1

Poslovni broj: 7 P-234/2020-6

REPUBLIKAHRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 7 P-234/2020-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja R. H. OIB ..., koju zastupa O.D.O. u Z., Stalna služba u S., protiv tuženika Ž. G. iz S., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik V. J.,odvjetnik iz S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2021. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavui uručenje presude 18. veljače 2021. objavio je i

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku Ž. G. iz S., OIB ... da tužitelju R.H. OIB ... putem nekretnina d.o.o. OIB ... isplati iznos od 33.943,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teku:

 

na iznos od 1.131,45 kn od 1. rujna 2015. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. veljače 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. ožujka 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. travnja 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. svibnja 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. lipnja 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. srpnja 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. kolovoza 2017. do isplate               na iznos od 1.131,45 kn od 1. rujna 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. listopada 2017. do isplate

 

na iznos od 1.131,45 kn od 1. studenog 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. prosinca 2017. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. veljače 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. travnja 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. svibnja 2018. do isplate
na iznos od 1.131,45 kn od 1. lipnja 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. srpnja 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. rujna 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. listopada 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. studenog 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. prosinca 2018. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. siječnja 2019. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. veljače 2019. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. ožujka 2019. do isplate

 

na iznos od 1.131,45 kn od 1. travnja 2019. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. svibnja 2019. do isplate

na iznos od 1.131,45 kn od 1. lipnja 2019. do isplate

 

 

kao i da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je.... podnijela tužbu u kojoj navodi da je vlasnica stana u S., ..., 3. kat, stan broj ..., površine 75,43 m2 koji se sastoji od 3
sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe u zgradi sagrađenoj na k.č.br.
..., sve upisano u Knjizi položenih ugovora za k.o. S., poduložak broj... . Prema
navodima tužbe tim stanom upravljaju Državne nekretnine d.o.o. na temelju Ugovora o
poslovno tehničkoj suradnji od.... i Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od

... sklopljenih između tužiteljice i društva Državne nekretnine d.o.o.
Tužiteljica tvrdi da tuženik ovaj stan koristi bez pravne osnove čime je stekao korist u visini
najamnine, a tužiteljica nije ostvarila korist koju bi davanjem u najam predmetnog stana
nedvojbeno ostvarila pa je tuženik dužan tužiteljici kao vlasniku stana prema čl. 1120 i čl.
1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje:
ZOO) nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika kao
naknadu za korištenje stana bez pravne osnove temelji se na čl. 2 Odluke o utvrđivanju visine
slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00 – dalje: Odluka) kojom je visina slobodno
ugovorene najamnine utvrđena u iznosu od 15 kn/m2 tako da za ovaj stan iznosi 1.131,45 kn
mjesečno. Tužiteljica se prema navodima tužbe tuženiku obratila sa zahtjevom za mirno
rješenje spora, no kako spor nije riješen mirnim putem, ona svojim tužbenim zahtjevom od
tuženika ukupno za kolovoz 2015. i za razdoblje od siječnja 2017. do svibnja 2019. potražuje
isplatu iznosa od 33.943,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos
glavnice teku od prvog dana idućeg mjeseca do isplate, a potražuje i naknadu parničnog
troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog
stana i da tim stanom upravlja društvo Državne nekretnine na temelju ugovora koje je
tužiteljica citirala u tužbi, a nije sporno ni da se tužiteljica tuženiku obratila sa zahtjevom za
mirno rješenje spora. Osporava navode tužitelja da tuženik predmetni stan koristi bez pravne
osnove jer su tuženik i njegova supruga N. G. osobe s invaliditetom i tuženiku je

priznato pravo na zdravstvenu zaštitu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor
zastare te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa
zakonskim zateznim kamatama od donošenje presude do isplate.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužiteljica je navela da prigovor zastare nije
osnovan jer se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina i da rješenja o tuženikovom
socijalnom statusu koja je tuženik dostavio u spis ne utječu na osnovanost tužbenog zahtjeva.

