REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: P-691/2017

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. C. iz Z., , OIB:
…, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv
tuženika 1. G. S., sa sjedištem u S., , OIB: …,

2. A. S., d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u S., , OIB:
…, zastupan po stečajnoj upraviteljici Meri Šitić, a ova po punomoćnici J.
M. K., odvjetnici u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2021. u prisutnosti zamjenice
punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice J. G., generalne punomoćnice tuženika
pod 1. J. V. te zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. V. K.,
na ročištu za objavu i uručenje presude 18. veljače 2021.

p r e s u d i o j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku koji se vodi pred
Općinskim sudom u Splitu pod brojem Ovr-3744/10 na nekretnini 31. E. 277/26946
dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na čest. zem. 820/1 F. L. koji je
suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 31, na III. i IV. katu, koji se sastoji od ulaza,
međupodesta, WC-a, blagovaonice i dnevnog boravka, kuhinje, izbe, hodnika, četiri sobe,
dvije kupaonice, ukupne površine 133,83 m2 te kao pripatka galerije, terase, žardinjere, lođe
te drvarnice br. 31, u podrumu 4, ukupne površine 142,51 m2, sveukupne površine 276,34
m2, sve upisano u zk.ul. 15816, podul. 31 k.o. S..

II.Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti upis brisanja
zabilježbe ovrhe na nekretnini iz točke I. presude, koja ovrha je zabilježena Rješenjem
Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-6924/10 od 27.07.2010. godine.

III. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 15.175,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana

18.veljače 2021. do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

2 P-691/2017

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 13. veljače 2015. zaprimljena je tužba tužitelja E.
C. protiv tuženika pod 1. G. S. i pod 2. A. S. d.o.o., a radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi tužitelj navodi kako je točkom I. izreke rješenja
Općinskog suda u Splitu od 22.01.2015. godine, poslovni broj Ovr-3744/10 upućen kao treća
osoba pokrenuti parnicu protiv ovršnih stranaka, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe na
nekretnini u vlasništvu ovršenika, ovdje II. tuženika, i to na stanu koji nosi oznaku 31. etaža
277/26946 dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na čest. zem. 820/1 F. L. je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 31, na III. i IV. katu, koji se sastoji od
ulaza, međupodesta, WC-a, blagovaonice i dnevnog boravka, kuhinje, izbe, hodnika, četiri
sobe, dvije kupaonic ukupne površine 133,83 m2 te kao pripatka galerije, terase, žardinjere,
lođe te drvarnice br. 31, u podrumu 4, ukupne površine 142,51 m2, sveukupne površine
276,34 m2, sve upisano u zk.ul. 15816, podul. 31 k.o. Split, nedopuštenom. Tužitelj navodi
kako su dana 10.11.2003. godine G. C. i M. N. C., oboje iz S.,
, sa tuženikom pod II. sklopili Predugovor o kupnji stana br. 1-62/306/2003 (dalje
u tekstu: Predugovor), a koji Predugovor se odnosi na stan koji nakon provedbe etažnog
elaborata nosi oznaku 31. etaža 277/26946 dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na čest.
zem. 820/1 F. L. koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 31, na III. i
IV. katu, koji se sastoji od ulaza, međupodesta, WC-a, blagovaonice i dnevnog boravka,
kuhinje, izbe, hodnika, četiri sobe, dvije kupaonice, ukupne površine 133,83 m2 te kao
pripatka galerije, terase, žardinjere, lođe te drvarnice br. 31, u podrumu 4, ukupne površine
142,51 m2, sveukupne površine 276,34 m2. Temeljem Predugovora, G. C. i M.
N. C. kao kupci isplatili su tuženiku pod II. kao prodavatelju dana 15.04.2004.
godine iznos od 240.303,90 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan
plaćanja. Tužitelj ističe da je stjecateljima nekretnine, G. C. i M. N.
C., dana 16.02.2005. godine od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni
ured Split, izdano Porezno rješenje kojim se utvrđuje porez na promet nekretnine i to svakome
za ½ stana na III. i IV. katu, br. 31, tip stana 4S-D-T. Nadalje navodi da su G. C. i
M. N. C. u cijelosti svoju pravnu poziciju u odnosu na naprijed navedene
nekretnine prenijeli na tužitelja kao singularnog sukcesora. Tužitelj navodi kako je on, kao
singularni sukcesor, sklopio s tuženikom pod II. Ugovor o kupoprodaji nekretnine, u kojem
trenutku je stan br 31. još uvijek bio u fazi izgradnje, a iz dodatka ugovoru o kupoprodaji
nekretnine da je razvidno da je upravo tužitelj kao kupac, uz znanje i odobrenje tuženika pod
I. kao vlasnika, izvršio dogradnju i adaptaciju stana, odnosno dijela zgrade u vlasništvu
tuženika pod II., čime da je sukladno odredbi članka 156. stavka 1. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima stekao pravo vlasništva predmetnog stana. Zbog svega navedenoga
tužitelj predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u izreci.

U odgovoru na tužbu od 29. prosinca 2016. tuženik pod 1. se usprotivio tužbi i
tužbenom zahtjevu te predložio sudu tužbu odbaciti, podredno, tužbeni zahtjev odbiti kao
neosnovan, uz obvezu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Tuženik je naveo kako je tužba
nepravovremena budući tužitelj nije pružio dokaz da je podnesena u skladu s čl. 56. st. 1.
Ovršnog zakona, a ovaj zakonski rok da je u koliziji s rokom iz rješenja Općinskog suda u
Splitu posl.br. OVR-3744/10 od 22. siječnja 2015. budući predmetna odluka propisuje
tužitelju rok cit:,, od 15 dana, računajući od dana primitka ovog rješenja“, ali ne i od
pravomoćnosti rješenja kako je to zakonom izričito određeno. Tuženik pod 1. smatra da je
ovo razlog za odbačaj tužbe. Pored ovoga tuženik pod 1. je istaknuo i prigovor nedostatka
aktivne legitimacije te naveo kako nečitka preslika dokumenta naslova izjava od 9. srpnja

2012. na poleđini sadrži samo ovjeru potpisa prenositelja, ali ne i preuzimatelja, ovdje
tužitelja. Tuženik drži da je navodni prijenos cit. ,, pravne pozicije u odnosu na nekretninu“
izvršen protivno odredbama čl. 80.-144. Zakona o obveznim odnosima. Pored ovoga je naveo

