- 1 -              III Kr 106/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 106/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 34. i drugog Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 29. siječnja 2019. broj K-313/2015-96 te presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2020. broj Kž-314/2019-8, u sjednici održanoj 18. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Zahtjev osuđenog M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 29. siječnja 2019. broj K-313/2015-96 te presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2020. broj Kž-314/2019-8, osuđen je M. G. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, i kaznenog djela prijevare u pokušaju iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., za koje mu je uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

Osuđenik, po branitelju G. B., odvjetniku iz Z., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede prava na obranu na raspravi te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu, podredno da ukine drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2020. broj Kž-314/2019. Nadalje, predlaže, primjenom članka 518. stavka 5. ZKP/08., odgoditi izvršenje kazne zatvora.

 

Izvršenom provjerom u e-Spisu utvrđeno je da osuđenik u trenutku donošenja ove presude nije stupio na izdržavanje kazne zatvora.

 

Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), Državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika koji je osuđeniku i njegovom branitelju dostavljen na znanje.

 

              Zahtjev nije osnovan.

 

Tvrdnjom da drugostupanjski sud nije odgovorio na navode žalbe kojima je isticana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (pod IV a i b žalbe), osuđenik zapravo ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, sukladno podnesenoj žalbi, ova povreda sastoji se u proturječnosti izreke presude, i to činjeničnog opisa kaznenog djela, i razloga koje je prvostupanjski sud izložio u obrazloženju iste, uz tvrdnju da je u opisu kaznenog djela naznačeno kako je prijedlog za uknjižbu podnijela NN osoba, dok da se u obrazloženju presude navodi da se radilo o prijedlogu M. G., dakle osuđenika, kao i da je, sukladno činjeničnom opisu izreke, treća osoba sačinila i poštom poslala prijedlog za upis prava vlasništva, dok da iz razloga presude proizlazi da je to učinio osuđenik. Iako su, sukladno navodu zahtjeva, ovi prigovori bili žalbom jasno i konkretno naznačeni, podnositelj smatra da drugostupanjski sud o istima nije odlučio.

 

Protivno istaknutom, uvidom u obrazloženje drugostupanjske presude razvidno je da je taj sud, iako šturo, odgovorio na ove žalbene navode, kada je prvotno skraćeno citirao sporne žalbene navode, a potom utvrdio da, razmatranjem razloga pobijane prvostupanjske odluke, nikakvu proturječnost izreke i njenog obrazloženja nije našao. Uvidom u razloge zahtjeva podnositelja, sporne navode žalbe, kao i prvostupanjsku presudu, i ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je takav zaključak drugostupanjskog suda u svemu opravdan te dostatno obrazložen.

 

Naime, nije u pravu podnositelj kada navodi da prvostupanjski sud razlozima presude tvrdi kako je prijedlog za uknjižbu podnio predlagatelj M. G., samo stoga što je na 8. stranici prvostupanjske presude naznačeno „zajedno sa prijedlogom za uknjižbu predlagatelja M. G.“. Cjelovitim razmatranjem obrazloženja, a osobito tog odlomka prvostupanjske odluke (stranica 8. odlomak 4.), jasno je da sud prvog stupnja u tom dijelu odluke utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji, uz preslik osobne iskaznice na ime optuženika te uz prijedlog predlagatelja M. G. dostavljen putem pošte, pri čemu iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je u prijedlogu za upis vlasništva nad nekretninama iz spornog ugovora, kao predlagatelj, doista naznačen upravo M. G.. Dakle, tim je djelom prvostupanjske odluke jasno naznačeno da je sva dokumentacija dostavljena putem pošte, bez utvrđenja tko je istu konkretno dostavio, dok jezična sintagma „uz prijedlog predlagatelja M. G.“ samo predstavlja nominiranje u prijedlogu naznačenog predlagatelja. Jednako tako, proturječje razloga prvostupanjske presude njenoj izreci nije ostvareno ni daljnjom ponovljenom tvrdnjom zahtjeva da je razlozima prvostupanjske presude (stranica 3. posljednji odlomak), suprotno izreci, naznačeno da se osuđenik teretio za uporabu krivotvorene dokumentacije, jer da iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je treća osoba, a ne osuđenik, sudu podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa djela za koje je osuđenik u konačnici proglašen krivim jasno je da se upravo on već i optužnicom teretio za uporabu krivotvorene dokumentacije, sve zajedno i dogovorno s NN osobom, dok razlozima prvostupanjske presude nigdje nije naznačeno da bi osuđenik istu osobno predao nadležnom tijelu. Pored izloženog, za dodati je da sukladno odredbi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije dopušteno zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u odnosu na prvostupanjsku presudu, dok iz svega ranije izloženog ne proizlazi da bi drugostupanjskom odlukom bila povrijeđena koja od odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Osuđenik nalazi daljnju povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer smatra da drugostupanjski sud nije odgovorio na prigovore žalbe kojima je isticana relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a kojima je osuđenik tvrdio da je prvostupanjski sud neosnovano, kao nevažan, odbio dokazni prijedlog obrane za vještačenje potpisa, nadalje da je otklonio iskaze svjedoka S. A. i N. M. samo stoga što su poznanici osuđenika, te što je prihvatio iskaz svjedoka I. V. iako je sukladno obrani taj svjedok počinitelj kaznenog djela te su kod njega nađeni krivotvoreni pečati.

