Poslovni broj: 4 UsI-1323/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1323/2020-7

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Đ. R. iz S. B., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Šubićeva 29, Zagreb, radi inspekcijskog nadzora, 18. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske KLASA: UP/I-050-02/20-01/24, URBROJ: 443-01-24-03/1-20-1 od 5. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-050-02/20-01/24, URBROJ: 443-01-24-03/1-20-1 od 5. studenoga 2020. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv odgovora Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave Slavonski Brod KLASA: 336-02/20-02/245, URBROJ: 443-02-01-20/2-20-10 od 11. rujna 2020. kojim je tužitelj obaviješten da je po njegovom zahtjevu proveden inspekcijski nadzor te da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.

Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je svojim prijedlogom od 13. srpnja 2020. od tuženika zatražio inspekcijski nadzor radi utvrđivanja povrede prava tužitelja kao korisnika vodnih usluga. Poziva se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o vodnim uslugama, prema kojima korisnici vodnih usluga u posebnom dijelu zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda imaju pravo o svom trošku ugraditi pojedinačni vodomjer, ako za to postoje tehničke pretpostavke. Tužitelj tvrdi da su korisnici zgrade u kojoj tužitelj živi ugradili pojedinačne vodomjere na usmeno odobrenje isporučitelja vode, a bez tehničkih i tehnoloških uvjeta. Navodi da trošak utroška vode za zajedničke potrebe: pranje hodnika, stepenica i prozora, se zaračunava tužitelju, iako za to ne postoji pravna osnova, zbog čega je tužitelj zatražio provođenje nadzora. Smatra da inspekcijski nadzor nije zakonito proveden i da su netočno utvrđene činjenice o blindiranju slavine za zajedničku potrošnju vode u zgradi. Osim toga, smatra da nadzorom nije utvrđeno jesu li stanari koji su ugradili vodomjere imali odobrenje propisano odredbom članka 103. Zakona o vodama. Tužitelj tvrdi da nije donesena odluka o njegovom prijedlogu za provođenje inspekcijskog nadzora. Slijedom iznesenoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga već navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje navode ponavlja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U očitovanju od 25. siječnja 2021. na odgovor na tužbu, tužitelj je u bitnome ponovio navode tužbe.

Budući da je u konkretnom slučaju sporna primjena prava te je Sud činjenice ocijenio nespornima, a da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Pri tome se vodio načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, kako bi se spor proveo brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.

Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka i u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa upravnog postupka, proizlazi da je u razdoblju od 1. rujna 2020. do 8. rujna 2020., po službenoj dužnosti, a povodom predstavke tužitelja od 31. srpnja 2020., proveden inspekcijski nadzor trgovačkog društva V. d.o.o., o čemu su sačinjeni zapisnici KLASA: 336-02/20-01/245, URBROJ: 443-02-02-20/2-20-4 od 1. rujna 2020. i KLASA: 336-02/20-01/245, URBROJ: 443-02-02-20/2-20-9 od 8. rujna 2020.

Naime, prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., dalje: ZDI) inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom. Prema stavku 2. istog članka zaprimljene predstavke u kojima su navedeni podaci o prijavitelju (ime i prezime te adresa stanovanja), a kojima se ukazuje na postupanja protivna propisima mogu se koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora. Stavak 3. propisuje da, ako inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama.

S obzirom da je inspekcijski nadzor obavljen, tužitelj je obaviješten o rezultatima nadzora, odnosno da je utvrđeno da je obračun vodnih usluga izvršen u skladu sa Zakonom o vodnim uslugama te Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tvrtke V. d.o.o. Također se navodi da, budući da je slavina u smećarni blokirana od veljače 2020., o čemu postoji pisani dokument, potrošnja vode za zajedničke potrebe ne postoji.

Dakle, povodom predstavke tužitelja, po službenoj dužnosti, proveden je inspekcijski nadzor, o čemu, u skladu s navedenom odredbom članka 58. ZDI-u nije bilo potrebno donositi rješenje, kako to tvrdi tužitelj, a niti je u skladu s istim Zakonom, tužitelj trebao sudjelovati u postupku inspekcijskog nadzora.

Tužitelj je povodom ove obavijesti izjavio prigovor, prema odredbi članka 12. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), koji je odbijen osporavanim rješenjem tuženika.

U skladu s odredbom članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavkom 2. istog članka propisano je da međuvlasnički ugovor iz stavka 1. toga članka sadrži, između ostalog, uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini. Stavkom 3. istog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, dok je stavkom 4. i stog članka propisano da odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

Iz navedenog proizlazi da međuvlasnički odnosi koji su vezani za način korištenja suvlasničkih dijelova, nisu predmetom ove upravne stvari.

