1              Poslovni broj: Gž-1810/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1810/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB:… iz S. B., zastupan po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., I. P., OIB:... iz S. B., zastupana po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., J. J., OIB:… iz S. B., zastupana po punomoćniku K. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika I. I. n. d.d. Z., Z. OIB:..., iz Z., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva D. B.&M. D. j.t.d. O., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-181/2019 od 25. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-181/2019 od 25. rujna 2020.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena I. I. n. d.d., Z., A, dužna je tužiteljima D. J., (OIB:…) iz S. B., I. P. (OIB: …) iz S. B. i J. M. sada J. (OIB: …) iz S. B., na ime izmakle koristi za vremenski period od 06.03. 2007. pa do 31. siječnja 2009. isplatiti iznos od 4.400.000,00 kn sa z.z. kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa izmakle koristi od po 200.000,00 kn pa do konačne isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i naknaditi troškove ovog parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa zakonskom zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu 340.000,00 kn sve u roku od 15 dana."

 

Tužitelji pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalba je neosnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud je našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime izmakle koristi iznosa od 4.400.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa od po 200.000,00 kn pa do konačne isplate, a za razdoblje od 06. ožujka 2007. do 31. siječnja 2009.

 

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik zaključio ugovor o zakupu predmetnih nekretnina s E. d.d., S. dana 4. srpnja 2001., a da je tužitelj D. J. 21. siječnja 1999. zaključio Ugovor o zamjeni nekretnine sa ZDP E. B. L., P. C. B., S. B. i da je na temelju tog Ugovora uknjiženo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u Z.U. 537 k.o. L., a koja se sastoji od kč.br. 645/4 oranica M. sa 1518 m², kč.br. 645/5 oranica M. sa 1110 m², kč.br. dio 645/1 oranica M. sa 745 m², kč.br. dio 645 oranica M. sa 1347 m², kč.br. dio 645/3 zgrade M. sa 7513 m² i kč.br. 645/6 zgrade M. sa 532 m².

 

Protiv tužitelja D. J. tuženik je pokrenuo postupak pod poslovnim brojem P-860/02 radi zaštite posjeda i donijeto je rješenje 10. listopada 2002. koje je postalo pravomoćno 30. prosinca 2002. i kojim je utvrđeno da je D. J. smetao tuženika u posljednjem mirnom posjedu benzinske postaje L., a tuženik je u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr-91/05 uveden u posjed predmetne benzinske postaje dana 6. ožujka 2007. Tužitelj D. J. je protiv tuženika pokrenuo vlasničku tužbu radi predaje u posjed nekretnina upisanih u Z.U. 537 k.o. L. koji je vođen pod poslovnim brojem P-432/02 u kojem je donesena presuda 17. svibnja 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-79/03 od 10. ožujka 2003. kojom se nalaže tuženiku I. I. n. d.d., Z. da preda u posjed predmetne nekretnine tužitelju D. J. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom pod poslovnim brojem Rev-692/03 od 3. studenog 2005. preinačio nižestupanjske presude i odbio tužbeni zahtjev D. J. da mu tuženik preda u posjed slobodan od osoba i stvari nekretnine u naravi benzinska postaja s opremom upisana u Z.U. 537 k.o. L., pa je tužitelj D. J. podnio ustavnu tužbu i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj U-III-3062/2006 od 2. travnja 2008. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-692/03 od 3. studenog 2005. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak, koji je rješenjem pod poslovnim brojem Rev-442/08 od 13. lipnja 2008. ukinuo presudu županijskog suda i presudu općinskog suda i predmet vratio na ponovni postupak i suđenje koji je nastavljen pod poslovnim brojem P-401/14 i koji je okončan povlačenjem tužbe tužitelja.

 

Nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3062/06 od 2. travnja 2008. kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-692/03 od 03. studenog 2005. tužitelji su pokrenuli ovršni postupak radi predaje nekretnine u posjed i na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-432/02 od 7. svibnja 2002. provedena je ovrha i postupak je vođen pod poslovnim brojem Ovr-1205/08 te je dana 1. prosinca 2008. tuženik pozvan da preda tužiteljima u posjed predmetne nekretnine što je i uradio 16. prosinca 2008. Tužiteljice 2. i 3. I. P. i J. J. su uknjižene kao vlasnice dijela predmetnih nekretnina na temelju Ugovora o darovanju sklopljenim s tužiteljem D. J.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra, budući tužitelji svoj zahtjev za isplatu izmakle koristi temelje na činjeničnom osnovu izvanugovorne odgovornosti za nastalu štetu, da nedostaje protupravnost štetne radnje budući da tuženik nije stekao posjed predmetnih nekretnina u vlasništvu tužitelja protupravno već je u posjed uveden u ovršnom postupku na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-860/02 od 10. listopada 2002., pa je odbio tužbeni zahtjev.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelji ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

 

Onaj tko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).

 

Obveznopravni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu nastaje tek onda kada su se kumulativno ispunile pretpostavke odgovornosti za štetu, pa odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži ponavljanje popravljanje štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

 

Pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-860/02 od 10. listopada 2002. tuženiku je pružena posjedovna zaštita i isti je u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr-91/05 uveden u posjed predmetnih nekretnina.

 

Iz posjeda spornih nekretnina je izišao 16. prosinca 2008. nakon što je postala pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-432/02 od 17. svibnja 2002. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-79/03 od 10. ožujka 2003., kojom se pruža vlasnička zaštita tužiteljima. Nije sporno da su navedene presude ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-442/08 od 13. lipnja 2008. te da je nakon toga tužba povučena.

 

Tužitelji se u žalbi pozivaju na odluku Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-413/03 od 16. rujna 2003. u kojem postupku je tužitelj D. J. tužio E. d.d. S. i I. I. n., d.d. Z. i kojom se utvrđuje ništavim Ugovor o zakupu zaključen dana 04. srpnja 2001. između E. d.d. S. i I. I. n. d.d., Z., da stoga Ugovor o zakupu nije ni postojao pa da se posjednik nekretnina koji je ušao na temelju ništetnog ugovora ne može smatrati poštenim, već da su tuženici protupravno ušli u posjed tuđe nekretnine.

 

Za navesti je da iz stanja spisa proizlazi da tužitelji nisu dokazali da bi Ugovor o zakupu od 4. srpnja 2001. bio jedina pravna osnova korištenja predmetnih nekretnina od strane tuženika, te da je tuženik kada je ušao u posjed nekretnina bio pošten posjednik.

 

Ukazati je na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2714/04 od 2. svibnja 2006. u kojoj je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da posjedovnu zaštitu treba pružiti prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a ne na načelu da stvarnopravni (vlasnički) apsorbira posjedovni zahtjev (petitorium apsorbet possesorium).

 

Sudovi Republike Hrvatske vezani su pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske kako to proizlazi iz članka 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 49/02 – pročišćeni tekst) kojom je propisano da su odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezatna i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka sva tijela državne vlasti dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

Stoga su, a budući da je tuženik uveden u posjed na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj P-860702 od 10. listopada 2002., dakle na valjanom pravnom osnovu, te imajući u vidu navedenu odluku Ustavnog suda RH, kao i vezanost suda za pravna shvaćanja Ustavnog suda RH, neosnovani žalbeni navodi tužitelja, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno vrijednosti predmeta spora, odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 18. veljače 2021.