Sud je pročitao isprave u spisu i to izvadak iz Knjige položenih ugovora k.o. S.
poduložak ...(str. 4 spisa), Ugovore o poslovno tehničkoj suradnji (str. 5-7, 9-13), Izmjenu
Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji (str. 8), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 14-17),
zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine (str. 18), rješenje  ureda (str. 24), rješenje Centra Z. – Podružnica
S. (str. 25-28). Sud nije provodio dokaz saslušanjem tuženika koji je predložen na
okolnost zdravstvenog i socijalnog stanja tuženika i njegove supruge jer to nije bilo potrebno
za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana u S., u kojem žive tuženik i njegova obitelj i da tim stanom upravljaju Državne
nekretnine d.o.o. Tužiteljica tvrdi da tuženik i njegova obitelj stan u njenom vlasništvu koriste
bez pravne osnove pa je na tuženiku teret dokaza da se on i njegova obitelj nalaze u tom stanu
zakonito. Rješenja na koja se tuženik poziva (str. 24-28) kojima G. Z. tužitelju
priznaje pravo na zdravstvenu zaštitu, a Centar Z. kućanstvu njegove
supruge priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne utječu na odnos tužitelja kao
vlasnika stana i tuženika kao korisnika tog stana i ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu na
temelju koje bi tuženik mogao zakonito koristiti predmetni stan. Sud je stoga utvrdio da
tuženik nije dokazao da tužiteljev stan koristi zakonito.

Budući da je tuženik time što koristi tužiteljev stan bez osnove stekao korist jer za taj
stan ne plaća nikakvu najamninu ili drugu naknadu, on je prema čl. 1120 ZOO-a tužitelju
dužan nadoknaditi korist koju je imao od uporabe stana u tužiteljevom vlasništvu za
stanovanje sebe i svoje obitelji. Visinu koju je tuženik dužan platiti tužitelju kao naknadu za
korist što je tužiteljev stan koristio bez osnove sud je utvrdio na temelju čl. 2 Odluke u iznosu
od 15 kn/m2. Ta naknada predstavlja iznos koji prema čl. 30 Zakona o najmu (NN 91/96)
plaćaju osobe kojima je prestalo stanarsko pravo, a nemaju status zaštićenih najmoprimaca
tako da se radi o iznosu koji je manji od najamnine koja bi se temeljila na tržišnim cijenama
najma. Prema čl. 2 Odluke naknada za predmetni stan od 75,43 m2 iznosi 1.131,45 kn
mjesečno koliko i tužitelj potražuje svojim tužbenim zahtjevom kao naknadu za kolovoz

2015. i za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 33.943,50
kn.

Kako se radi o stjecanju bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl.
225 ZOO-a. Ova tužba je podnesena 1. srpnja 2020. tj. manje od 5 godina nakon dospijeća
najranije dospjelog utuženog iznosa koji se odnosi na kolovoz 2015. i dospio je zadnjeg dana
u tom mjesecu pa je tuženikov prigovor zastare neosnovan i za taj iznos i za druge utužene
iznose koji su dospjeli kasnije tj. tijekom 2017., 2018. i 2019.

Sud je stoga utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan i da on neosnovano
osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i usvojio je tužbeni zahtjev kao osnovan te je
naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 33.943,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama
koje u skladu s čl. 29 ZOO-a na pojedine iznose glavnice teku od prvog dana idućeg mjeseca
kako je to navedeno u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1, čl. 155 i čl. 163 Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a tužiteljičin trošak je odmjeren prema
troškovniku izjavljenom na zapisnik od 13. siječnja 2021. Taj trošak obuhvaća trošak sastava
tužbe 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT) i nagradu za zastupanje na ročištu 13.
siječnja 2021. 1.000,00 kn prema Tbr. 9/1 OT odnosno ukupno 2.000,00 kn i tuženiku je
naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskih zateznim
kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12,
25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 18. veljače 2021.

Sudac

Martina Ivanković  v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano
ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. ODO u Z., SS u S. na ...
2. odvjetnik V. J.