1

Poslovni broj: 6 UsI-1241/2020-7

 

 

 

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-1241/2020-7

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik A. Č., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa Z. M., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 18. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

                I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/20-03/03373349406, URBROJ: 341-99-11/2-20-7147 od 12. listopada 2020., te radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-10/20-03/OB, URBROJ: 341-12-11/2-20-24015 od 8. rujna 2020.

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

             

                                                                           Obrazloženje

 

              Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II 140-10/20-03/03373349406, URBROJ: 341-99-11/2-20-7147 od 12. listopada 2020., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-10/20-03/OB, URBROJ: 341-12-11/2-20-24015 od 8. rujna 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je poništen prestanak svojstva osiguranika uspostavljen s danom 12. svibnja 2014. kod poslodavca B. d.o.o. O. i uspostavljen je novi prestanak osiguranja s 30. studeni 2013., te je poništeno svojstvo osiguranika za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. kod istog poslodavca; utvrđuje se u staž osiguranja razdoblje od 1. travnja 2006. do 30. studenog 2013.; odbija se u staž osiguranja priznati razdoblje od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015.

              Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog propisa. Iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari navodeći da prvostupanjsko tijelo nije u postupku omogućilo tužitelju sudjelovanje, te da je trgovačko društvo B. d.o.o. u kojem je tužitelj bio osiguranik došlo u blokadu poslovnog računa, te je otvoren i stečajni postupak i imenovana stečajna upraviteljica. Ističe da stoga nema na raspolaganju traženu dokumentaciju koja se nalazi pohranjena kod stečajne upraviteljice ili u arhivskoj ustanovi na čuvanju prema Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima. Smatra da iz obrazloženja osporavanog rješenja nije razvidan sadržaj zapisnika sastavljenog 6. prosinca 2019. u svrhu kontrole poslodavca B. d.o.o. uz nazočnost stečajne upraviteljice, te da također nije razvidno gdje se nalazi dokumentacija potrebna za pravilno odlučivanje u ovoj upravnoj stvari nakon zatvaranja stečajnog postupka. Navodi da je dokumentaciju valjalo zatražiti od stečajne upraviteljice ali i izvršiti uvid u evidencije Porezne uprave, Inspekcije rada, REGOS-a, te na temelju navedenih podataka  rekonstruirati sporni period za priznanje mirovinskog staža tužitelju kao osiguraniku. Poziva se na sadržaj odredbe članka 89. stavak 1. točka 8. Stečajnog zakona koja propisuje da je dužnost stečajnog upravitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostaviti isprave koje se odnose na radnopravni status osiguranika. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje.        

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Kako je u ovome sporu osim primjene materijalnog prava, sporno i utvrđenje odlučnih činjenica, to je sud zakazao i održao raspravu 11. veljače 2021. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja M. L. L., odvjetnice u O., i u nazočnosti službene osobe tuženika. Sud je raspravu zakazao i primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja predložila je da sud, uz dokaz saslušanja tužitelja, izvede i dokaz sasušanja stečajne upraviteljice trgovačkog društva B. d.o.o. iz O. D. P. S. kao i da sud pribavi (neodređene) podatke od Trgovačkog suda u Osijeku radi dokazivanja svojstva osiguranja u razdoblju navedenom u izreci prvostupanjskog rješenja od 8. rujna 2020. Službena osoba tuženika u cijelosti se protivila izvođenju predloženih dokaza smatrajući da isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari te je istaknula da su kod ocjene prestanka osiguranja prvenstveno korišteni elementi postojanja radnog odnosa uslijed čega nisu od utjecaja eventualne naplate potraživanja u stečajnom postupku. Primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari navedene dokazne prijedloge jer izvođenje istih ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari, te radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, s obzirom da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje tijekom postupka izvršio uvid u relevantnu dokumentaciju u smislu odredbe članka 5. Pravilnika o postupku i načinu kontrole podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja (Narodne novine, br. 43/14, 19/17 i 47/20, dalje: Pravilnik).

Prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari doneseno je primjenom odredbe članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje: ZOMO), po službenoj dužnosti, u obnovi postupka, kako je to prethodno navedeno, uz obrazloženje da je na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku utvrđeno da za razdoblje od 1. travnja 2006. do 30. studenoga 2013. postoje dokazi da bi se smatralo da je žalitelj u tom razdoblju radio kod navedenog poslodavca i ostvario staž osiguranja, dok je za razdoblja od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. utvrđeno da takvi dokazi ne postoje.

Prvostupanjsko tijelo je navedeno rješenje donijelo po izvršenom uvidu u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrdilo da je navedeni poslodavac za tužitelja, koji je istovremeno bio i direktor (odgovorna osoba) navedenog poslodavca, uspostavio prijavu o početku osiguranja počevši od 21. travnja 2014. i prijavu o prestanku osiguranja s 12. svibnjem 2014. kao i prijavu o početku osiguranja s 1. srpnjem 2014. i prijavu o prestanku osiguranja s 3. travnjem 2015. Trgovačko društvo B. d.o.o., poslodavac tužitelja, brisan je iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku Tt-17/4042-2 od 22. veljače 2018.