Odredbom članka 40. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, broj 66/19.) propisano je da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima, dok je člankom 43. propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga, a da takva odluka sadržava: područje pružanja vodne usluge, vrstu vodne usluge, tarifu vodne usluge, način obračuna i plaćanja cijene vodne usluge i odredbu koja se javna davanja obračunavaju i naplaćuju uz cijenu vodne usluge.

Prvostupanjsko je tijelo, prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, izvršilo uvid u Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (dalje: Opći uvjeti) koje je donio isporučitelj javne usluge TD V. d.o.o. S. B. Prema odredbi članka 47. stavka 5. Općih uvjeta, korisnicima vodne usluge javne vodoopskrbe-suvlasnicima od kojih dio suvlasnika ima ugrađene interne vodomjere, a dio suvlasnika koristi vodnu uslugu preko zajedničkog glavnog vodomjera, količina vodne usluge javne vodoopskrbe obračunava se mjesečno temeljem pisanih podataka ovlaštenog predstavnika zgrade ili druge zadužene osobe o očitanju internih vodomjera na dan očitanja zajedničkog glavnog vodomjera, te na temelju pisanih podataka o broju osoba koje stanuju u pojedinom stanu. Razlika stanja isporučene količine vode na internim vodomjerima u odnosu na stanje na zajedničkom glavnom vodomjeru, obračunat će se suvlasnicima koji nemaju ugrađene interne vodomjere po broju osoba u pojedinom stambenom prostoru. Za provedbu navedenog obračuna Isporučitelju je potrebno dostaviti pisanu suglasnost suvlasničke većine (51%). Stavak 6. istog članka propisuje da, u slučaju da su suvlasnici nekretnine pravne i fizičke osobe koji vodne usluge plaćaju po različitim cijenama, a količina pružene usluge se obračunava prema glavnom vodomjeru, ukupna količina pružene usluge dijeli se među pravnim i fizičkim osobama prema njihovom pisanom sporazumu kojeg je ovlašteni predstavnik stanara dužan podnijeti Isporučitelju, u protivnom, pravne osobe imaju obvezu ugradnje pomoćnih vodomjera ukoliko postoje tehnički uvjeti ili obvezu ugradnje internih vodomjera uz suglasnost 51% suvlasnika. U slučaju pisanog sporazuma, pripadajući dio potrošnje suvlasnika–fizičkih i pravnih osoba dijeli se među istima na način iz stavka 2, 3, 4, 5. i 6. ovog članka. Prema stavku 7. istog članka, u slučajevima kada korisnici-suvlasnici koriste vodu u zajedničkim prostorijama preko glavnog vodomjera kojim se mjeri isključivo potrošnja u navedenim prostorijama, potrošnja obračunata po glavnom vodomjeru iz stavka 2., 3., 4., 5. i 6. uvećava se za potrošnju mjerenu na glavnom vodomjeru iz ovog stavka i dijeli među korisnicima na način iz stavka 2, 3, 4., 5. i 6. ovog članka, dok prema stavku 8., u slučajevima kada Korisnici-suvlasnici koriste vodu u zajedničkim prostorijama preko pomoćnog vodomjera kojim se mjeri isključivo potrošnja u navedenim prostorijama, potrošnja obračunata po glavnom vodomjeru iz stavka 2., 3., 4. i 5. uvećava se za potrošnju mjerenu na pomoćnom vodomjeru iz ovog stavka i dijeli među Korisnicima na način iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovog članka.

Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 336-02/20-01/245, URBROJ: 443-02-02-20/2-20-9 od 8. rujna 2020. razvidno je da je tijekom inspekcijskog nadzora izvršen uvid i u Sporazum o načinu obračuna i prijave potrošnje vodnih usluga zaključen 9. prosinca 2016. između V. d.o.o. i suvlasnika stambenih zgrada u naselju S. l zgrada 4 - ulazi 4, 5, 6 i 7, Sedmi dodatak sporazumu o načinu obračuna i prijave potrošnje vodnih usluga broj 03/MB-7947/16 od 9. prosinca 2016., dopis suradnice za odnose s korisnicima tvrtke V. d.o.o. od 16. siječnja 2020. upravitelju L. d.o.o., o odluci predsjednika Vijeća predstavnika suvlasnika da se dio dugovanja za vodne usluge kod korisnika Đ. R. za 12/19 plati iz pričuve, uz obrazloženje da su svi potrošeni kubici vode iz prostorije za smeće, fakturirani na Đ. R., odgovor V. d.o.o. Đ. R. na pisani upit od 27. siječnja 2020., odgovor na reklamaciju od 7. veljače 2020. vezano za plaćanje potrošene hladne vode za zajedničke potrebe, odgovor na reklamaciju računa za vodne usluge od 31. ožujka 2020. - zbog načina obračuna potrošnje hladne vode za zajedničke potrebe, koje se naplaćuju Đ. R., koji nije ugradio interni vodomjer - reklamacija nije prihvaćena, kopije računa za vodne usluge izdane tužitelju u vremenu od prosinca 2019. do srpnja 2020. godine te obavijest Vijeća predstavnika suvlasnika stambene zgrade broj 4. Naselje S. I, S. B. od 19. veljače 2020. upućena opskrbljivaču V. d.o.o. o privremenom isključenju vode u prostoriji za smeće u zgradi broj 4 ulaz 6 - blindiran priključak do ugradnje internog vodomjera.

