Poslovni broj: II Kž-37/2021-5

Poslovni broj: II Kž-37/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-3/2021-5 (K-19/2020-57) od 20. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice i prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba maloljetnog R. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-3/2021-5 (K-19/2020-57) od 20. siječnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-115/2020. od 18. kolovoza 2020., protiv optuženih S. H. i Ž. O. i s prijedlogom za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom R. H., zbog kaznenog djela teškog ubojstava u pokušaju iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 67. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), produljen istražni zatvor prema mlađem maloljetniku R. H. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor mlađem maloljetniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je maloljetni R. H., po branitelju odvjetniku G. Z.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor prema maloljetniku.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj smatra da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnom R. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog kojih je istražni zatvor prema maloljetniku i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Žalitelj osporava osnovanu sumnju identično kao i u prethodnim žalbama pa tako opet ističe da je s obzirom na dokaze u spisu "upitno i samo obilježje kaznenog djela". O tome se već Vrhovni sud Republike Hrvatske izjašnjavao u svojim odlukama (vidi: II Kž 440/2020. od 26. listopada 2020. i II Kž-524/2020. od 21. prosinca 2020.). Osnovana sumnja da je maloljetni R. H. počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a pogotovo iz dokaza opisanih u prvom odlomku na 3. stranici pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te je dokaze već optužno vijeće dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da je maloljetni R. H. počinio kazneno djelo za koje se tereti. Ocjena dokaza je pak u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude, a drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten. S tim u vezi pobijanim rješenjem nije ostvarena povreda kaznenog zakona.

 

Žalba dalje ističe (opet identično kao i prije tijekom postupka, a prilikom pobijanja odluka o produljenju istražnog zatvora), da je maloljetnik do sada nekažnjavan i da prema njemu nisu izricane mjere pa da je neosnovan zaključak suda da bi isti mogao ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Također ističe da je isti u dobi od navršenih 16 godina, krhke građe, sramežljiv i da ostavlja dojam straha, a ne arogancije.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga zaključio da u odnosu na maloljetnog R. H. i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom i te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Naime, prema podacima u spisu okolnosti inkriminiranog kaznenog djela opisane u optužnom aktu upućuju na zaključak o naročitoj ustrajnosti dvoje optuženika i maloljetnog R. H. u namjeri da se naudi oštećenom-žrtvi, koji je, prema nalazu medicinskog vještaka, pretrpio najmanje deset udaraca i zadobio brojne teške ozljede, a žrtva je obiteljski poznanik maloljetniku. To sve ujedno upućuje i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno od dovršenja pokušanog kaznenog djela ako se maloljetnik nađe na slobodi, i to neovisno o činjenicama da do sada nije kazneno tretiran i da ima tek 16 godina života.

 

Sukladno članku 66. stavku 1. ZSM-a, istražni zatvor prema maloljetniku se mora primjenjivati samo kao krajnja mjera i pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nužnosti i razmjernosti primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetniku R. H. uzeo u obzir i socioanamnestičke podatke o njegovoj ličnosti i obiteljskim prilikama. Obitelj maloljetnika je prije događaja koji je predmet kaznenog djela bila u tretmanu Centara za socijalnu skrb L. i K., a prema mišljenju Centra maloljetnog R. H. je nužno izdvojiti iz sredine u kojoj trenutno živi, u kojoj uz odgojnu zapuštenost i odrastanje u nestimulativnom obiteljskom okruženju djeca imaju zamjetnih smetnji u funkcioniranju. Ovo osobito uzevši u obzir da je maloljetnik osnovano sumnjiv da je kazneno djelo počinio zajedno sa svojim punoljetnim bratom. Stoga je i dalje za zaključiti da je nužno prema maloljetniku primijeniti strožu mjeru kao što je istražni zatvor unatoč tome što ranije nije bio tretiran zbog činjenja kaznenih djela. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da daljnja primjena mjere istražnog zatvora nije nužna.

 

Niti žalbeni navod da se prema odredbama ZSM-a maloljetnom R. H. ne može izreći kazna maloljetničkog zatvora nije od utjecaja za odluku o istražnom zatvoru. Naime, sukladno članku 66. stavak 2. ZSM-a maloljetnik kojemu je određen istražni zatvor smješta se u zatvorenu zavodsku ustanovu, koji smještaj se, sukladno članku 66. stavak 4. ZSM-a, uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, za slučaj da ista bude izrečena.

 

Nije u pravu žalitelj da mu je boravkom u istražnom zatvoru uskraćeno pravo na školovanje jer nema zapreke da on nakon ukidanja istražnog zatvora, nastavi svoje osnovnoškolsko obrazovanje, a bez obzira hoće li isti biti pušten na slobodu ili upućen u odgojni zavod.

 

Budući da žalbenim navodima maloljetnog R. H. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 18. veljače 2021.