Nadalje u provedenom je upravnom postupku utvrđeno da je prema podacima kojima raspolaže Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i prema očitovanju Porezne uprave od 28. kolovoza 2020. navedeni poslodavac za razdoblje do 31. prosinca 2012. predavao obrasce RS sa isplaćenim plaćama, a za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 30. studenoga 2013.bez isplaćenih plaća, te da nakon toga datuma nije ispunjavao zakonom propisane obveze (nije predavao obrasce RS i JOPPD).

Navedeno je utvrđeno i u zapisnicima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. KLASA: 140-10/14-14/372, URBROJ MO: 341-12-05/8-14/2 od 9. listopada 2014. o kontroli podataka o stažu osiguranja kod poslodavca B. d.o.o., O. za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2013. i KLASA: 140-10/18-14/455, URBROJ MO: 341-12-11/1-109/2 od 6. prosinca 2019. o kontroli podataka o stažu osiguranja i osnovicama za obračun doprinosa koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kod poslodavca B. d.o.o. – u stečaju, O. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 12. svibnja 2014. i od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015., pri čemu se tužitelj nije odazvao na poziv prvostupanjskog tijela od 10. kolovoza 2020. na dostavu eventualnih dokaza o postojanju i trajanju radnog odnosa kod navedenog poslodavca, te nije zatražio odgodu ili povrat u prijašnje stanje. Usprkos navedenome, sud smatra da nije osnovan tužbeni navod da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, jer je tužitelj navedeno pravo iskoristio i ulaganjem pravnog lijeka protiv prvostupanjskog rješenja kao i podnošenjem tužbe i sudjelovanjem u ovome upravnom sporu.

Također, odredba članka 49. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) propisuje da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

Uvidom u podatke kojima raspolaže matična evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i podataka o kojima službenu evidenciju vodi Središnji registar osiguranika (REGOS) i Porezna uprava proizlazi da za tužitelja za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. ne postoji propisana evidencija iz područja mirovinskog osiguranja te iz područja poreza i doprinosa iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u tim razdobljima bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca te da je na temelju tog radnog odnosa stekao svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja i ostvario staž osiguranja.

Odredbom članka 106. stavak 1. ZOMO-a propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

Odredbom članka 108. ZOMO-a propisano je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama (stavak 1.); Središnji registar osiguranika, Porezna uprava i druge nadležne institucije dužne su Zavodu dostavljati podatke propisane posebnim propisima (stavak 2.); Obveznici doprinosa dužni su omogućiti Zavodu provjeru dostavljenih podataka (stavak 3.); Ako poslodavac ili sam obveznik doprinosa ne dostavi podatke u roku, Zavod će poduzeti mjere prema odredbama ovoga Zakona (stavak 4.); U postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik doprinosa obvezan je na zahtjev Zavoda, u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi (stavak 5.); U postupku kontrole podataka osiguranika i prikupljanja nedostajućih podataka o stažu osiguranja i osnovici za radnike kojima u evidencijama Zavoda nisu evidentirani ti podaci obveznik doprinosa obvezan je na zahtjev/zamolnicu Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva/zamolnice (stavak 6.); Za točnost podataka za osiguranike zaposlene kod pravnih i fizičkih osoba, a koji su dostavljeni i preuzeti od tijela iz stavka 2. ovoga članka, odgovaraju obveznici doprinosa iz stavka 1. ovoga članka (stavak 7.).

Sadržajno istovjetno odredbi članka 108. stavak 1. ZOMO-a propisivala je i odredba članka 98. stavak 1. prethodno važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013; dalje: ZOMO/99), koji je bio na snazi od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2013., odnosno propisivala je da su obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama.

Člankom 78. stavkom 1. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (Narodne novine, broj Narodne novine br. 147/2002, 175/2003, 177/2004), koji je bio na snazi u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2008., bilo je propisano da je obveznik obračunavanja doprinosa prema članku 66. stavku 1. i 2., članku 67. stavku 1. i 2. te prema članku 68. i 69. ovoga Zakona, dužan izvijestiti: 1. Središnji registar osiguranika, na razini pojedinog osiguranika – o osiguraniku obveznog mirovinskog osiguranja, o vrsti i iznosu osnovice, te o vrsti i iznosu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, te o ostalim podacima, na način i u rokovima uređenima posebnim propisom; 2. Poreznu upravu, na razini obveznika obračunavanja i plaćanja doprinosa – o broju osiguranika, vrsti i iznosu osnovice, vrsti i iznosu obračunanih doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, za obvezno zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti kao i o ostalim podacima, na način i u rokovima uređenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te propisima o porezu na dohodak.