3 P-691/2017

da niti kupoprodajni ugovor iz 2013., ne daje legitimaciju tužitelju te obrazložio da je
prilikom podnošenja ovršnog prijedloga radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine, ovdje
tuženika pod 1. naspram ovršenika, ovdje tuženika pod 2. , tuženik pod 2. bio upisan u
zemljišnoj knjizi kao isključivi vlasnik nekretnine upisane činjeničnim navodima tužbe, a
položene u Z.U. 15817, poduložak 31 K.O. S.. Upis zabilježbe na predmetnoj nekretnini na
temelju valjane ovršne isprave od 5. listopada 2007., tuženika pod 1. da je ishođen je

27.7.2010., tri godine prije sklapanja ugovora priloženog uz tužbu, odnosno naveo je kako je
ugovor sklopljen šest godina nakon što je ovaj tuženik ishodio valjanu ovršnu ispravu. Pored
ovoga tuženik pod 1. je naveo kako je nad tuženikom pod 2. otvoren stečajni postupak pa da
je tužitelj, ukoliko se smatrao jednim od vjerovnika, imao pravni instrument prijave tražbine
odnosno mogućnost potraživanja izlučnog prava zbog čega drži ovu parnicu bespredmetnom.
Tuženik pod 1. smatra da interni odnos tužitelja i tuženika pod 2. nije od pravnog značaja za
odnos ovrhovoditelja i ovršenika, odnosno tuženika pod 1. i pod 2. niti da dovodi u pitanje
zakonitost ovršnog rješenja, a time i provedbu ovršnog postupka. Ovo posebno jer je tuženik
pod 2. isključivi uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine i takav je bio prilikom podnošenja
ovršnog prijedloga. Primjena nekog drugog pravnog instrumenta kojim tužitelj može naplatiti
svoje potraživanje da je pitanje ostavljeno za interni odnos tužitelja i tuženika pod 2. Kao
dokaz da su i ovrhovoditeljeva ( tuženik pod 1.) tražbina, ali i predmet ovrhe valjani i zakoniti
da jest i činjenica da se predmetna nekretnina nije izdvojila iz stečajne mase u korist tužitelja.
Zbog navedenoga tuženik pod 1. je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U odgovoru na tužbu od 2. siječnja 2017. tuženik pod 2. je naveo kako je nad
tuženikom pod 2. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. St-159/14 otvoren stečajni postupak
radi čega je predložio prekinuti postupak, a opreza radi, ukoliko će se parnica nakon prekida
nastaviti tuženik pod 2. je izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže tužbu
odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu uz obvezivanje tužitelja na
snašanje parničnog troška. Tuženik pod 2. je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora
kao suviše nisko određenoj u tužbi, pored ovoga je prigovorio i aktivnoj legitimaciji navodeći
kako su predugovor o kupnji stana br. 01-62/306/2003 dana 10. studenog 2003. godine
zaključili G. C. i M. N. C. s A. S. d.o.o. S., dok je
tužitelj u ovoj pravnoj stvari njihov sin E. C. koji se u predmetnom tužbenom
zahtjevu naziva singularnim sukcesorom roditelja te ovlaštenim tužiteljem, a da ovo nije
točno. Tuženik pod 2. navodi kako je točno da su G. C. i M. N. C.
dana 9. srpnja 2012. godine ovjerili Izjavu pred javnim bilježnikom O. R., Z.,
., OV-4671/2012, međutim da su oni tom izjavom naveli kako “izjavljuju da
zaključivanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine prenose na svog sina E. C.", čime
da isti nikako nije stekao svojstvo singularnog sukcesora već eventualno ovlaštenje za
sklapanje Ugovora u ime svojih roditelja, budući nigdje nije navedeno da bi isto mogao učiniti
u svoje ime i za svoj račun. Međutim, unatoč ovome da je E. C. svejedno sklopio
Ugovor o kupoprodaji i to dana 09.07.2012. u kojem se člankom jedan pogrešno navodi da su
iste ugovorne strane dana 11.3.2003.g. sklopile Predugovor o kupoprodaji stana broj 01-
62/306/2003. Ovo da je prepoznao i Općinski sud u Splitu pa da je u Rješenju OVR-3744/10
kojim je ovdje tužitelja uputio u parnicu i naveo da E. C. “nije valjanom ispravom
dokazao pravo vlasništva“ te “nije učinio vjerojatnim postojanje svog prava vlasništva na
predmetnoj nekretnini niti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško
nadoknadivu štetu". U odnosu na samu osnovanost tužbenog zahtjeva je naveo kako tužitelj
ničim nije dokazuje da je isti osnovan i nije naveo zašto bi se navedena ovrha trebala
proglasiti nedopuštenom kako to zahtijeva u petitu tužbenog zahtjeva. Samo pozivanje na
stvarno pravo vlasništva (koje niti ne može dokazati) ne čini ovrhu nedopuštenom niti ne
mijenja činjenicu da je još u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnine dana 4.
travnja 2013. godine tužitelj bio upoznat da je u zemljišnim knjigama provedena zabilježba

4 P-691/2017

ovrhe OVR-3744/10 dana 27.7.2010. godine pod brojem Z-6924/10 (ovrhovoditelj Grad Split,
ovršenik A. S. d.o.o.) no unatoč navedenom zaključio je Ugovor te Dodatak
istom.

Tuženik pod 2. navodi kako je iz svega naprijed navedenog razvidno da je tužitelj unatoč po
njega štetnim upisima u zemljišnim knjigama, koji su mu bili poznati ili su mu morali biti
poznati s obzirom da su zemljišne knjige javne te se postupa s načelom povjerenja u iste,
najprije zaključio Ugovor, a zatim i Dodatak istom. Tuženik pod 2. je naveo i kako tužitelj
nije do otvaranja stečajnog postupka iskoristio svoje zakonsko pravo zatražiti od prodavatelja
raskid ugovora i povrat kupoprodajne cijene. Pored ovoga je naveo da je propuštanje svih
navedenih pravnih radnji kojima bi tužitelj zaštitio svoja prava i interese, počev od datuma
sklapanja predugovora koji su zaključili roditelji pa do kupoprodaje koju je zaključio po
ovlaštenju roditelja sam tužitelj sve do dana otvaranja stečajnog postupka, istog dovelo u
pravnu situaciju u kojoj se nalazi, a sve navedeno da ne čini samu ovrhu nedopuštenom.
Tuženik pod 2. smatra da jedino čime tužitelj dokazuje svoje pravo vlasništva te osnovanost
tužbenog zahtjeva je da je kao kupac uz znanje prodavatelja izvršio dogradnju i adaptaciju
stana, čime je sukladno odredbi članka 156. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima stekao vlasništvo predmetnoga stana.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pst-167/2015-10, od 16. siječnja 2017.
prekinut je postupak zbog stečaja nad tuženikom pod 2. te je potom i nastavljen pozivanjem
stečajnog upravitelja na preuzimanje istog.