 

Protivno izloženom, uvidom u drugostupanjsku presudu utvrđeno je da je taj sud, odgovarajući na ove navode žalbe, ustvrdio kako nalazi da je prvostupanjski sud proveo analizu svih dokaza te sve izvedene dokaze, a i one istaknute u žalbi, savjesno ocijenio i na temelju takve ocjene, koju prihvaća i drugostupanjski sud (kasnije očitujući se na činjenične prigovore žalbe), valjano izveo zaključak o dokazanosti pojedinih relevantnih činjenica. Potom je drugostupanjski sud zaključio da stoga nisu počinjene žalbom istaknute povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Osim toga, za dodati je da ranije izloženi prigovori koje podnositelj u žalbi podvodi pod povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., zapravo predstavljaju žalbenu osnovu nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako analiza i ocjena vjerodostojnosti i snage pojedinog dokaza (iskaza svjedoka S. A., N. M. i I. V.) te potreba izvođenja dokaza vještačenjem potpisa osuđenika na prijedlogu za uknjižbu, predstavlja utvrđenje činjenica i zaključivanje o dokazanosti istih. Drugostupanjski sud u nastavku svoje odluke jasno iznosi zašto prihvaća razloge zbog kojih prvostupanjski sud cijeni (ne)vjerodostojnim pojedine izvedene dokaze, kao i temeljem kojih činjenica nalazi utvrđenom krivnju osuđenika za djela za koja je proglašen krivim, naznačujući da se žalbom osuđenika ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom ocjene i analize prvostupanjskog suda, već da se samo polemizira s rezultatima pobijane presude.

 

Budući da je, osim svega ranije navedenog, drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti, čime je postupio sukladno članku 487. stavku 1. ZKP/08., to nije u pravu osuđenik kada zahtjevom tvrdi da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, posebno ne takve kvalitete koja bi mogla utjecati na presudu.

 

Osuđenik sada u zahtjevu ponovno iznosi svoju verziju događaja, prema kojoj je djela počinio svjedok I. V., uz opetovanu tvrdnju da, ako je proglašen krivim za uporabu krivotvorene isprave kao prave, tada je on istu osobno morao potpisati i poslati prijedlog za uknjižbu. Jednako tako, podnositelj osporava utvrđenje da je on dolazio na sud u Crikvenicu raspitivati se o stanju predmeta za uknjižbu, dodajući da o tome svemu, unatoč navodima žalbe, odgovor drugostupanjskog suda nije dobio. Međutim, predlagatelj ispušta iz vida da je drugostupanjski sud prihvatio ocjenu i razloge iznesene u prvostupanjskoj odluci kojom je, temeljem izvedenih dokaza, utvrđeno da je postupak uknjižbe pokrenut prijedlogom u kojem je upravo osuđenik bio naznačen kao predlagatelj uknjižbe prava vlasništva na nekretninama u svoje ime, uz koji je zaprimljena preslika njegove osobne iskaznice, kao i činjenicu da iz iskaza svjedoka M. F., tadašnjeg zemljišnoknjižnog referenta, proizlazi da se o ovom predmetu došao raspitivati upravo podnositelj, kada je ujedno tražio povrat ugovora o kupoprodaji na kojem se nalazila nevjerodostojna ovjera. Neovisno o tome što se svjedok na raspravi, zbog proteka vremena, nije mogao sjetiti fizičkog izgleda te osobe, isto proizlazi iz obavijesti koju je svjedok sačinio u svojstvu zemljišnoknjižnog referenta 21. lipnja 2013. (u priklopljenom predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Crikvenica Z-1060/13.)

 

Slijedom navedenog, izloženi žalbeni te zahtjevom ponovljeni navodi, iako se podvode pod zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., svode se ustvari na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, prema taksativno navedenim razlozima u članku 517. stavku 1. ZKP/08, pravomoćna se presuda s tog osnova ne može pobijati jer bi se u protivnom dozvolilo preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju mimo zakonskih uvjeta.

 

Na kraju, za dodati je da osuđenik u zahtjevu uvodno navodi kako isti podnosi i „zbog povrede prava na obranu na raspravi“, međutim prijedlogom ne naznačuje u čemu se ista po njemu zapravo sastoji. U dijelu zahtjeva pod točkom V. ističe da je „drugostupanjski sud trebao otkloniti povredu prava na obranu učinjenu pred prvim stupnjem“, no ponovno ne obrazlaže koja je to povreda prava obrane i čime konkretno u ovom kaznenom postupku počinjena, dok ovaj sud sve sukladno odredbi članka 519. u vezi članka 511. stavkom 1. ZKP/08. nije ovlašten ispitivati povrede izvan onih istaknutih zahtjevom podnositelja.

 

S obzirom na to da, slijedom svega izloženog, navodi zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.