, I. tuženik u 3/6 dijela, i II. tužena u 1/6 dijela,

- da među strankama također nije sporno da su tuženici u posjed predmetne nekretnine, dok tužiteljica nije u suposjedu iste u utuženom razdoblju,

- da tuženici kao suvlasnici predmetne nekretnine posjeduju i suvlasničke udjele tužiteljice očito bez njene suglasnosti,

- da su tuženici predmetnu nekretninu tijekom utuženog razdoblja iznajmljivali iz čega proizlazi da su opravdane tvrdnje tužiteljice da joj je nastala određena šteta jer nije ostvarivala prihod od iznajmljivanja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom,

- da je vrijednost najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od 1. listopada 2013. pa do 11. siječnja 2016. iznosila 37.752,65 kuna, a od 11. siječnja 2016. pa do 3. lipnja 2019. 60.481,62 kune,

- da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu cjelinu (kuću, gospodarsku zgradu i česticu zemljišta na kojoj je izgrađena), te je kao takva i vještačena,

- da dvorišna gospodarska zgrada zbog svoje derutnosti o dotrajalosti (što je vidljivo i iz fotografija) nije uključena u izračun jer na tržištu ne može postići nikakvu vrijednost najamnine,

-  da kada se uzme u obzir da su tuženici bili nepošteni posjednici i suvlasničkog dijela tužiteljice, tada se imajući u vidu visina najamnine koju je vještak iskazao po mjesecima u utuženom razdoblju dobije se iznos od ukupno 39.720,71 kunu koju su tuženici dužni isplatiti tužiteljici,

- da je za razdoblje od 3. lipnja 2019. pa do zaključenja glavne rasprave kao vrijednost najamnine uzet kao relevantan iznos od 1.622,35 kuna koji je od strane vještaka i utvrđen u razdoblju od 1. srpnja 2018. pa nadalje,

- da iz činjeničnih navoda protutužbenog zahtjeva tuženika proizlazi da su isti platili troškove legalizacije (ishođenje tehničke dokumentacije, naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru), izvedbu kućnog plinovod, troškove zasnivanja pretplatničkog odnosa sa Hrvatskom poštom i telekomunikacijama, troškove vodnog priključka uključujući i trošak prijekopa, troškove adaptacije i redovne troškove režija, te sada od tuženice koja je kao suvlasnica bila dužna sudjelovati u nastalim troškovima  koji terete nekretninu, traže isplatu tih nastalih troškova.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da se tuženici imaju smatrati nepoštenim posjednicima predmetne nekretnine pa je stoga osnovan zahtjev tužiteljice postavljen u smislu odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.– dalje: ZV). Naime, prema toj zakonskoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari, konkretno suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice, mora je predati vlasniku te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.

              Takvom štetom za tužiteljicu ima se smatrati šteta po osnovi izmakle koristi u smislu odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, i 78/15 – dalje: ZOO). Uzimajući u obzir nespornu činjenicu da su tuženici predmetnu nekretninu tijekom utuženog razdoblja iznajmljivali to su opravdane tvrdnje tužiteljice da je nastala šteta budući nije ostvarivala prihod od iznajmljivanja u utuženom razdoblju u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom u vlasništvu predmetne nekretnine.

Visinu štete koja po tom osnovu pripada tužiteljici sud je pravilno utvrdio provedenim vještačenjem u dosuđenom iznosu od 39.720,71 kunu.

Isto tako sud je pravilno zaključio da tužiteljici na navedeni iznos pripada i zakonska zatezna kamata prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a koja teče od presuđenja pa do isplate, dok joj zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje do 16. srpnja 2020. ne pripada, a ovo stoga što stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina štete je utvrđena  u konkretnom postupku, pa tuženici dolaze u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bio slučaj da su stranke u ugovornom odnosu, a kako to smatra tužiteljica.

Pravilan je i zaključak suda da je zahtjev tužiteljice za predaju nekretnine u suposjed osnovan u smislu članka 162. ZV-a, budući je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u 2/6 dijela, te da nije u suposjedu iste budući joj tuženici izvršavanje suposjeda ne dozvoljavaju.

U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika sud je također pravilno zaključio da se takav zahtjev ima prosuđivati kroz zakonske odredbe o naknadi štete koja je nastala time što je došlo do umanjenja imovine tuženika u visini plaćenih troškova.