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem spisa Općinskog
suda u Splitu posl. broj Ovr-3744/10 te ovome spisu priloženih dijelova istog, predugovora o
kupnji stana br. 01-62/306/2003, poreznog rješenja Klasa: UP/I-410-20/2004-001/01765,
Urbroj: 513-00717/008-2005-0004 poreznog rješenja Klasa: UP/I-410-20/2004-001/01765,
Urbroj: 513-00717/008-2005-0005, izjava od 09.07.2012., ugovora o kupoprodaji nekretnine
od 09.07.2012., dodatka ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 04.04.2013., z.k. izvatka s
povijesnim prikazom za predmetnu nekretninu položenu u Z.U. 15817 poduložak br. 31 K.O.
Split, spisa ovog suda posl. broj Pi-301/11 , Ovr-3744/10 ( sada Ovr-2803/2018), preslika iz
zbirke isprava ovog suda Z-6924/10, presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-4788/17-
16, od 3. lipnja 2019., presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-427/20-2, od 18. veljače

2020., sporazuma od 25. veljače 2013, rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog
uređenja, Uprave za inspekcijske poslove od 3. prosinca 2003., zaključka Ministarstva zaštite
okoliša i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove od 14. studenoga 2008.,
upozorenje B. T. upućenog G. S. dana 7. prosinca 2017., saslušanjem
svjedoka G. C., M. N. C. i saslušanjem tužitelja.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr-3744/10, od dana 22. siječnja

2015. godine upućen je tužitelj na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u
roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja. Tužitelju je ovo rješenje uručeno

10. veljače 2015., a predmetnu tužbu je podnio 13. veljače 2015. Dakle, tužitelj je postupio u
skladu sa nalogom suda, u određenom mu roku. Nije u pravu tuženik pod 1. kada navodi da je
određeni rok iz ovoga rješenja u koliziji sa propisanim rokom iz članka 56. st. 1. Ovršnog
zakona ( „Narodne novine“ 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ-a), a što znači da je predmetna tužba pravovremeno podnijeta.
Iz predugovora o kupnji stana broj 01-62/306/2003 kojega su zaključili dana 10.
studenoga 2003. godine s jedne strane tvrtka „A. S.“ d.o.o., a kao Investitor te s
druge strane M. N. C. i G. C. kao kupci proizlazi da je ovim
ugovorom investitor jamčio da je nositelj prava gradnje i investitor izgradnje buduće zgrade
koja će biti izgrađena na čest. zem. 820/1 K.O. Split, radnog naziva „F. -L.“ te se
obvezao prodati kupcima stan na 3. i 4. katu, broj 31., tip stana 4S+d+t, orijentacije jug-zapad,

5 P-691/2017

ukupne površine 271,80 m2, u koju površine pripada i prostor drvarnice te označeni stan
prodati u razini dovršenosti „ključ u ruke“. Ugovorena je cijena stana u iznosu od 303.412,11
Eur, odnosno protuvrijednost tog iznosa u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.
Točkom IV. Ugovora ugovorena je dinamika plaćanja na ime predujma ( a što zbrojeno iznosi
ukupno 303.412,11 Eur tj. iznosi punu cijenu stana, s time da se kupac obvezao ukupan iznos
od 242.729,68 Eur isplatiti do 15. travnja 2004. godine, a iznos od 60.682,43 Eur u
protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan uplate u roku od 15 dana od
tehničkog pregleda objekta). U točki V. je propisano da predugovor stupa na snagu nakon što
kupac uplati iznos iz članka IV. alineja 1. na žiro – račun Investitora. Točkama VI. i VII.
ugovora investitor se obvezao završiti radove na građevini najkasnije do 30. lipnja 2004.,
odnosno obvezao se kupcima predati stan do toga datuma te prije čina predaje sa kupcima
zaključiti Ugovor o kupoprodaji stana temeljem kojega će steći u vlasništvo predmetni stan. U
točkama VIII. i XI. Ugovorena su osiguranja izvršenja dok se točke od X. pa na dalje odnose
na završne odredbe. Predugovor sadrži i tlocrt predmetnog stana. Ugovor je ovjeren 11.
studenoga 2003. od javnog bilježnika I. B. u S. pod brojem Ov-6915/03.
Iz poreznog rješenja Ministarsta financija- Porezne uprave, Područnog ureda Split,
Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2004-001/01765, od 16. veljače 2005. proizlazi da je
poreznom obvezniku M. N. C. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u
iznosu od 240.278,68 kuna, a da je porez na promet nekretnina po stopi od 5% iznos od

12.013,93 kune. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da rješenje odnosi na ½ nekretnine stečene
po ugovoru zaključenom dana 10. studenoga 2003. koji je zaključen sa prodavateljem Atrium
Spalatum d.o.o., a iz opisa nekretnine je jasno da se radi o predmetnoj nekretnini. Ovdje se
navodi kako je u obrazloženju navedeno da je ukupna vrijednost nekretnine u iznosu od

2.296.829,67 kuna, a od čega vrijednost zemljišta i iznos naknade za komunalno uređenje
zemljišta prema odluci mjerodavnih tijela iznosi 240.278,68 kuna.

Također spisu prileži i porezno rješenje Ministarsta financija- Porezne uprave,
Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2004-001/01765, od 16. veljače

2005. kojim je poreznom obvezniku G. C. utvrđena osnovica na porez na promet
nekretnina u istim iznosu kao i poreznom obvezniku M. N. C. ( dakle, za drugu
½).

U spisu se nalazi izjava kojom G. C. i M. N. C. suglasno
izjavljuju da zaključivanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine, predložen u tekstu „U S.,

09. srpnja 2012., predmet kojeg kupoprodaja je stana u stambeno poslovnom objektu „F.
– L.“ u S. i baš stana označenog kao 277/26946 dijela zgrade sagrađene na pravu
građenja na čest. zem. 820/1 „F.- L.“, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom
stana br. 31., na III i IV katu te pripatka galerije, terase, žardinjere, lođe, te drvarnice, ukupne
površine 142,51 m2, sveukupne površine 276,34 m2, upisane u poduložak 31, zk uložak
15817 K.O. S. prenose na svoga sina E. C., a koji ugovor se zaključuje s osnova
ranije sklopljenog Predugovora o kupnji stana broj 01-62/306/2003 od 11. ožujka 2003., kao i
sklapanje Sporazuma od 9. srpnja 2012. koji sporazum je sastavni dio Ugovora o kupoprodaji
nekretnine od 9. srpnja 2012. Izjava je ovjerena u potpisima dana 9. srpnja 2012. godine od
javnog bilježnika O. R. u Z. pod brojem Ov-1671/2002.

Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine zaključili su dana 9. srpnja 2012. godine
A. S. d.o.o. kao prodavatelj i E. C. kao kupac, a ugovor je ovjeren dana

10. srpnja 2012. u potpisima prodavatelja i kupca od javnog bilježnika I. B. pod
brojem Ov-4979/12 i Ov-4980/12. Ugovorne stranke su potvrdile da su dana 11. ožujka 2003.
godine sklopili Predugovor o kupnji stana kojim je prodavatelj prodao kupcima ( ovdje se
uočava da je unaprijed pripremljen tekst najvjerojatnije u odnosu na roditelje tužitelja) stan na

3. i 4. katu, broj 31 u zgradi „F. – L.“ sagrađenoj na čest. zem. 820/1 k.o. S. po
cijeni od 313.314,11 Eur prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Dalje su se usuglasile

6 P-691/2017

da nakon etažiranja predmetna nekretnina nosi oznaku etaža 277/26946, upisana u poduložak
31, Z.U. 15817 K.O. Split ( članak1.2.), da je rješenjem Općinskog suda u S. broj Z-
6924/10 u odnosu na predmetnu nekretninu upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja o
ovrsi Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr-3744/10, a u korist Grada Splita ( članak 1.3.).
Stranke su utvrdile da je nekretnina u fazi završnih radova koji će biti okončani do 1.
listopada 2012. te se prodavatelj obvezao izdavati kupcima informativno izvješće za situirane
privremene odnosno okončane preostale radove čija ukupna vrijednost neće premašiti iznos
od 69.008,13 EUR-a, u koju cijenu je uključen PDV. U članku 2. je navedeno da prodavatelj
prodaje, a kupac kupuje nekretninu ranije navedenu pod člankom 1.2. pod uvjetima koji su
navedeni u nastavku tog ugovora. U članku 3. 1. navedena je kupoprodajna cijena, a pod
člankom 3.2.1. i 3.2.2. definiran je način isplate kupoprodajne cijene ( iznos od 240.303,90
Eur protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan uplate da su kupci platili
do zaključno 15.04.2004., a iznos od 69.008,13 Eur protuvrijednosti u kunama prema
srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kupci su se obvezali isplatiti na temelju Sporazuma
kojeg će potpisati sa prodavateljem i koji je sastavni dio Ugovora). Stranke su dalje u članku

4. ugovorile uvođenje u posjed ( u trenutku isplate kupoprodajne cijene, obvezale se sačiniti
zapisnik o primopredaji, rok za primopredaju nekretnine do 1. listopada 2012.). Člankom 6.
prodavatelj se obvezao po isplati kupoprodajne cijene iz članka 3.2.2. izdati ovjerenu izjavu
da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti. Dalje je prodavatelj jamčio da je prodana
nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, da na istoj ne postoji niti jedno drugo pravo trećeg
koje bi isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo pravo vlasništva kupca osim prava trećih
navedenih u članku 1. stavku 1.3. Člankom 6.3. prodavatelj se obvezao ponuditi Gradu Splitu
drugu nekretninu kao zamjenski zalog u svrhu osiguranja potraživanja Grada Splita prema
prodavatelju koje se prisilno naplaćuje u ovršnom postupku Općinskog suda u Splitu broj
Ovr-3774/10 i koja ovrha je zabilježena i u odnosu na ovu nekretninu, a da ova nekretnina
mora okvirno odgovarati vrijednosti nekretnine koja je predmet ovog ugovora. U slučaju da
Grad Split odbije zamjensku nekretninu prodavatelj se obvezao zasnovati založno pravo u
korist kupaca u svrhu osiguranja štete koju kupci mogu pretrpjeti uslijed provedbe ovrhe Ovr-
3774/10. Dalje se u članku 10.2. navodi kako je Ugovor cjelovit i potpun, predstavlja pravu
volju strana u Ugovoru, da se njegovim potpisom isključuju svi prethodni dogovori, usmeni
ili pismeni, između strana u ugovoru glede predmeta ugovora. Osim priloga navedenih kao
njegov sastavni dio ovaj ugovor u trenutku potpisivanja da nema drugih dodataka.

S obzirom da je A. S. d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji sa tužiteljem
E. C. to se ima smatrati da je isti pristao da druga strana, tj. raniji kupci G.
C. i M. N. C., prenesu zaključenje ugovora tj. ugovor na treću osobu tj.
svoga sina pa je tužitelj zaključenjem ugovora postao nositelj svih prava i obveza iz ugovora
koje su ranije imali njegovi pravni prednici u smislu odredaba članka 127. stavka 1. i 2.
Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08), a što je ranije ZOO91
propisivao odredbom članka 145. stavka 1. i 2. Uostalom i G. C. koji je saslušan
kao svjedok je naveo kako su on i supruga prenijeli pravo vlasništva stana na sina E., a koji
navodi su suglasni sa zaključkom suda radi čega je neosnovan prigovor tuženika glede
nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

Dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključen je 4. travnja 2013., između
prodavatelja A. S. d.o.o. i kupca E. C., ovjeren u potpisu zakonskog
zastupnika prodavatelja dana 12. lipnja 2013. od javnog bilježnika I. B. pod
brojem OV-4733/13. Istim je izmijenjen članak 3., točka 3.2., 4. točka 4.3., članak 6. točka

6.1. osnovnog ugovora o kupoprodaji na način da člankom 3. točka 3.2. potpisom tog ugovora
prodavatelj potvrđuje da je kupac kroz izvedene i podmirene radove po popisanom
troškovniku radova iz travnja 2013. godine zatvorio kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti, a u
članku 4. točki 4.3. stranke usuglašavaju da je kupac potpisom tog dodatka ušao u posjed

7 P-691/2017

predmetnog stana, članak 6.1. sadrži uknjižbeno očitovanje te se navodi da ostale odredbe
ugovora od 9. srpnja 2012. ostaju ne izmijenjene ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim
Dodatkom ugovora.