Stoga, inspekcijskim je nadzorom utvrđeno da nisu utemeljeni navodi tužitelja da se voda za zajedničke potrebe fakturira samo njemu, s obzirom da je slavina u zajedničkim prostorijama blindirana u veljači 2020. godine što je potvrdilo Vijeće predstavnika suvlasnika stambene zgrade, dopisom od 7. rujna 2020. Isto tako je utvrđeno da nisu osnovani ni drugi navodi tužitelja u njegovom prijedlogu za provođenje inspekcijskog nadzora - u vezi legitimiteta predstavnika suvlasnika, načina odlučivanja u vezi ugradnje internih vodomjera, zatim, postupanja opskrbljivača tvrtke V. d.o.o. u ovom predmetu, budući da je iz dostavljene dokumentacije inspekcijski nadzor utvrdio da se postupalo u skladu s mjerodavnim propisima i Općim uvjetima tvrtke isporučitelja.

Tužitelj tijekom postupka kao niti tijekom ovog upravnog spora nije iznio nikakve dokaze niti predložio izvođenje dokaza koji bi osporili ovako utvrđeno činjenično stanje.

Ovaj Sud također smatra da je razložno i iscrpno u obrazloženju osporavanog rješenja tuženik otklonio sve prigovore tužitelja. Dakle, pri provođenju inspekcijskog nadzora utvrđeno je da trgovac kao pružatelj javne usluge nije povrijedio prava potrošača, a koja su propisana kako odredbama Zakona o vodnim uslugama, a tako i odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

Kako je to već prethodno navedeno, u pogledu mjerenja i obračuna vodne usluge, člankom 47. točkom 5. Općih uvjeta propisan je način obračuna u situaciji kad dio suvlasnika ima ugrađene interne vodomjere, kao što je slučaj sa zgradom u kojoj živi podnositelj. U takvoj situaciji propisano je da se količina vodne usluge javne vodoopskrbe obračunava mjesečno temeljem pisanih podataka ovlaštenog predstavnika zgrade ili druge zadužene osobe o očitanju internih vodomjera na dan očitanja zajedničkog glavnog vodomjera te na temelju pisanih podataka o broju osoba koje stanuju u pojedinom stanu. Razlika stanja isporučene količine vode na internim vodomjerima u odnosu na stanje na zajedničkom vodomjeru obračunat će se suvlasnicima koji nemaju u ugrađene interne vodomjere po broju osoba u pojedinom stambenom prostoru. Za provedbu navedenog obračuna isporučitelju je potrebno dostaviti pisanu suglasnost suvlasničke većine (51%). Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je za tužitelja pozitivno riješena reklamacija na račun za prosinac 2019. te da je privremeno isključena voda u prostoriji za smeće u zgradi broj 4 ulaz 6, odnosno da je blindiran priključak do ugradnje internog vodomjera, što proizlazi iz dopisa Vijeća predstavnika suvlasnika zgrade od 19. veljače 2020. isporučitelju vodne usluge V. d.o.o.

Slijedom navedenoga, ovaj Sud smatra da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, mjerodavne odredbe članka 24. stavka 1. podstavka 5., stavka 2. i stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19.). Utvrđeno je da je formiranje cijene vode, čija se potrošnja mjeri na glavnom vodomjeru Isporučitelja vodne usluge i one na internim vodomjerima svakog stanara zgrade, određena na temelju Općih i tehničkih uvjeta isporuke koje je donio Isporučitelj vodne usluge, a koji sadržavaju odredbu o uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga.

Tužitelj se tijekom postupka i ovog upravnog spora poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu koje se ovdje ne primjenjuju te na odredbe Zakona o vodnim uslugama i Zakona o vodama koje nisu na snazi i nisu mjerodavne u ovoj upravnoj stvari.

Budući da tužitelj svojim prigovorima nije doveo u pitanje zakonitost osporavanog rješenja tuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

Stoga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

U Osijeku 18. veljače 2021.

 

 

     Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).