Primjenom Zakona o prikupljanju podataka o osiguranicima o doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja (Narodne novine br. 177/04 i 90/11), koji je bio na snazi od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2014., objedinjeno je prikupljanje podataka o obveznicima podnošenja podataka, osiguranicima, razdoblju i iznosima osnovica (plaća) putem Obrasca R-Sm – Specifikacija po osiguranicima o obračunatim doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja, koje uspostavlja poslodavac (obveznik obračunavanja doprinosa) za svakog zaposlenika, osobu obuhvaćenu obveznim mirovinskim osiguranjem i dostavlja se REGOS-u.

Nadalje, primjenom Zakona o prikupljanju, obradi, povezivanju, korištenju i razmjeni podataka o primicima i javnim davanjima po osiguranicima (Narodne novine broj: Narodne novine br. 157/2013, 154/2014, 36/2015, 96/2015, 25/2018) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 79/13) koji su stupili na snagu 1. siječnja 2014., objedinjeno je prikupljanje i obrada podataka o primicima te s njima povezanim obračunima i uplaćenim javnim davanjima po osiguranicima putem jedinstvenog obrasca JOPPD – Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, koji zamjenjuje obrazac R-Sm.

Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

Prema odredbi članka 4. točki 2. Pravilnika kontrole podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja (Narodne novine, br. 43/14, 19/17 i 47/20, dalje: Pravilnik) u postupku kontrole kontroliraju se evidencije o osiguranicima koje je obveznik dužan voditi u skladu s posebnim propisima u odnosu na pravilnost podataka bitnih za priznavanje i prestanak svojstva osiguranika i promjene tijekom osiguranja. 

Člankom 5. Pravilnika pripisano je da se kontrola obavlja uvidom u: 1. podatke u evidencijama Zavoda 2. poslovne knjige i financijsku dokumentaciju propisanu posebnim propisima 3. evidencije Porezne uprave 4. evidencije Središnjeg registra osiguranika (REGOS)

5. evidencije o osiguranicima koje je obveznik dužan voditi 6. evidencije inspekcije rada 7. druge evidencije.

Člankom 6. Pravilnika propisano je da kontrola pravilnosti podataka obuhvaća: 1. pravilnost uspostave prijavno-odjavnih podataka za obveznika i osobe iz članka 1. ovoga Pravilnika 2. pravilnost podataka o stažu osiguranja i stažu osiguranja s povećanim trajanjem 3. pravilnost osnovica za ostvarivanje prava (isplaćena plaća, naknade, ostali primici i osnovice za obračun doprinosa).

Prema odredbi članka 9. stavak 1. točka 8. Pravilnika nakon obavljene kontrole u zapisniku se navodi ime i prezime i funkcija predstavnika koji je naznačen pri kontroli.

Odredba članka 121. ZOMO-a propisuje da osiguraniku prestaje svojstvo osiguranika prestankom okolnosti na temelju kojih je stekao svojstvo osiguranika, a osiguraniku iz članaka 11., 11.a i 13. ovoga Zakona i u slučaju stjecanja prava na mirovinu, pri čemu valja naglasiti da je riječ o osiguranju koje je propisano kao obvezno. 

              Slijedom navedenog sud zaključuje da je tužitelju pravilno poništen prestanak svojstva osiguranika uspostavljen s danom 12. svibnja 2014. kod poslodavca B. d.o.o., O. i uspostavljen novi prestanak osiguranja s danom 30. studeni 2013., te je pravilno poništeno svojstvo osiguranika za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. kod istog poslodavca, odnosno da je pravilno u staž osiguranja utvrđeno razdoblje od 1. travnja 2006. do 30. studenoga 2013., te pravilno odbijeno utvrđenje staža osiguranja u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. Iz svih provedenih dokaza (a koje tužitelj nije s uspjehom osporio) proizlazi da za razdoblje od 1. travnja 2006. do 30. studenog 2013. postoje dokazi u smislu odredbe članka 99. stavak 1. ZOMO/99 da je tužitelj radio kod poslodavca B. d.o.o. i ostvario staž osiguranja. U odnosu na razdoblja osiguranja od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. pravilno je utvrđeno da ne postoje dokazi u smislu odredbe članka 99. stavak 1. ZOMO/99 i članka 110. ZOMO-a.

Sud ne nalazi osnovanim tužbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te ne nalazi da je tuženik propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te se imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

Sukladno odredbi članka 134. stavak 1. ZOMO ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stoga, ukoliko bi tužitelj pribavio (stečajnu) dokumentaciju iz koje bi proizlazio suprotan zaključak, odnosno uvjeti postojanja staža osiguranja isti je ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu postupka sukladno odredbi članka 134. stavak 1. ZOMO-a.

              Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u toč. I izreke ove presude.

Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražila je opunomoćenica tužitelja u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na ročištu održanom dana 18. veljače 2021. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) u skladu s Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.             

 

U Osijeku 18. veljače 2021.

 

Sutkinja                                                                                                                                                      Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.