1              Poslovni broj: II Kž-34/2021-5

Poslovni broj: II Kž-34/2021-5

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavak 1. točka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-36/2021-6. (K-17/2020.) od 25. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-36/2021-6. (K-17/2020.) od 25. siječnja 2021. u postupku nakon podignute optužnice protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode-teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavak 1. točka 3. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. travnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je optuženi V. B. osobno, i po branitelju, odvjetniku I. P., bez navođenja zakonske osnove pobijanja. Žalbom podnesenom po branitelju optuženik predlaže da se ukine pobijano rješenje, odnosno, da se preinači pobijano rješenje na način da se primjene mjere opreza. S obzirom na to da se osobna žalba optuženika i žalba optuženika po branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik u bitnome osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirano kazneno djelo te postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čime upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao i da su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali dostatni, konkretni i detaljni razlozi zašto istražni zatvor nije moguće zamijeniti mjerama opreza čime upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom pa su neosnovani žalbeni navodi optuženika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a osobito iz sadržaja iskaza žrtve I. G., medicinske dokumentacije žrtve, provedenog sudskomedicinskog vještačenja te iskaza A. V. V., pri čemu je prvostupanjski sud pravilno iznio konkretan sadržaj dokaza. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora pa postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog V. B. da kazneno djelo nije mogao počiniti zbog teške povrede desnog ramena te erektilne disfunkcije uzrokovane lijekovima.

 

Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženog V. B., prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji u činjenici da je optuženik u razdoblju od 2008. do 2018. godine pet puta osuđivan i to zbog zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, dva puta zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, teške krađe, iznude i prijetnje te su mu tri puta izrečene uvjetne osude, a dva puta bezuvjetne kazne zatvora, jednom obveza podvrgavanja liječenju i jednom sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja što upućuje na to da je optuženik sklon i uporan u nepoštivanju zakona i činjenju kaznenih djela s elementima nasilja.

 

Slijedom navedenoga, dosadašnja osuđivanost optuženika te iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i to da bi počinio teži oblik nasilja prema ženi s kojom je ranije bio u emotivnoj vezi te prema kojoj se, prema njenim navodima, i ranije znao nasilnički ponašati, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika.

 

Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani optuženog V. B. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, odnosno da je sud propustio navesti konkretne i jasne razloge zašto je daljnje produljenje istražnog zatvora u ovome slučaju razmjerno i nužno. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a na temelju svih ranije izloženih osobitih okolnosti njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

Isto tako, nasuprot žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

 

Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 18. veljače 2021.