Međutim, takav zahtjev osnovano se može postaviti u roku od 5 godina od izvršenih plaćanja, pa je stoga istaknuti prigovor zastare osnovan u odnosu na zahtjev za plaćene troškove izvedbe kućnog priključka plinovoda koje je izvršeno 2001., troškove zasnivanja pretplatničkog odnosa sa Hrvatskom poštom i telekomunikacijama nastale 1993., troškove vodnog priključka uključujući i trošak prijekopa nastale 1992., te u odnosu na troškove adaptacije nastale u razdoblju od 1991. do 1999. (članak 215. i članak 216. ZOO-a u vezi sa člankom 225. ZOO-a), a imajući u vidu činjenicu da je protutužba podnesena 18. listopada 2016.

U pogledu troškova legalizacije sud je također pravilno zaključio da su troškovi legalizacije nastali u vezi poduzetog posla koji se ne može smatrati poslom redovite uprave u smislu članka 41. ZV-a, a tuženici nisu dostavili suglasnost svih suvlasnika u pravcu poduzimanja tog posla sukladno članku 41. stavak 1. ZV.a pa se ne radi o trošku za povrat kojeg osnovano mogu postaviti prema tužiteljici i kojeg bi ona bila dužna snositi sukladno svom suvlasničkom dijelu.

Nadalje, u pogledu zahtjeva po osnovi plaćenih troškova režija prema računima Z. h. d.o.o. za razdoblje od prosinca 2012. do srpnja 2013., prema računima HEP Operatora distribucijskog sustava d.d. za razdoblje od ožujka pa do lipnja 2013., prema računima I. za razdoblje od prosinca 2012. pa do srpnja 2013., prema računima Z. h. d.o.o., PodružnicaVodoopskrba i odvodnja sa dospijećem od siječnja pa do kolovoza 2013. te prema računima Gradske plinare Z. za razdoblje od veljače do lipnja 2013. sud je pravilno zaključio da je isti neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) budući da tuženici, na kojima leži teret dokaza, nisu dostavili dokaze o tome da su te račune uistinu i podmirili.

 

Međutim, kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da su tuženici - protutužitelji platili račune HEP Operatora distribucijskog sustava d.d. koji se odnose na mjesečnu obvezu predmetne nekretnine za veljaču i srpanj 2013. u ukupnom iznosu od 252,50 kuna dana 15. veljače 2013. odnosno 16. srpnja 2013. te naknadu po rješenju Hrvatskih voda u iznosu od 506,70 kuna dana 23. travnja 2015., to je sud pravilno cijeneći suvlasnički udio tužiteljice, istoj naložio da im isplati iznos od 42,08 kuna sa zateznom kamatom od 16. veljače 2013., iznos od 42,08 kn sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2013. te iznos od 168,90 kuna sa zateznom kamatom od 24. travnja 2015.

Naime, u tom dijelu zahtjeva istaknuti prigovor zastare nije osnovan budući nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se ima primijeniti, a imajući u vidu činjenicu da je protutužba tuženika podnesena 18. listopada 2016., a predmetna plaćanja su izvršena 2013. odnosno 2015..

Dakle, suprotno svim žalbenim navodima i razlozima kako tužiteljice tako i tuženika prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge o svim spornim pitanjima u obrazloženju pobijane presude koje kao takve prihvaća i ovaj  sud, jer iznesena utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, te ih žalbeni navodi u kojima kako tužiteljica tako i tuženici, a koji daju svoju subjektivnu ocjenu postupku provedenih dokaza, nisu ih ničim doveli u sumnju, pa stoga nisu niti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, kako u njenom usvojenom tako i u njenom odbijenom dijelu.

              Kako su tužiteljica i tuženici djelomično uspjeli u parnici i to tužiteljica s dijelom zatražene naknade štete i sa zahtjevom za predaju u suposjed sporne nekretnine, valjalo je stoga djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i djelomično preinačiti odluku o parničnom trošku, te tužiteljici dosuditi troškove očevida na licu mjesta u iznosu od 375,25 kuna i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna što ukupno iznosi 2.875,25 kuna, a koji trošak je bio nužan i neophodan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 164. stavak 4. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

              Radi svega naprijed izloženog žalbe tužiteljice i tuženika valjalo je odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. - VI. izreke potvrditi pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka zbog djelomičnog prihvaćanja žalbe tužiteljice djelomično je preinačena, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a, a u ostalom dijelu u odluci o trošku žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane, a prvostupanjska presuda potvrđena pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

Tužiteljici i tuženicima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer nisu uspjeli sa svojim žalbama, time da je potrebno istaknuti da je tužiteljica sa svojom žalbom uspjela samo djelomično u odluci o parničnom trošku, a zbog toga nije nastao nikakav poseban žalbeni trošak.

                                          U Gospiću 19. veljače 2021.

 

Predsjednca vijeća

 

Tatjana Radaković Bašić, v.r.