Čitanjem sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na
nekretnini kojeg su 25. veljače 2013. zaključili E. C. kao predlagatelj osiguranja s
jedne strane te A. S. d.o.o. kao dužnik s druge strane te A. S.
I. d.o.o. kao založni dužnik i protivnik osiguranja, a koji je ovjeren u potpisu
zakonskog zastupnika dužnika i protivnika osiguranja dana 26. veljače 2013. od javnog
bilježnika I. B. pod brojem OV-1499/13, utvrđeno je da su člankom 1. stranke
suglasno utvrdile da su dana 9. srpnja 2012. zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji
se odnosi na stan broj 31. ( E-31) upisan u Z.U. 15817 K.O. S., da je temeljem tog ugovora
E. C. podmirio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 230.303,90 Eura u
protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan uplate, dok iznos od 69.008,13 Eur u
protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja E. C. još uvijek nije
podmirio prodavatelju A. S. d.o.o. U članku 3. se navodi kako su stranke
konstatirale da na predmetnom stanu pod poslovnim brojem Z-6924/10 postoji zabilježba
ovrhe na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr-3744/10 od 23. srpnja 2010.
Člankom 4. stranke sporazuma navode na što se prodavatelj obvezao osnovnim ugovorom o
kupoprodaji u članku 6.3. U članku 5. protivnik osiguranja – založni dužnik A. S.
I. d.o.o. Split jamči predlagatelju osiguranja da je vlasnik 6/24 dijela čest. zem. 1481
površine 5282 m2, Z.U. 6345 K.O. S.. Dalje se stranke u članku 6. usuglašavaju da se radi
naknade eventualne štete, a koju bi E. C. pretrpio za slučaj da na stanu bude
provedena ovrha Ovr-3744/10 upiše založno pravo u korist vjerovnika u visini kupoprodajne
cijene stana u iznosu od 309.312,03 Eur-a protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju
HNB-a na dan plaćanja na nekretnini iz članka 5. U članku 7. se usuglašavaju u kojem obimu
će E. C. moći nadoknaditi eventualnu štetu, dok članak 8. sadrži ovlaštenje na upis
založnog prava. U članku 9. stavku 2. ugovoreno je kada vjerovnik može zatražiti klauzulu
ovršnosti na taj Sporazum. Članak 11. sadrži obvezu vjerovnika na izdavanje brisovne
dozvole založnog prava u slučaju „skidanja“ ovrhe Grada Splita sa predmetnog stana.
Iz zemljišne knjige, Z.U. 6345 razvidno je da je kao vlasnik 6/24 dijela čest. zem.
1481 upisan A. S. I. d.o.o., da je u listu B pod brojem Z-7692/12, 31.
srpnja 2012. zabilježen spor između tužitelja V. d.o.o. S., , protiv
tuženika A. S. I. d.o.o. S., , glede prava vlasništva 6/24
dijela, čest. zem. 1481, a na temelju primjerka tužbe zaprimljene pred Trgovačkim sudom u
Splitu, pod poslovnim brojem P-1089/12 od 31. srpnja 2012. godine. U listu C pod brojem Z-
2377/13, dana 27. veljače 2013. na teret 6/24 dijela čest. zem. 1481, vlasništva A.
S. I. d.o.o. S., a na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine
zasnivanjem založnog prava od 25. veljače 2013. godine, uknjiženo je pravo zaloga u iznosu
od 309.312,03 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim kamatama i nuzgredicama te
eventualnim drugim troškovima prema sporazumu, u korist E. C..

Dakle, sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na
nekretnini od 25. veljače 2013. godine prethodio je ovjeravanju dodatka ugovora o
kupoprodaji nekretnine od dana 12. lipnja 2013, a kojim dodatkom su stranke kupoprodajnog
ugovora, tužitelj i tuženik pod 2. izmijenile odredbe ugovora koje su se odnosile na isplatu
kupoprodajne cijene odnosno kojim je tuženik pod 2. potvrdio da je tužitelj kroz izvedene i
podmirene radove po popisanom troškovniku radova iz travnja 2013. godine zatvorio
kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti te kojim je tuženik pod 2. izdao tužitelju uknjižbeno
očitovanje. Tek potpisivanjem dodatka ugovora o kupoprodaji tužitelj bi se mogao uknjižiti
kao vlasnik predmetne nekretnine jer predugovor i ugovor nisu sadržavali uknjižbeno
očitovanje, a što bi bio uvjet prema odredbi članka 54. stavka 1. točke b tada važećeg Zakona

8 P-691/2017

o zemljišnim knjigama ( „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje ZZK).

Po izvršenom uvidu u preslik zbirke isprava ovog suda broj Z-6924/10 utvrđeno je da
je Grad Split, kao ovrhovoditelj, podnio protiv A. S. d.o.o., kao ovršenika,
prijedlog za ovrhu dana 21. srpnja 2010. godine Općinskom sudu u Splitu i to temeljem
ovršne isprave rješenja o visini komunalnog doprinosa Upravnog odjela za komunalno
gospodarstvo Grada Splita Klasa: Up/I-361-01/02-01/113, Urbroj: 2181/01-01-01/02-07-7, od

5.listopada 2007., a radi isplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 10.149.652,04
kuna te je određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u Z.U. 15187 K.O. S.
poduložak 20, 31, 41, 55, 56, 58, 68 rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. broj Ovr-
3744/10 od dana 23. srpnja 2010. godine.

Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 820/1, upisanu u Z.U. 15817 K.O.
Split, razvidno je da je kao vlasnik dijela zgrade označenog pod rbr 31. kao udio prava
građenja: 277/26946, etažno vlasništvo (E-31) dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na
čest. zem. 820/1 F. -. L., koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 31,
na III. i IV. katu, koji se sastoji od ulaza, međupodesta, WC-a, blagovaonice i dnevnog
boravka, kuhinje, izbe, hodnika, četiri sobe, dvije kupaonice, ukupne površine 133,83 m2 te
kao pripatka galerije, terase, žardinjere, lođe te drvarnice br. 31, u podrumu 4, ukupne
površine 142,51 m2, sveukupne površine 276,34 m2 ( poduložak 4931) upisan A.
S. d.o.o. S..

Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu je razvidno da je
dana 27. srpnja 2010. pod brojem Z-6924/10 na temelju rješenja o ovrsi Ovog suda broj OVR-
3744/10 od 23. srpnja 2010. godine, zabilježena ovrha utvrđivanjem vrijednosti prodajom
nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja Grada Splita iz iznosa dobivenog prodajom u odnosu
na 277/26946 dijela povezanog sa cjelinom stana br. 31, na III i IV katu, vlasništva ovršenika
A. S. d.o.o.iz S..

Pod brojem Z-7468/12 dana 24. srpnja 2012. zabilježeno je odbijanje prijedloga E.
C. iz Z., kojim je tražio uknjižbu prava vlasništva 277/26946 dijela, povezanog
sa stanom broj 31, na III. i IV. katu.

Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu br. 1. ST – 159/14 od 18. lipnja 2015. nad
tuženikom pod 2. otvoren je stečajni postupak. Na e- oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Splitu
objavljene su isprave koje se odnose na ovaj stečajni postupak ( dakle iste su javne, dostupne
svima) pa je tako objavljeno i rješenje od 1. srpnja 2016. godine u kojem se nalazi tablica
ispitanih tražbina stečajnih vjerovnika sastavljena nakon posebnog ispitnog ročišta od 27.
lipnja 2016. Pod točkom B. drugi viši isplatni red, pod stavkom 60. prijavljena je tražbina E.
C., a ova tražbina je osporena uz obrazloženje da šteta koju vjerovnik prijavljuje s
osnova naknade štete u iznosu kupoprodajne cijene stana do dana otvaranja stečajnog
postupka nije nastala, a vjerovnik da je u posjedu stana. Prema posebnom izvješću stečajne
upraviteljice od 9. studenoga 2016. E. C. kao vjerovnik kojemu je osporena tražbina
upućen je nastaviti parnicu. Dakle, tužitelj je prijavio tražbinu s osnova naknade štete u iznosu
kupoprodajne cijene u stečajnom postupku, ali tuženik smatra da mu šteta još nije nastala
budući se nalazi u posjedu predmetnog stana.

U iskazu kojega je dao ovome sudu svjedok G. C., otac tužitelja, je naveo
kako su 2003. godine on i supruga zaključili predugovor sa tvrtkom A. S. d.o.o.,
a radi kupoprodaje stana u zgradi zvanoj L.. Stan za koji su se odlučili da je bio
izgrađen u „roh-bau“ radi čega da je sa tvrtkom A. S. d.o.o., T. B.
te G. P., koji je vršio nadzor, dogovorena nešto niža cijena ( 245.000,00 Eura
umjesto cca 305.000,00 Eur) te su u ovu svrhu on i supruga i podignuli kredit. Svjedok je
naveo kako su oni sami završili radove u stanu, istog opremili, a na terasi izgradili bazen.
Naveo je kako je on od tuženika pod 2. uzeo „ šprancu“ ugovora i da se čekalo da zgrada

9 P-691/2017

dobije uporabnu dozvolu kako bi se ugovor potpisao. U međuvremenu, sredinom 2004., po
nalogu inspekcijskih službi ovaj stan da je srušen, za što on nije dobio nikakvu odštetu, da bi
naknadno 2013., po dobivanju nove građevne dozvole, stan bio ponovno izgrađen u gotovosti
„roh- bau“ te su ga oni ponovno uredili. Svjedok je naveo da je danas u posjedu ovog stana
njegov sin E. jer da su 2013. godine on i supruga prenijeli pravo vlasništva stana na sina
E.. Naveo je kako su pokušavali uknjižiti stan te da su tada shvatili da u zemljišnim
knjigama postoji ovrha Grada Splita radi čega da je on išao kod T. B., a koji da ga
je potom uvjeravao kako to nije ništa i da je sve u redu, da je obavijestio Grad Split o tome
tko je vlasnik stana te da u Gradu Splitu sve znaju. Zbog ovoga da su nastavili sa uređenjem
stana, a naknadno da se uvjerio da i dalje egzistira ovrha. Svjedok je naveo kako je po njemu
apsurdno da je izdana uporabna dozvola bez da je plaćeno sve što se moralo platiti, a
napomenuo je i da je prilikom posjeta T. B., nakon što je uvidom u zemljišne
knjige saznao za ovrhu, vidio ugovor o zalogu između A. S. i grada S. glede
nekretnina među kojima je bio uključen i njihov stan. Svjedok je naveo kako je postojao
dogovor i da je T. B. tvrdio da će sve riješiti sa Gradom Splitom, a što nije učinjeno
pa danas da to predstavlja veliki problem. Svjedok ovo drži „velikom muljažom“ jer tuženik
pod 2. nije pod zalog dao svoje nekretnine iako ih je tada tvrtka imala već su dane nekretnine
koje su kupci platili. Svjedok je naveo kako se tuženik pod 2. obvezao predugovor provesti u
zemljišne knjige, a što nije učinjeno, a da je prilikom potpisivanja predugovora platio iznos od

245.000,00 Eur-a ( nešto više od pola iznosa na blagajni tuženika pod 2. za što da su mu dali
potvrdu, a ostatak iznosa uplatom na žiro račun), međutim da je ovaj stan dva puta uređivan
pa da je u konačnici isti koštao više nego li je navedena puna cijena istog u predugovoru.
Zapisnik o primopredaji da nisu mogli potpisati prvi put kada je stan uređen jer je stan srušen
bez da je obavljen tehnički prijam i izdana uporabna dozvola, a da je drugi put 2013. ili 2014.
dogovoreno da se vlasništvo stana preda E., a tek kada su išli sve finalizirati da su saznali su
za ovrhu. Ključeve predmetnog stana da im je dao tuženik pod 2. još kada je stan bio izgrađen
u roh – bau, moguće čak i 2010. godine, a svjedok misli da su preuzimanje ključeva
vjerojatno potpisali on ili sin Edo, a iste da im je predao G. P. uz odobrenje
T. B. te da su od tada on i njegova obitelj jedini u posjedu ovoga stana. Svjedok
je naveo kako je na njegovo inzistiranje dobivena potvrda da će se vrijednost stana
kompenzirati zalogom na drugoj nekretnini, ali svjedok drži kako za njega ovo ništa ne vrijedi
jer je nakon uređenja stana cijena istog porasla do pretplaćene cifre od 700.000,00 –

800.000,00 eura, a da je najgore od svega što se nakon 15 godina ne može riješiti vlasništvo
tog stana. Izjavu od 9. rujna 2012. godine da je potpisao na nagovor sina, da mu se istom daje
u zalog nekakva zemlja koja ga ne zanima i koju nije vidio jer da su ga doveli u situaciju da
uzme nešto nego ništa.

Svjedokinja M. N. – C. je navela kako ona ne zna detalje glede pravnih
pitanja, da su sve vodili njezin suprug i sin, a ona da je samo sudjelovala u uređenju
predmetne nekretnine prvi put 2003. prije rušenja te nakon što se stan ponovno sagradio
nakon silnih godina 2013. ili 2014.

Svjedok T. B., ranije direktor i vlasnik tuženika pod 2. A. S.
d.o.o., je naveo kako je 2004. godine sa roditeljima tužitelja E. C. zaključio
predugovor glede stana na L.. Već tada da je uplaćen iznos od 70 % kupoprodajne
cijene tj. cca 245.000,00 EUR od strane njegovih roditelja, a ostatak kupoprodajne cijene da
je trebao biti uplaćen nakon tehničkog pregleda i ishođenja uporabne dozvole. Ovo da je
učinjeno nakon konzultacija sa pravnom službom tuženika pod 2. jer je bilo dogovoreno da će
uporabna dozvola zatražiti po zahtjevu investitora, a da se ne bi kompliciralo sa imenima i
zahtjevima svih kupaca stanova. Nakon ovoga kada je stan izgrađen do stupnja „roh bau“ da
je obitelj C. uvedena u posjed stana te su kompletno uredili stan, odnosno da je cijeli
objekt bio dovršen, a da su nedostajali jedino priključci električne energije i vode te uređenje

