- 1 -              Kzz 25/2018-3

Broj: Kzz 25/2018-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru od 31. siječnja 2012. broj K-347/2011-7, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 31. siječnja 2012. broj K-347/2011-7, povrijeđen zakon u odredbi članka 367. stavka 3. u vezi s člankom 65. stavcima 2. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. - dalje: ZKP/97.), pa se ta presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru od 31. siječnja 2012. broj K-347/2011-7 osuđen je D. G. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 216. stavkom 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 82. KZ/97. od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 34.341,02 kuna. Ujedno, na temelju članka 132. ZKP/97. optuženik je dužan na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva platiti oštećenicima iznos od 42.087,18 kuna.

Protiv pravomoćne presude državni odvjetnik podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 367. stavka 3. u vezi s člankom 65. stavcima 2. i 5. ZKP/97., s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U zahtjevu se navodi da je pobijana presuda donesena u postupku kojim je povrijeđeno pravo obrane na glavnoj raspravi, a to je utjecalo na presudu. Naime, državni odvjetnik upire na to da je postupak protiv optuženika, koji se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u G., proveden bez da je na raspravi sudjelovao bilo izabrani, bilo branitelj po službenoj dužnosti. Kako se optuženik, dakle, branio sam bez stručne pomoći, a zbog izdržavanja kazne zatvora imao je ograničenu mogućnost komuniciranja s vanjskim svijetom, pa i mogućnost komuniciranja s braniteljem, to je povrijeđeno njegovo pravo obrane i ostvarena citirana povreda zakona koja je od utjecaja na presudu.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je optuženik, za vrijeme trajanja postupka pred sudom prvog stupnja, izdržavao kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina u drugom kaznenom predmetu te je na glavnu raspravu od 31. siječnja 2012. doveden iz Zatvora u G. (list 415. spisa). Optuženik je uredno upozoren na svoja zakonska prava te se odrekao prava na branitelja nakon čega su provedeni dokazi te je na istoj raspravi objavljena presuda kojom je zbog terećenog kaznenog djela osuđen na kaznu zatora u trajanju od jedne godine. Protiv te presude nitko se nije žalio.

Okolnost da se optuženik u konkretnom slučaju odrekao prava na branitelja, kao i nesporna činjenica da mu se sudilo za kazneno djelo za koje po zakonu obrana nije obavezna, u ovoj pravnoj situaciju nije relevantna.

Naime, prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. odluke broj Kzz 27/2017., Kzz 22/2018., Kzz 24/2018. i Kzz 26/2018.), kao i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 16. rujna 2010. broj U-III 5096/2008., optuženik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora uživa jednako pravo na obveznu obranu koje je u članku 65. stavku 2. ZKP/97. propisano za osobe koje se nalaze u pritvoru. Osiguravanje prava na efektivnu obranu očituje se u statusu osobe koja zbog lišenja slobode ima ograničenu mogućnost komuniciranja s vanjskim svijetom, njezina su prava sužena te ima manju mogućnost kontakta s braniteljem u svrhu pripremanja obrane. Stoga, takva osoba ima pravo na branitelja po službenoj dužnosti u kaznenom predmetu koji se protiv nje vodi za vrijeme dok se nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog drugog kaznenog djela.

Zbog izloženog, kada se optuženik na raspravi odrekao prava na izabranog branitelja, prvostupanjski je sud bio dužan postupiti u skladu s odredbom članka 65 stavka 5. ZKP/97. i postaviti mu branitelja po službenoj dužnosti, što je u konkretnom slučaju propušteno učiniti, već je postupak nastavljen izvođenjem dokaza i donošenjem osuđujuće presude na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine protiv koje nije bilo žalbe pa je izostala i mogućnost preispitivanja od strane suda drugog stupnja.

Kako je optuženiku bilo uskraćeno pravo na stručnu pomoć branitelja iako se nalazio na izdržavanju kazne zatvora, a u postupku mu je prijetilo izricanje stroge kazne zatvora, to je povreda članka 65. stavaka 2. i 5. ZKP/97. na raspravi utjecala na presudu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 3. ZKP/97.

Slijedom navedenih razloga, osnovan je zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika pa je pravomoćnu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje tijekom kojeg će navedena povreda biti otklonjena.

Stoga je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/1., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 18. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.