Broj: Revr 737/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja S. I. iz S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika G. M. d.o.o. iz G., zastupanog po punomoćnici T. D., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž R-4/2016-3 od 28. siječnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini posl. broj P-631/12-10 od 10. svibnja 2013., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž R-4/2016-3 od 28. siječnja 2016. i presuda Općinskog suda u Slatini posl. broj P-631/12-10 od 10. svibnja 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

„Utvrđuje se da nije zakonita niti dopuštena Odluka o otkazu radnog odnosa koju je tužitelju S. I. iz S., dao tuženik G. M. d.o.o. Odlukom o otkazu radnog odnosa dana 31. 10. 2012. godine.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelja S. I. iz S., vrati na posao radnika i da mu plati izgubljenu zaradu u iznosu od 2.700,00 kn mjesečno kao i sva druga primanja u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa tj. od dana 31. 20. 2012. godine do vraćanja tužitelja na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postnostnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog obroka naknade plaće pa do konačne isplate.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

o d b i j a   s e   kao neosnovan.

 

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu radnog odnosa prema kojoj radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje 31. listopada 2012., za nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na posao te za isplatu mjesečne plaće od po 2.700,00 kn i drugih primanja za razdoblje od 31. listopada 2012. do vraćanja tužitelja na rad i to sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Polazeći od utvrđenja da je tužitelj usmeno izjavio tuženiku da želi raskid radnog odnosa, da je tu izjavu tuženik shvatio kao ponudu za sklapanje sporazuma o prestanku radnog odnosa, da je tuženik tu ponudu prihvatio te da je 31. listopada 2012. tuženik donio Odluku o otkazu radnog odnosa (koju Odluku je u pisanom obliku dostavio tužitelju), nižestupanjski sudovi zaključuju da su stranke sklopile sporazum o prestanku ugovora o radu tužitelja. Stoga nižestupanjski sudovi zaključuju da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na temelju takvog sporazuma, a ne na temelju otkaza ugovora o radu, a uslijed čega nižestupanjski sudovi nisu niti ispitivali dopuštenost otkaza ugovora o radu sadržanog u pobijanoj odluci tuženika o otkazu radnog odnosa od 31. listopada 2012.

 

Takav pravni pristup nižestupanjskih sudova spornom odnosu stranaka nije pravilan.

 

Odredbom čl. 104. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) ugovor o radu prestaje, između ostalog, sporazumom radnika i poslodavca. No, prema odredbi čl. 105. ZR sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti sklopljen u pisanom obliku. Netom navedena zakonska odredba je kogentne naravi pa tako eventualni usmeni dogovor o sporazumnom prestanku ugovora o radu ne bi obvezivao sudionike. U konkretnom slučaju tužitelj nije podnio tuženiku pisani zahtjev za prestanak radnog odnosa (pisana ponuda poslodavcu), koji zahtjev je tuženik mogao prihvatiti svojom odlukom od 31. listopada 2012., a niti se tužitelj svojim potpisom na odluku koju mu je dostavio tužitelj usuglasio sa sporazumnim prestankom ugovora o radu, pa shodno odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11) do sporazuma o prestanku ugovora o radu nije došlo.

 

Kada dakle tužitelju ugovor o radu kod tuženika nije prestao na temelju sporazuma tužitelja i tuženika, to je u postupku bilo potrebno raspraviti i utvrditi činjenice vezane za dopuštenost otkaza ugovora o radu sadržanog u pobijanoj odluci tuženika od 31. listopada 2012. Dakle, nižestupanjski sudovi su zbog pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu stranaka propustili to učiniti.

 

Dakle, u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je otkazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi činjenice vezane za dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

Zagreb, 27. rujna 2016.