10 P-691/2017

terena. Kompletna kupoprodajna cijena predmetnog stana da je podmirena 2005. godine tj.
prije rušenja jer je obitelj C. stan uredila mimo standardne opreme, prema svojim
željama što im je investitor dopustio na koji način da su dostigli punu kupoprodajnu cijenu.
Nakon ovog da je došlo je do problema jer je Ministarstvo zaštite okoliša i graditeljstva
započelo sa rušenjem zgrade te je zgrada djelomično srušena kao i stan obitelji tužitelja.
Nakon uplate kupoprodajne cijene od strane roditelja tužitelja isti se nisu upisali kao vlasnici
stana jer tuženik pod 2. nije nikome dopuštao da se upiše u zemljišne knjige, a sve iz razloga
olakšanja ishođenja uporabne dozvole. U periodu od 2005. do 2008. on da je više puta
pokušavao sve vratiti u prvobitno stanje, a nakon što je dostavio sve tražene podatke da je
Grad Split na svoje tri sjednice dozvolio promjenu GUP-a. Ministarstvo da je odluku
Gradskog vijeća ponovno vratilo jer je izgrađeno 406 m2 više nego što je dopuštao GUP, što
on smatra apsurdom budući da odstupanja od 3 % prema ukupnoj kvadraturi ne mogu smatrati
pogreškom. Svjedok je naveo kako su i kupci i gradske službe bili upoznati sa čitavim ovim
radnjama, a naveo je kako je službama za urbanizam i službama zaduženim za komunalije
Grada Splita dostavio podatke o svim stanovima, kvadraturama istih, bruto površinama,
vlasnicima, uplaćenim kupoprodajnim cijenama i sve što je bilo potrebno. Gradsko vijeće
potom da je donijelo izmjene i dopune GUP-a te je 2008. godine ishođena pravomoćna
građevina dozvola, a uporabna 2012. godine. Nakon ovoga da se objekt vratio u stanje u
kakvom je bio prije rušenja pa je tako dograđen i stan koji je predmet postupka i to do nivoa
grubih građevinskih radova (konstrukcija, fasada i sve što pripada opremi objekta), dok je
obitelj C. stan ponovno uredila u potpunosti prema svojim željama. Glede izvođenja
radova i prebijanja konačne cijene da je zaključeno nekoliko pisanih sporazuma. Svjedok je
naveo kako su sa ovršnim postupkom bili upoznati i kupci stanova i Grad Split, a da su
gradske službe imali svu dokumentaciju da su stanovi prodani, dok su se kupci stalno
interesirali je li ovo više riješeno i kada će se upisati. Na pitanje suda je li tuženik pod 2.
postupio po preuzetoj obvezi iz članka 6. točka 3. ugovora o kupoprodaji nekretnina
zaključenim sa tužiteljem, svjedok odgovara da je ovu obvezu preuzela sestrinska firma
A. S. I. te da je na jednom zemljištu na predjelu Žnjana upisano založno
pravo na koji način je osigurano potraživanje tužitelja. Na upit zbog čega je došlo do
sklapanja kupoprodajnog ugovora 2012. svjedok je naveo da je tada ishođena uporabna
dozvola pa da su sa svim kupcima radili ovakve ugovore. Na pitanje na čiju inicijativu je
došlo do zasnivanja sporazuma od 25. veljače 2013. godine i zašto je zaključen ovaj
sporazum, svjedok je odgovorio da sve piše u sporazumu te je pojasnio kako je tuženik pod 2.
sa Gradom Splitom imao određene sporove koje nije uspio riješiti mirnim putem pa je ovaj
sporazum sklopljen u svrhu eventualnog obeštećenja obitelji C., ovo da nije sačinjeno
na inzistiranje obitelji C. već da je on to napravio i za druge obitelji, čak i ranije za
obitelj T., S. i R., a naknadno i za C..

U iskazu kojeg je sudu dao tužitelj isti je ostao kod navoda iz tužbe te je naveo kako je
za predmetni stan kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti, bez obzira na sklapanje
predugovora i naknadno sklapanje kupoprodajnog ugovora. U posjed stana da su uvedeni

2004. kada su im predani ključevi i kada se krenulo u temeljito uređivanje stana. Naveo je da
su nakon što su počeli problemi sa rušenjem ove zgrade svi stanari u više navrata odlazili u
Grad Split pa da je Grad Split znao sve, tko su kupci, a tko posjednici, imao sve podatke i bio
upoznat sa situacijom glede vlasništva stanova. U to vrijeme sve glede ovog stana da su vodili
njegovi roditelji, a nakon što su njemu ustupili stan i prava iz stana da je on pristupio
zaključenju kupoprodajnog ugovora. Također je naveo da je za ovrhu saznao od svojih
roditelja, nije se mogao sjetiti kada su oni saznali, ali kada su došli zaključiti kupoprodajni
ugovor sa T. B. da je ovo stavljeno u ugovor. Gospodin B. da ih je
obavještavao o problemima sa Gradom Splitom te obećavao da će on te probleme riješiti, a da
su on i njegovi roditelji neprestano odlazili do Grada Splita te da im je rečeno da Grad Split

11 P-691/2017

zna da je predmetni stan njihov te je bilo govora o rješenju. Tužitelj je naveo kako je on porez
na promet nekretnina u cijelosti platio Poreznoj upravi nakon zaključenja ugovora iz 2012.
godine. Tužitelj je naveo da je do sklapanja sporazuma od 25. veljače 2013. došlo nakon što je
nastao opći nered glede vlasništva stanova i problema sa Gradom Splitom jer da se T.
B. trudio da iznađe rješenje i da svima izađe u susret, odnosno da ih nekako osigura do
konačnog upisa njihovih vlasništva u zemljišne knjige, ali da su oni u cijelosti isplatili
kupoprodajnu cijenu stana radi čega da je ugovoreno će se isti dan zemljište vratiti u slučaju
njegove uknjižbe za predmetni stan.

Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

Naime, nije sporno da su prednici tužitelja G. C. i M. N. C. sa
tuženikom pod 2. zaključili predugovor o kupnji stana broj 01-62/306/2003 dana 10.
studenoga 2003. godine te da su tuženiku pod 2. do 15. travnja 2004. godine podmirili s
osnova kupoprodajne cijene iznos od 240.303,90 Eur prema srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja. Iako nazvan predugovorom ovaj ugovor u smislu odredbe članka 454. stavka 1.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje
ZOO91), predstavlja ugovor o kupoprodaji jer sadrži sve bitne sastojke, a po kojemu su
prednici tužitelja nesporno isplatili veći dio kupoprodajne cijene do 15. travnja 2004. godine.
Nadalje, sam tužitelj te svjedok G. C. tvrde da je i prije rušenja predmetnog stana

2004.-2005. kupoprodajna cijena bila isplaćena u cijelosti putem izvođenja završnih radova u
stanu od strane prednika tužitelja kao kupaca, a ovo tvrdi i svjedok T. B., raniji
zakonski zastupnik tuženika pod 2. Međutim, u spisu priloženom sporazumu od 25. veljače

2013. je napisano da kupac tj. tužitelj nije podmirio ostatak kupoprodajne cijene da bi u
dodatku kupoprodajnog ugovora ovjerenog u lipnju 2013. bilo navedeno da je kupac tj.
tužitelj kroz izvedene i podmirene radove po popisanom troškovniku radova iz travnja 2013.
godine zatvorio kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti. Iz iskaza tužitelja te svjedoka C.
i B. proizlazi da je predmetni stan srušen 2004.-2005. te ponovno sagrađen 2012. godine i
ponovno uređivan po tužitelju tj. njegovim prednicima pa sud zaključuje da bi se utvrđenja iz
sporazuma od 25. veljače 2013. godine, a potom i iz dodatka kupoprodajnog ugovora od dana

12. lipnja 2013. mogla odnositi i na ono što je među potpisnicima naknadno ugovoreno glede
ponovnog građenja i uređenja predmetnog stana. Stoga je zaključak ovoga suda da je
kupoprodajna cijena stana po predugovoru isplaćena od strane prednika tužitelja tuženiku pod

2. u cijelosti i prije nego li je stan srušen, a da su prednici tužitelja već tada bili u posjedu
ovoga stana jer ga u protivnom ne bi mogli uređivati po svojoj želji o čemu je svjedočila i
svjedokinja M. N. C..

Člankom 119. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, dalje u tekstu ZV) propisano je da
se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u
zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da
njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, dok je člankom

120. stavkom 1. propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu
knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u
zemljišnu knjigu.

Međutim, člankom 79. stavkom 3. OZ-a propisano je da nakon zabilježbe ovrhe nije
dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na
raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta.

Ovo bi značilo da u trenutku kada tužitelj konačno pribavlja isprave temeljem kojih bi
se u smislu odredaba ZZK mogao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine ( dodatak
kupoprodajnog ugovora koji sadrži uknjižbeno očitovanje) isti ovo nije mogao učiniti, a na
što ukazuje i upis pod posl. brojem Z-7468/12 ( odbijanje tužiteljeva prijedloga za uknjižbu),

12 P-691/2017

budući je od dana 27. srpnja 2010. pod brojem Z-6924/10 u zemljišnoj knjizi zabilježena
ovrha po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj OVR-3744/10 od 23. srpnja 2010.
godine. Ovdje se napominje kako svjedoci G. C. i T. B. iskazuju zašto
nisu odmah zaključili kupoprodajni ugovor tj. navode kako je bilo dogovoreno da se uporabna
dozvola zatraži po zahtjevu investitora, a isto ovako je tvrdio i tužitelj iz postupka koji se pred
ovim sudom vodio pod posl. brojem P-4788/17, I. B., a kako to proizlazi iz priložene
odluke.

S obzirom da tijekom ovog postupka među parničnim strankama nije bilo sporno da je
predmetni stan srušen 2004.-2005. godine, a da je potom ponovno sagrađen 2012. godine
nameće se pitanje je li predmetna ovrha mogla biti zabilježena na stanu koji u trenutku
donošenja rješenja o ovrsi u stvarnosti više ne postoji, a kojega tijekom ovršnog postupka
ponovno grade tuženik pod 2. te uređuje tužitelj i njegovi prednici na koji način tužitelj
postaje vlasnik toga stana i u smislu odredbe članka 156. stavka 1. ZV-a, a što uostalom i
priznaje tuženik pod 2. u danome odgovoru na tužbu kada navodi: „Jedino čime tužitelj
dokazuje svoje pravo vlasništva te osnovanost tužbenog zahtjeva je da je kao kupac uz znanje
prodavatelja izvršio dogradnju i adaptaciju stana, čime je sukladno odredbi članka 156. stavka

1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao vlasništvo predmetnog stana“.
Nedostatak srušenog dijela zgrade te ponovna gradnja istog ne može biti nešto što bi tuženiku
pod 1. Gradu Splitu bilo nepoznato u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i naknadno, a
naročito što i sam u podnesku od 11. prosinca 2020. godine naveo da je „općepoznata
činjenica o kojoj je brujao cijeli grad i svi mediji“ da je temeljem inspekcijskog rješenja od

25. kolovoza 2003. godine tuženik pod 2. trebao porušiti preizgrađenu zgradu, a nelogično je
da investitor ovo ponovno gradi 2012. samo da bi moglo biti predmet ovršnog postupka.
Stoga sud poklanja vjeru iskazu tužitelja i svjedoka G. C. kada navode da su
odlazili na sastanke kod tuženika pod 1. te iskazu svjedoka B. u kojem navodi kako su
službe tuženika pod 1. u periodu od 2005. do 2008. imale na uvidu svu dokumentaciju da su
stanovi prodani, a što bi značilo da tuženik pod 1. kao ovrhovoditelj nije postupao ni savjesno
ni pošteno, a što je protivno načelu vladavine prava i pravne sigurnosti, pa je slijedom svega
iznijetog prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. i članka 155.
ZPP-a i u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15 dalje u tekstu Tarifa).

Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na 6 ročišta (26.04.2017.,

14.06.2017., 09.06.2020., 06.10.2020., 15.12.2020., 21.01.2021.), sastava 4 podneska
( 26.08.2020., 24.11.2020., 07.01.2021. i 07.01.2021.) u iznosu od po 1.250,00 kuna za svaku
radnju, sukladno Tbr. 7.t.1.,8.t.1.,9.t.1.,42.t.1. i 50. Tarife. Istome je odmjeren trošak pristupa
na ročište od 13.02.2017. u iznosu od 625,00 kuna sukladno Tbr.9.t.5.,42. i 50. Tarife, a što
ukupno iznosi 14.375,00 kuna. Napominje se da je tužitelj trošak zatražio u nižem iznosu
nego li je mogao prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je zatražio i trošak sudske
pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kuna što je u skladu sa Tar. br. 1. Zakona o sudskim
pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95,57/96,137/02, (26/03),125/11,112/12,157/13 i
110/15) te je zatražio pristojbu presude u iznosu od 400,00 kuna što je niže od onoga što će
mu nastati prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( „Narodne novine“ broj: 53/19) radi čega
mu je odmjeren i ovaj trošak te je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

U Splitu, 18. veljače 2021. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

13 P-691/2017

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave
prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je
obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može
preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. parničnih stranaka - spis