Broj: Revr 1242/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz G., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Š., protiv tuženika „H. I.“ d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica Ž. K., dipl. iur. kod tuženika, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž R - 4/2016-2 od 16. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr - 72/15-15 od 8. prosinca 2015. ispravljena rješenjem istog suda broj Pr - 72/15-18 od 24. prosinca 2015., u sjednici održanoj 14. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu broj 1092/15 od 14. svibnja 2015. nije dopušten pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao, kao i zahtjev tužitelja za povratak na posao. Odlikom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 220,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13  – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući u cijelosti činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Drugostupanjska presuda, obzirom da se donosi povodom pravnog lijeka podnijetog protiv prvostupanjske presude, može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja – i sa njom glede utvrđenog činjeničnog supstrata čini određeno pravno jedinstvo, pa drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore koje je tužitelj isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na koje je taj sud dao odgovor, nije donio nejasnu ili kontradiktornu odluku i počinio bitnu povredu postupka time što je konstatirao da prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja i što se pozvao na razloge iz prvostupanjske presude. Daljnjim revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu broj 1092/15 od 14. svibnja 2015., te tim osnovom i zahtjev za povratak na rad.

U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom radio na poslovima radnog mjesta pomoćnika voditelja nadzorne grupe kod tuženika, - da je temeljem Odluke tuženika od 12. prosinca 2014. izvršena provjera vjerodostojnosti izdanih diploma o završenom obrazovanju radnika, pa tako i tužiteljeve svjedodžbe … škole u Z., koja škola se dopisom od 28. travnja 2015. očitovala da tužitelj nije u evidenciji njihove škole, - da je tužitelj navedenu nevjerodostojnu svjedodžbu upisao u radnu knjižicu pohranjenu kod poslodavca i time u evidencijama tuženika za sebe ishodio upis stručne spreme „zvanje građevinski tehničar – niskogradnja“, - da je tužitelju prije otkaza omogućeno da iznese svoju obranu, – da se tuženik o namjeravanom otkazu tužitelju savjetovao s radničkim vijećem, te – da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu broj 1092/15 od 14. svibnja 2015. dao tužitelju otkaz iz razloga jer je svojim postupanjem (koje predstavlja osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa iz čl. 150. t. 6. i 19. Pravilnika tuženika) tuženika kao svog poslodavca svjesno doveo u zabludu posluživši se nevjerodostojnom svjedodžbom o stručnoj spremi koju je priložio u kadrovsku evidenciju tuženika, a zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika.

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a), tužitelj je svjesno dao upisati stručnu spremu u radnu knjižicu na temelju krivotvorene svjedodžbe, zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika, a što kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

Glede daljnjih navoda iznijetih u reviziji valja reći da ZR-a taksativno ne navedi razloge zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu pa se dopuštenost ovog otkaza cijeni prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Isto tako, tuženik je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu kako to nalaže odredba čl. 119. st. 2. ZR-a, a o namjeravanoj odluci savjetovao se s radničkim vijećem kako to nalaže odredba čl. 150. ZR-a. U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno revizijskim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2016.