Poslovni broj Gž-3649/2020

 

 

Poslovni broj Gž -3649/2020

 

 

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. P. Đ., OIB ... i 2. D. Đ., OIB ..., oboje iz Č., i oboje zastupani po punomoćnici K. S., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. S. i N. Ž. iz Č., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici iz P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-848/19 od 5. lipnja 2020., 18. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika ukida se rješenje Općinskog suda Čakovcu, poslovni broj P-848/19 od 5. lipnja 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čakovcu pod posl.br. P-498/2019.

 

Protiv tog  rješenja žali se tuženik sadržajno se pozivajući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi, u bitnome, ističe da odluka Općinskog suda u Čakovcu u predmetu posl.br. P-498/19 nije prethodno pitanje za odluku suda u ovom predmetu jer se u tom predmetu ne odlučuje o postojanju duga tužitelja spram tuženika.

 

Sadržajno predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.

 

Sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da se pred Općinskim sudom u Čakovcu pod posl.br. Ovr-399/19 vodi ovršni postupak radi naplate novčane tražbine tuženika na nekretnini tužitelja, temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini sa pripadajućim Aneksima,

 

- da su protiv tog rješenja o ovrsi tužitelji izjavili žalbu zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ), uz tvrdnju da je tražbina prestala budući da ovršna isprava sadrži ništetne ugovorne odredbe (odredbe vezane uz otplatu kredita u valutnoj klauzuli CHF, kao i one koje se odnose na izmjenu ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika),

 

- da su zaključkom ovršnog suda tužitelji zbog navedenog žalbenog razloga upućeni na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

 

- da su tužitelji pred Općinskim sudom u Čakovcu protiv tuženika pokrenuli i postupak radi povrata plaćenih iznosa anuiteta kredita u odnosu na koje tužitelji tvrde da su pretplaćeni uslijed ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, koji postupak se vodi pod posl.br. P-498/19.

 

Slijedom tih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da odluka u predmetu posl.br. P-498/19 predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu jer da postojanje tražbine tuženika (očitom omaškom u pisanju navedeno tužitelja) iz ugovora o kreditu predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovom sporu. Zaključivši da će se u postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod posl.br. P-498/2019 utvrditi postoji li dug tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno jesu li tužitelji uslijed eventualne ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi pretplatili dug iz ugovora o kreditu, sud prvog stupnja je odlučio da iz razloga ekonomičnosti neće sam rješavati o postojanju tražbine tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu.

 

Pravni stav suda prvog stupnja pogrešan je.

 

              Odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a je propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, dok je odredbom članka 12. istog Zakona propisano da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

 

              U ovom postupku u kojem tužitelji uz tvrdnju da je tražbina tuženika iz ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu prestala traže proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi radi naplate te novčane tražbine, odluka suda o zahtjevu tužitelja za isplatu eventualno preplaćenih iznosa anuiteta predmetnog kredita ne predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari jer osnovanost tužbenog zahtjeva u tom predmetu nije prethodno pitanje za rješenje spora u ovom konkretnom predmetu. Naime, u parnici posl.br. P-498/2019 ne odlučuje se o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa o čemu bi eventualno ovisila odluka suda, već o tome je li tuženik dužan tužiteljima isplatiti utuženi iznos, pa će i pravomoćna odluka suda donijeta u tom predmetu eventualno predstavljati novu ovršnu ispravu. Nastavno treba kazati da razlozi ekonomičnosti postupka ne opravdavaju donošenje odluke o prekidu postupka sukladno odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, već takvu odluku sud donosi tek ukoliko je riječ o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. istog Zakona, što ovdje nije slučaj.

 

              Zbog svega navedenog, rješenje suda prvog stupnja je ukinuto te je predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

 

             

U Rijeci, 18. veljače 2021.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar